Kako je srušen hilafet

April 25, 2015 Leave a comment

11193355_475155209319838_4979907951783395468_nPromotori vehabijskog pokreta sa Aziz Ibn Sa’ud, Sultanom iz Nedzda, vrse inspekciju kjafirske-krstaske britanske armije koja ce napasti islamsku drzavu, darul islam. tj. legitimni hilafet.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko pomogne ubistvo vjernika sa pola riječi doći će na sudnji dan a na njegovom čelu piše: Izgubio nadu u Allahovu milost.”

Iz knjige “Kejfe huddimet hilafe ” – Kako je srušen hilafet:

“Engleska je posredstvom svoga čovjeka – muslimanskog izdajnika – Abdul-Aziza ibn Muhammeda ibn Sau‘uda pokušala uzdrmati i oslabiti islamsku državu iznutra. U unutrašnjosti prostora Arabije došlo je do formiranja vehabijskog pokreta.

“Englezi su ga pomogli oružjem i novcem, kako bi mogli dići glas i oružje protiv halife. To se je i desilo. Poveden je boj između Vehabija i islamske Osmanske vojske. Cilj je bio da vehabije preuzmu vlast nad većim dijelovima teritorije u Arabiji koju su držali Osmanlije, da na tim teritorijima zavedu svoj mezheb i da uklone tragove dotadašnjeg hanefijskog mezheba, koji je bio zvanični priznati mezheb islamske osmanske države. Sve to treba izvesti silom i mačem.”

“Općepoznato je bilo da iza ovoga vehabijskog pokreta stoji Engleska jer su Ali Sauud bili njihove sluge – a iskoristili su vehabijski mezheb u političke svrhe da bi udarili iznutra islamsku državu. Počeli su sa izazivanjem raskola među mezhebima koji su veoma brzo prerasli u prave oružane sukobe unutar Osmanske islamske države. Ali stalno se je vodilo računa da sljedbenici ovog Vehabijskog mezheba ne spoznaju bit ovog pokreta a posebno njegovu vezu sa Englezima.”

(Iz knjige “Kejfe huddimet hilafe ” – “Kako je srušen hilafet”, Prof. Abdul – Kadim Zellum)

Govoriti novotarija je novotarija!

April 25, 2015 Leave a comment

Vrste novotarija

Novotarije se dijele na pohvaljene i pokuđene. Imam-i Šafi‘, r.a., je rekao: „Dvije su vrste novotarije: pohvaljena i pokuđena novotarija. Ono što se slaže sa sunnetom, to je pohvaljeno, a ono što se suprotstavlja sunnetu, to je pokuđeno.“ Potom je naveo hazreti Omerov slučaj. Imam-i Šafi‘, r.a., je također rekao: „Dvije su vrste novotarija. Jedna je ona koja se suprotstavlja Knjizi ili sunnetu ili eseru ili idžmau, i to je ona novotarija koja je zabluda. A druga novotarija je ona koja je inovirala neko dobro i ne suprotstavlja se gore spomenutim izvorima, i to je novotarija koja nije pokuđena. A već je Omer za klanjanje (teravije) tokom mjeseca ramazana kazao: „Divna je ovo novotarija!“, što znači da je inovirana, nije postojala ranije.“ Učenjaci vele: „Na bdijenje tokom mjeseca ramazana, kroz namaz, potaknuo je sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., i to je njegova praksa, pa je ova novotarija dozvoljena šeri‘atom, u svom osnovu. A to važi i za riječi Hasana el-Basrija u vezi sa pričanjem događaja (el-kasas), jer je va‘z (dinski govor i savjetovanje) šeri‘atom uzakonjen. Prema tome, kada je novotarija utemeljena na šeri‘atu, onda ona nije pokuđena.“

Lijepa novotarija (bid‘a-i hasene)

Svi se slažu da je bid‘a-i hasene dozvoljena i preporučena novotarija, jer se za onoga ko u njoj ima plemenitu namjeru očekuje nagrada. To su zapravo novine i novotarije koje su u saglasnosti sa šeri‘atskim pravilima i koje se ni u čemu šeri‘atu ne suprotstavljaju, kao što su: gradnja munara, karaula, medresa, hanova na putovima i drugih dobrotvornih ustanova koje nisu postojale u početku islama. Sve neprijed nabrojano je u saglasnosti sa šeri‘atom budući da se tim djelima čini dobro i međusobno potpomaže u dobročinstvu i bogobojaznosti. U bid‘a-i hasene također spada: pisanje dijela iz svih šeri‘atom korisnih nauka, određivanje šeri‘atskih pravila, tumačenje Kur‘ana (tefsir), sakupljanje vijesti o Poslaniku, s.a.v.s., i njihovo tumačenje, iznošenje kritike o senedima (predajnim nizovima) i metnovima (tekstovima) hadisa, izučavanje arapskog jezika i deriviranje mnogih korisnih nauka iz njega. Sve nabrojano i sve ono što nabrojanom sliči od korisnih nauka pomaže razumijevanju Allahovih propisa, Njegovog govora i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a sve to nama je naređeno. Zato u tome ne može biti nikakve šeri‘atske zapreke. Ebu Sulejman el-Hattabi, Allah mu se smilovao, komentarišući Poslanikove, s.a.v.s., riječi: „Svaka novina je novotarija“ veli: „Ovo se odnosi na samo određenu oblast, a ne na sve stvari. Odnosi se na svaku novinu koja je inovirana bez ugledanja na neki od vjerskih temelja i koja nije po mjerilima šeri‘atskih pravila. A sve ono što se gradi na temeljima vjere i na njima se nadograđuje – nije novotarija niti zabluda.“

Pokuđena novotarija (bid‘a-i mezmûme)

Pokuđena novotarija je ona koja je oprečna šeri‘atu i koja mu se suprotstavlja. Dijeli se na zabranjenu (bid‘a-i muharreme) i pokuđenu (bid‘a-i mekruhe).
Novotarije u vjerovanju (akâid) su zabranjene i one vode i zabludu i propast. Zalutalih sekti je šest: rafidije (grupacija šija koja dozvoljava vrijeđanje i psovanje ashaba); džehmije (sljedbenici Džehma bin Safvana koji kažu da rob nema nikakve moći i da je na stepenu neorganskih tvari te da će Džennet i Vatra nestati nakon što njeni stanovnicu uđu u njih, pa neće ostati niko osim Uzvišeni Allah); haridžije (kod kojih, pored teškog, i veliki grijeh, kao što je krađa, pijenje alkohola i tome slično, izvodi iz imana); kaderije (koji misle da svaki rob stvara svoja djela i koji ne vjeruju da se nevjerovanje i griješenje odvija po Allahovom određenju. Nasuprot njih su se kasnije pojavile džebrije koje vjeruju da je rob na sve primoran i da nema nikakve volje i slobode); murdži‘e (koji smatraju da pored imana ne smeta nikakav grijeh, kao što pored kufra ne koristi nikakva pokornost) i mu‘tezile (koji daju prednost razumu nad Objavom. Vjeruju da je Kur‘an stvoren, zatim da džennetlije neće vidjeti Uzvišenog Allaha, itd.) A svaka ove sekta opet dijeli se na dvanaest grupacija. To su sedamdeset i dvije grupacije (firek) za koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao da će ući u Vatru. A oni koji se budu čvrsto držali sunneta i džemata i koji se udalje od spomenutih inovatora u vjerovanju, oni su, Allahovim milošću, spašena grupa (firka-i nâdžije).

Hasan el-Basri je rekao: „Od inovatora Allah ne prima ni post, ni namaz, ni hadž ni umru sve dok svoju novotariju ne ostavi.“Malik ibn Enes je rekao: „Čuvajte se novotarija!“ – pa ga je neko od prisutnih upitao: „A šta su novotarije, o Ebu Abdullahu?“ „Inovatori su oni koji govore o Allahovim imenima i svojstvima, o Njegovom govoru, znanju i određenju. Ne šute o onome o čemu su šutjeli ashabi i oni koji su ih u dobročinstvu slijedili.“ Salih el-Merri je ispričao da je bio svjedok kada je neki čovjek ušao kod Ibn Sirina, pa je dotični započeo govoriti o kaderu/određenju. Ibn Sirin mu je rekao: „Ili ćeš ti otići, ili da ja idem!?“ Novotarije u djelovanju (ef‘âl) dijele se na dvije vrste. Postoje one novotarije za koje svi znaju da su novotarije, a mogu biti zabranjene ili pokuđene, i novotarije za koje mnogi misle da su dobra djela, pokornosti i ibadeti, a one to nisu.

Riječi Sufjana es-Sevrija i Džunejda el-Bagdadija

Sufjan es-Sevri, r.a., je između ostaloga, rekao: „Ko kaže da je Kur‘an stvoren, on je nevjernik. Ko kaže da je Alija bio preči za imamet od Ebu Bekra, pogriješio je i ne znam da li mu se djela dižu do neba ili ne. Halîfâ i pravednih imama je pet: Ebu Bekr, Omer, Osman, Ali i Omer ibn Abdulaziz.“ Šuajbu ibn Harbu je rekao: „Napiši: Bismillahir-rahmanir-rahim! Iman je govor, a govor nije ispravan bez djela, a djela nisu ispravna bez namjere/nijjeta. A ni govor, ni djela niti nijjet nisu ispravni bez slijeđenja sunneta…“
Džunejd el-Bagdadi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svi su putevi zatvoreni osim onima koji su na tragu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji slijede njegov sunnet i njegov put. Jer, svi putevi dobrih djela (hajrât) su otvoreni samo pred njim, kao što Uzvišeni kaže: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor...“ (El-Ahzab, 21.)“

*(Iz djela: El-Emru bil-ittiba‘i ve‘n-nehju anil-ibtida‘i, Kairo, s.a., 50-51.)

Pojava crnih zastava!!!

April 25, 2015 Leave a comment

Hazreti Alija, radijallajhu anhu, je rekao:

Kad se pojave crne zastave i kad ih vidite, sjedite i ne mičite se s mjesta, nemojte mahati rukama, ni hodati nogama. Pojavit će se slabi i neugledni ljudi, koji nikome neće biti dragi zato što su im srca tvrda i osora poput gvozdene opruge. Proglasit će svoju državu, koja neće poštivati nikakve obaveze, dogovore i ugovore. Ugonit će ljude u istinu, ali oni sami neće biti ni istina, niti će se držati istine. Davat će sebi razne nadimke (npr. Ebu Hamza, Ebu Džihad), a prezimena će im biti po mjestima njihovog rođenja (npr. al-Bagdadi, al-Masri). Imat će opuštene i duge kose kao kod žena. Tako će biti sve dok se oni međusobno ne zavade i podijele te razbježe kud koji… nakon toga Allah će dati istinu onome kome hoće!

Categories: Imamsedin, Islam, Zanimljivo

Kada ćemo se konačno ujediniti? When will we finally unite?

April 24, 2015 Leave a comment

Kada ćemo se konačno ujediniti?

135425Živimo u takvom vremenu u kojem svjedočimo veliki porast islamofobije, i to je izazov za nas! Kroz historiju, znamo da kroz jedinstvo koje nam Allah podari smo izlazili kao uspješni. A da bi bili u mogućnosti se nositi sa ovakvom vrstom izazova današnjice, onda nam je neophodno da se ujedinimo! Kaže uzvišeni u suri Tevba 71: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.

Draga braćo! Naš Gospodar je Jedan Gospodar, naša Knjiga je jedna Knjiga (Kur’an) naš poslanik je jedan poslanik, a mi smo jedan ummet jedan narod koji je jedne i iste vjere! Pa zašto se onda ne ujedinimo na tim istim pricipima?! Različitost draga braćo, će uvjek postojati, ali nam je preko potrebno da stanemo zajedno i da se ujedinimo! Ako se ne ujedinimo, stalno ćemo biti slabi, podjeljeni i u rasulu! Ujedinjenost nam je najpotrebnija, više danas nego ikad. Kaže Allah dž,š, u suri Asr: Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Islam je sveobuhvatni i kompletni način i sistem života, naša religija nas uči da budemo miroljubiv narod, i da se brinemo o drugima, što i radimo. Mi brinemo o ovoj zemlji, kao da je naša kuća, naša domovina. Moramo vjerovati u sebe, pomagati jedni druge i doprinositi društvu u kom se nalazimo. Osim toga moramo posjedovati dobre manire i karakter, jer to je od velike važnosti u islamu. Kaže Allah dž,š, u suri Fussilet 46: Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

Poslanik a,s, je kazao: Nema ništa teže na vagi na kijametskom dana kao što je lijep karakter. Imam Ebu Davud. Allah dž,š, nas je postavio ovdje sa razlogom! Ne smijemo se bojati izazova, dugo smo bili razjedinjeni, dug period, ali sigurno je došlo vrijeme da se ujedinimo ili možda nije još?!

Mi smo sredinski ummet draga braćo, umet sredine, kaže Uzvišeni u suri Bekare 143: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše. A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.

Dužnost svakog muslimana je da prenese poruku islama! Ali se ovo može odraditi samo onda kada smo jaki, i ujedinjeni. Allah dž,š, naređuje svim vjernicima da se pridržavaju dini islama i da budu ujedinjeni, i da ne budu podjeljeni i razjedinjeni! Kaže Uzvišeni u suri Ali Imran 103: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.

Islam nam daje pravac i svrhu života! Naše vjerovanje nas uči da budemo dobre komšije, da poštujemo druge, da živimo moralnim životom, da radimo itd. Šta više, kad nas islam uči da izbalansiramo svoj život, da damo svakom njegovo pravo i hak, da budemo pravedni, i da svakako obožavamo Stvoritelja!

Svi smo mi svjedoci kako se islam predstavlja u medijama u negativnom smislu! Dakle susrećemo se sa velikim izazovima, ali zato moramo koristi mudrost i hikmet, naš intelekt kada se susrećemo sa takvom vrstom iskušenja. Ako bi mi stavili naše nesuglasice i podjelu iza naših leđa, i pokušali raditi zajednički, ne samo da ne bi bili jaki, već bi prosperirali i uznapredovali, a ne nazadovali! Pet je prstiju pa nisu isti, različitost je za očekivat, ali se mora poštovat.

Poslanik a,s, kaže: Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu niti ga ostavlja na cjedilu, na milost i nemilost drugih! Imam Muslim. Imamo zaltan primjer u ashabima r,a, koji su prolazili kroz različita iskušenja i tegobe, sve zbog dini islama. Oni su žrtvovali sve kako bi mi imali ovo danas. Ali mi to ne smijemo zaboravit, jer i mi moramo puno više radit, puno više žrtvovat, da očuvamo ovaj din i da ga izdržimo na tom putovanju. Kaže uzvišeni u suri R’ad 11: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.

Priznajem da se nemože od nas uvjek očekivati da se slažemo jedni s drugima, ali se moramo ujediniti kad je u pitanju zajednička korist i interes, moramo paziti na prioritete koji će nas okupiti. Kaže Uzvišeni u suri Hudžurat 10: Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.

Bit ćemo pitani na Sudnjem Danu šta smo mi uradili da sačuvamo svoje porodice od vatre? Zato, na nama je da se trudimo, da radimo svi za islam, jedino na taj način ćemo pronaći mir, uspjeh i zadovoljstvo. Zato islam zagovara jedinstvo i zajednicu.

Kao zaključak da bi uspjeli biti efektivni moramo pomagati jedni druge i ostati ujedinjeni, možda se nećemo složiti u nečemu ili oko nečeg, ali moramo ostati zajedno, to nam je imperativ, više produktivnosti više ostvarenja naših ciljeva. Poslanik a,s, kaže: Ako se jedan dio tijela razboli, čitavo tijelo boluje od nesanice i temperature. Imam Buhari i Muslim.

Molim uzvišenog Allaha dž,š, da nam pomogne i da nam olakša da nam se srca zbliže, da budemo milostivi jedni naspram drugih, Amin ja Rabbel Alemin!

Read more…

Ibadet zasnovan na izmišljenim hadisima: Lejletur-regaib – noć želja

April 24, 2015 Leave a comment

Lejletur-regaib je, u našem narodu, poznata kao odabrana noć u kojoj je h. Amina zanijela Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Međutim, ova noć se u Kur’anu uopće ne spominje. Ni u sunnetu nema pouzdane potvrde o ovoj noći. Sva predanja koje se koriste u narodu i brojnim izvorima su izmišljena i patvorena. Posebne vrijednosti posta prvog četvrtka u mjesecu redžebu, kao i vrijednosti te noći temelje se, PREMA KONCENZUSU HADISKIH STRUČNJAKA, na lažnim i apokrifnim predanjima.

– Islamski učenjaci, čak, žestoko osuđuju posebno vrjednovanje ovog dana i ove noći, kako potcrtava Imam Sujuti, zabranjujući bilo kakav poseban ibadet u njima, kao i pravljenje hrane i oblačenje svečane odjeće…

– Najčudnije od svega je da brojni imami, hatibi i islamski obrazovani ljudi uporno nastavljaju sa citiranjem hadisa koji veličaju tu noć, a znaju da nema nikakvog utemeljenja u Kur’anu, sunnetu i praksi prvih generacija muslimana. Čak se i u Takvimu IZ redovno označava ova noć posebno vrjednovana na temelju laži i lažnih predanja. Zar nije dovoljan kategoričan stav jednog od najvećih hafiza hadisa, čuvenog Ibnus-Salaha, koji upozarava: „ Namaz uoči Lejletur-regaiba je bidat – novotarija, a hadisi koji o tom namazu govore su lažni i nastali su tek nakon četiri hidžretska stoljeća!!!“

– Imam Sujuti posebno upozorava na klanjanje nafile u ovoj noći u džematu, jer je svaka nafila vrjednija obavljena kod kuće nego u džematu, izuzev onih koje je obavljao Poslanik islama, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili prva generacija muslimana, u što, svakako, ne spada namaz u noći Regaiba.

– Inače, namaz početkom mjeseca redžeba ( prvog četvrtka navećer ) i petnaeste noći mjeseca šabana, svi veliki hadiski stručnjaci tretiraju kao neutemenjen u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

– Ovaj namaz su proglasili veliki kapaciteti za novotariju hadiske znanosti, kao što su Hafiz Iraki, Ibnul-Dževzi i hafiz Sujuti. Imam Nevevi kategorički zaključuje da je ovaj namaz negativna i ružna novotarija koja oponira sunnetu.

Odlomak iz knjige: dr. Šefik Kurdić „Apokrifni hadisi – zbirka lažnih hadisa“

Insan u Kur’anu

April 22, 2015 Leave a comment

Insan u Kur’anu

Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’‘ana spomenuto je 65 puta[1]. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: Adem, bešer, redžul, ‘‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju[2].

U ovom tekstu naša pozornost je usmjerena ka riječi insan kako bismo stekli uvid u kur’‘ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način ćemo, barem površno, zaimati kur’‘ansku predodžbu o tome šta jeste čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi[3], već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu.

Kroz obilje kur’‘anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur’‘anskog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kur’‘ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti… kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana.

U kur’‘anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima.[4]..

No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Jezikoslovac Ragib Isfahani nudi tri etimologijske mogućnosti deriviranja ove riječi: ¨Insan je nazvan tako jer je on stvoren kao biće koje jedino može opstati u međusobnom druženju sa drugim insanima . Drugo mišljenje veli, kako ga navodi Isfahani, da je čovjek nazvan insanom jer se on druži sa svim onim za čim osjeća ljubav. I treće, tvrdi se da je riječ insan povezana sa oblikom if’‘ilan čiji je korijen insijan.

Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š, dao polog pa je on zaboravio (fenesije)[5]. Vjerno riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko.

Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’‘anu: “Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)…” (Ta-Ha,115).

Sljedeći kur’‘anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana:

  1.  Insan je slabašno biće: “A čovjek je stvoren slabim” (En-Nisa,28)
  2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: “Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada – kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi – svojim putem nastavlja!¨ (Junus, 12)
  3. 3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: “Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan.” (Hud, 9)
  4. 4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: “Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj.” (Jusuf, 5)
  5. 5. Insan je osion i nezahvalnik: “Doista, čovjek je osion i nezahvalan.” (Ibrahim, 34)
  6. 6. Insan je postupno stvoren: “A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale.” (Hidžr, 26) [9]
  7. 7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: “On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa čovjek odjednom – neprijatelj očiti.” (En-Nahl, 4)
  8. 8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: “I zaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja čovjek je nagao.” (El-Isra, 11)
  9. 9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov
    privezano biti: “A svakom čovjeku Mi ćemo djelo njegovo za vrat njegov privezati.” (El-Isra, 13)
  10. 10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: “Šejtan je doista čovjeku neprijatelj otvoreni.” (El-Isra, 53)
  11. 11. Insan je pravi nezahvalnik: “Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi.” (El-Isra, 67)
  12. 12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: “A kad Mi čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide.” (El-Isra, 83)
  13. 13. Insan je tvrdica: “Čovjek je doista tvrdica.” (El-Isra, 100)
  14. 14. Insan voli puno raspravljati: “… a čovjek raspravlja ponajviše.” (El-Kehf, 54)
  15. 15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: “A čovjek veli: I zar ću, zbilja, kad umrem, biti živ izveden.” (Merjem, 66)
  16. 16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: “A zar se čovjek ne sjeća da smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije!” (Merjem, 67)
  17. 17. Insan je stvoren od žurbe: “Čovjek je stvoren od žurbe.” (El-Enbija, 37)
  18. 18. Insan je poricatelj očiti Božijih blagodati: “Čovjek je zbilja nezahvalan.” (El- Hadž, 66)
  19. 19. Insan je stvoren od suštine zemlje: “Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo.” (El-Mu’‘minun, 12)
  20. 20. Insana šejtan upropasti i ostavi: “A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja.” (El- Furkan, 29)
  21. Insanu je oporučeno da svojim roditeljima dobro čini: “Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini.” (El-’‘Ankebut, 8)
  22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: “Čovjeku smo oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine.” (Lukman, 14)
  23. 23. Prvi insan je stvoren od gline: “I čovjeka prvog stvorio je od gline.” (Es-sedžde, 7)
  24. 24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: “Doista je čovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.” (El-Ahzab, 72)
  25. 25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š.:”Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj otvoreni.” (Jasin, 77)
  26. 26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kada mu je On otkloni zaboravan je i Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta:”A kad čovjeka zadesi nesreća, on zaziva svoga Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao – on zaboravi, i Allahu pridružuje takmace, da bi zavodio s Njegove Staze!” (Ez-Zumer, 8)
  27. 27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je hvalisav: “Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat podarimo on veli: ‘‘Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!’‘ Ne, nego je to iskušenje, ali ne za njih većina.” (Ez-Zumer, 49)
  28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen: “Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i bijeda pogodi.” (Fussilet, 49)
  29. 29. Insan se u blagodati okreće od Allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: “A kada na čovjeka blagodati prospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani! A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi!” (Fussilet, 51)
  30. 30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kada ga zadesi zlo zbog onoga što čini, nezahvalan je: “A kada zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke njihove pripravile, tad čovjek, zbilja, nezahvalan je!” (Eš-Šura, 48)
  31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: “Doista je čovjek otvoreni nezahvalnik.” (Ezzuhruf, 15)
  32. 32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: “A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima.” (El-Ahkaf, 15)
  33. 33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je bliži od vratne žile kucavice: “A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16) 34. Insanu pripada samo ono za šta se sam potrudi: “I da čovjeku pripada samo ono zašta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39)
  34. Insan bi da dobije sve šta poželi: “I zar da čovjek sve što poželi dobije?!” (En-Nedžm, 24)
  35. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: “Čovjeka stvara* govoru ga poučava!” (Er-Rahman, 3-4)
  36. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: “Čovjeka je stvorio od gline kao grnčanja što je.” (Er-Rahman,14)
  37. 38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: “Nalik su šejtanu kad veli čovjeku: ‘‘Ne vjeruj!’‘ Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada: ‘‘Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetovaGospodara!’‘” (El-Hašr, 16)
  38. 39. Insan je stvoren malodušnim: “Doista, čovjek je stvoren lahkomim.” (El-Me’‘aridž, 19)
  39. 40. Insan mnije da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: “Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati.” (El-Kijame, 3)
  40. 41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: “Dakako, čovjek želi da ono što je vremena pred njim u razvratu protraći!” (El-Kijame, 5)
  41. 42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: “Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti.” ( El-Kijame, 14)
  42. 43. Insan će na Danu Sudnjem tražiti da pobjegne: “Toga Dana čovjek će povikati: ‘‘Kuda da se bježi?!’‘” (El-Kijame, 10)
  43. 44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: “Čovjek će toga Dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio!” (El-Kijame, 13)
  44. 45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: “Zar to čovjek misli da će zaludu ostavljen biti.” (El-Kijame, 36)
  45. 46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: “Da li čovjeka neko doba vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi.” (El-Insan, 1)
  46. 47. Insan se stvara od smiješane kaplje sjemena a potom biva iskušavan: “Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo.” (El-Insan, 2)
  47. 48. Insan će se na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: “Na Danu kad se čovjek bude sjećao onoga što je stekao.” (En-Nazi’‘at, 35)
  48. 49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: “Proklet čovjek nek’‘ je, kako samo nezahvalan je!” (‘‘Abese, 17)
  49. 50. Insan u hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: “Deder nek’‘ čovjek u hranu svoju pogleda.” (‘‘Abese, 24)
  50. 51. Insan je obmanut glede svoga Gospodara: “O čovječe, šta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitog.” (El-Infitar, 6)
  51. 52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: “tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.” (El-Inšikak, 6)
  52. 53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahov znamen: “Nek’‘ čovjek pogleda od čega stvoren je.” (Et-Tarik, 5)
  53. 54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: “Zbilja čovjek, kad ga Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari svakojake, rekne: ‘‘Gospodar moj mene je počastvovao!’‘” (El-Fedžr, 15)
  54. 55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne, ali tad prisjećanje neće koristiti: “I kada se toga dana džehennem primakne, tada će čovjek opomenuti se – a rašta mu opominjanje?!” (El-Fedžr, 23)
  55. 56. Insan je stvoren da se trudi: “Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (El-Beled, 4)
  56. 57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: “Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu.” (Et-Tin, 4)
  57. 58. Insan se stvara od zametka: “stvara čovjeka od zametka.” (El-’‘Alek, 2)
  58. 59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: “Koji čovjeka podučava onome što ne zna.” (El-’‘Alek, 5)
  59. 60. Insan se uzobijesti: “Zbilja čovjek se uzobijesti.” (El-’‘Alek, 6)
  60. 61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: “I kada čovjek poviče: ‘‘Šta joj je?’‘.” (Ez-Zilzal, 3)
  61. 62. Insan je nezahvalan spram svoga Gospodara: “Zbilja, čovjek je nezahvalan spram svoga Gospodara.” (El-’‘Adijat, 6)
  62. 63. Insan je na gubitku: “Čovjek je na gubitku, doista.” (El ‘‘Asr, 2[6])

Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razotkrivaju nas same, i zato “Kur’‘an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne, krvoločne, ili pak kao prijevarne, podmukle osobePotom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira.” Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur’‘an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama. Da bismo došli do konačne kur’‘anske antropologije ili kur’‘anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur’‘anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.

[1] Muhammed Fuad Abdubaki, El – Mu’‘džemu – l – mufehres li elfazi – l – Kur’‘ani – l – Kerimi, 1996., str. 115 – 116.

[2] Enes Karić, Hermeneutika Kur’‘ana, Zagreb , – 1990., str. 157.

[3] V. više: Seyyed Hassein Nasr, Ideals and realities of islam, London , 1996. poglavlje I ¨Islam, the Last Religion and the Primordial Religion – Its Universal and Particular Traits¨ str. 15-40.

[4] Rešid Hafizović, O načelima islamske vjere, Zenica, 1996. str. 138.

[5] Ragib el-Isfahani, Muferedat elfazi-l-Kur’‘an, Damask, 1997., str. 94.

[6] Pod rednim brojevima 8. (El-Isra,11) i 30. (Eš-Šura,48) u navedenim ajetima riječ insan spomenuta je dva puta. Dakle, ukupno je riječ insane u Kur’‘anu spomenuta 65 puta, kako je već rečeno na početku teksta.

Obavezno desnom nogom ulaze u džamiju, a zalaze u tuđe posjede

April 22, 2015 Leave a comment

S dr. Zuhdijom Hasanovićem razgovarali smo o formalizmu u prakticiranju Sunneta

PREPOROD: Život muslimana je nepotpun bez Hadisa. S jedne strane imamo ličnu obavezu upoznavanja s Hadisom, a s druge strane hadiska znanost je jedna od složenijih islamskih znanosti. Koje posljedice mogu biti u neodgovornom pristupu Hadisu?

HASANOVIĆ: Naravno, ne samo da život muslimana bez Hadisa, odnosno sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., nije potpun, nego ćemo preciznije kazati da apsolutno nije moguć.

Sunnet prožima cjelokupni ljudski život u svim njegovim dimenzijama i aspektima. Vertikalna dimenzija podrazumijeva sva doba ljudskog života, dubinska dimenzija znači da se odnosi na sve dijelove ljudskog bića: dušu, moral, psihu, intelekt i tijelo, a horizontalna dimenzija da se prostire na sve sfere ljudskog djelovanja: od namaza, posta, zekata, hadža do porodičnih odnosa, prijateljskih i društvenih veza; obavljanja svakodnevnih poslova, do trgovačkih transakcija, klanja kurbana do rukovođenja državom. Kada drugome muslimanu nazovemo selam, kada se prema siročetu ophodimo na najljubazniji način, kada se prema roditeljima ili starijima općenito odnosimo s poštovanjem, ili smo milostivi prema sirotinji, slijedimo Sunnet. Jednostavno rečeno, kada nastojimo biti iskreni, ljubazni, darežljivi, pravedni i odgovorni mi slijedimo Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Svaka i najmanja pojedinost i detalj u životu, poput ponašanja za sofrom i načina konzumiranja hrane, sjedenja ili ulaska u kuću, utemeljeni su na Sunnetu i svjesni smo bereketa koji isijava iz tih, naizgled običnih, svakodnevnih radnji, ako ih svjesno provodimo po Poslanikovom, s.a.v.s., Sunnetu. Različiti su načini na koje možemo saznavati sunnet, od brojnih hadiskih zbirki i biografija Božijeg Poslanika, s.a.v.s., preko različitih predavanja i usmenih kazivanja o Muhammedu, s.a.v.s., do autentičnog ponašanja muslimana, ali moramo biti svjesni da je hadiska znanost veoma kompleksna. Postoji veoma precizna terminologija i metodologija hadisa koja ima za cilj pomoć da u svemu onome što nam je predočeno o životu Muhammeda, s.a.v.s., uočimo ono što je pouzdano, vjerodostojno i univerzalnog karaktera te ga možemo i trebamo koristiti u svome životu. Otuda, samostalno ulaženje u tu nepreglednu riznicu riječi, postupaka i odobrenja Muhammeda, s.a.v.s., bez obrazovanih i iskusnih islamskih znanstvenika je riskantnije i pogubnije nego kada nevješt plivač zagazi u nemirno more.

Bez potrebnog znanja koristit ćemo Hadis u oblasti u kojoj ga ne možemo koristiti, razumijevati ga na način koji ne odgovara njegovim intencijama te zbog nerazumijevanja životnih prioriteta insistirat ćemo na primjeni jednih hadisa, a zanemarivati druge čija je primjena bitnija i potrebnija.

Zbog takvog pristupa Hadisu često imamo samo odličnu i primamljivu islamsku formu, ali bez sadržine i suštine. Imamo muslimane koji obavezno desnom nogom ulaze u džamiju, a zalaze u tuđe posjede i prisvajaju ih kao da su njihovi. Postoje muslimani koji još uvijek neće obaviti namaz bez kape na glavi, ali, bez obzira na svoju finansijsku sposobnost, nikada nijednu zajedničku aktivnost ne pomažu. Neki muslimani redovno klanjaju, poste, kolju kurban, a uopće im ne smeta što ogovaraju i ismijavaju druge. Neki redovno uče Kur’an, ali su veoma nasilni prema svojim suprugama i djeci. Mnogi redovno klanjaju, ali ih taj namaz ne smiruje i ne jača, nego ih čini još depresivnijim i nervoznijim. Sve ovo govori o pogrešnom razumijevanju i življenju Sunneta i našem formalnom i vanjskom ispoljavanju vjere, koja nije prodrla u naše biće te je ne doživljavamo i ne živimo iskreno.

Kao i kod usvajanja znanja u drugim oblastima i kod drugih islamskih nauka neophodno je obraćati se na relevantnu i meritornu literaturu iza koje stoje provjereni autori. Autori koji imaju najbolji uvid u zakonodavne tekstove, ali i geopolitički, socio-ekonomski, odgojno-obrazovni, moralni i religijski, odnosno kulturno-civilizacijski kontekst u kojem živimo.

Nažalost, na našem jeziku se može naći islamska literatura različitog kvaliteta. Literatura koja vrlo često ima djelimičan utjecaj, može nas u određenoj mjeri duhovno i moralno osnažiti, ali nas intelektualno siromaši i zbunjuje. Nažalost, ima i one koja nas intelektualno u velikoj mjeri snaži, ali nas u duhovnom i moralnom smislu ostavlja ravnodušnima.

Tajanstvene ličnosti iz Kur’ana: Je’džudž i Me’džudž – narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Sudnji dan

April 19, 2015 Leave a comment

Tajanstvene ličnosti iz Kur’ana: Je’džudž i Me’džudž – narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Sudnji dan

Isa, a.s., i njegovi sljedbenici će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Isa, a.s., i njegovi sljedbenici poželjeti da ih Allah usmrti. ISLAMSKE TEME

Je’džudž i Me’džudž se direktno spominju na dva mjesta u Kur’anu. Prvi put u suri El-Kehf, u ajetima koje smo već spomenuli: ‘O Zul-Karnejne’- rekoše oni- ‘Je’džudž i Me’džudž čine nered po Zemlji…’ (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je’džudž i Me’džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.)

Ajeti iz sure Kehf govore o Je’džudžu i Me’džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada činili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj moći da je pregaze ili probiju. Dakle, govore o davnom vremenu Zul-Karnejna i periodu poslije njega. Međutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u budućnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajući prilošku odredbu za budućnost (ar. ”iza”, što znači «i kada se…»), a što potvrđuju gramatičari. Ovi ajeti nam direktno govore o predstojećem izlasku Je’džudža i Me’džudža. Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka po ovom pitanju. Jedni smatraju da se radi o doslovnom značenju i da neposredno ukazuje na pravi izlazak, tj. da će oni bukvalno razoriti Zul-Karnejnovu branu i proći kroz nju, čime će otpočeti njihova najezda. Zastupnici ovog mišljenja potvrđuju da se ovo neće desiti sve do pred sami Kijametski dan, te da je Zul-Karnejnova brana realna i da postoji i danas, a iza nje se nalaze Je’džudž i Me’džudž. Drugi, pak, smatraju da je njihov predstojeći izlazak u prenesenom značenju i da on predstavlja Allahovu dozvolu njima da izađu sa svog područja i rušilački navale na zemlje i gradove. To će biti njihov posljednji veliki izlazak koji će se desiti pred sami Kijametski dan. S obzirom da je prvi stav općepoznat, te da se u njegovoj razradi ne može ići dalje od kur’ansko-hadiskih tekstova koji su, inače, izuzetno kratki i šturi, mi ćemo u ovom tekstu predstaviti drugo mišljenje.

Njihova domovina

Kolika će biti silina i strahota najezde Je’džudža i Me’džudža slikovito nam predstavlja Kur’an: I kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali. Kur’anska riječ el-hadeb označava svako uzvišenje na Zemlji, svejedno bilo to brdo, uzvišica, brijeg, planina, itd. Druga kur’anska riječ je glagol jensilun koja označava brzi hod. Sa samo ove dvije riječi možemo sebi predstaviti strahovitu sliku njihove najezde, kao da će svojim razornim naletom prekriti čitavu zemlju poput skakavaca. Njihov broj, silina najezde i iznenadna pojava su opisani u vjerodostojnim hadisima koje smo naveli u kazivanju o Zul-Karnejnu. Navedeni ajet nam ukazuje da će ovaj veliki izlazak biti i posljednji, zbog Kijametskog dana koji će nastupiti poslije njega. «I približi se istinita prijetnja», a ova istinita prijetnja se odnosi na Kijametski dan i ona je ujedno i nesumnjiv znak da je Sudnji dan vrlo blizu i da će nastupiti neposredno nakon toga.

Ulema se razišla u pogledu domovine Je’džudža i Me’džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kritičari se slažu da je to prostor negdje na sjevero-istoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima. Kineski izvori potvrđuju da je osnova riječi Mongol uzeta iz riječi Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko riječi Me’džudž. Osim toga, oni spominju i drugo pleme sa ovog područja koje se zove Javaši. Vrlo je moguće da se ova riječ tokom vremena deformisala tako da je postala Je’džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima.

Sedam najezda

Naveli smo da su Je’džudž i Me’džudž, najvjerovatnije, smješteni na području Mongolije, te kineskog i ruskog Turkestana. Međutim, veliko je pitanje da li su oni izlazili ranije ili će izaći tek pred Kijametski dan? Skupina koja se drži prvog mišljenja smatra da će oni izaći samo jednom i to će biti predznak nastupajućeg Sudnjeg dana. Međutim, druga skupina kaže da su se oni pojavljivali više puta i da će njihov posljednji izlazak biti najrazorniji izlazak. Ova skupina uleme navodi sedam dosadašnjih najezda Je’džudža i Me’džudža i sve njih navodi Ebul-Kelam Azad.

PRVI: Desio se prije historijskog perioda, tj. prije više od pet hiljada godina, kada su zaposjeli kineske obale i uništili drevnu kinesku civilizaciju.
DRUGI: Desio se na početku historijskog doba, u periodu između 1500. g. p.n.e. i 1000. godine p. n. e., kada su krenuli sa sjevero-istoka zemlje i nastanili se na granicama Kine. Išli su miroljubivo i polahko baveći se zemljoradnjom.
TREĆI: Počeo je oko 1000. godine p. n. e. kada su ta plemena napala područja oko Kaspijskog jezera, Crnog mora i sjevernog Kavkaza, te područja oko izvora Volge. O njima govore i stari Grci. Oni su prošli kroz klanac Darijal u planinama Kavkaza i napali civilizaciju Ninive u periodu oko 700. g. p. n. e. Ovi mongolski napadi direktno su izazvali pad babilonske civilizacije, kao što to spominje Herodot, otac grčke povijesti.
ČETVRTI: Desio se u periodu oko 500. godine p. n. e. kada su njihova plemena napala područja zapadne Azije prošavši kroz tjesnac Darijal i kada je Zul-Karnejn (persijski Kir) pregradio tjesnac, te tako onemogućio prodore Je’džudža i Me’džudža, i na taj način zaštitio okolne zemlje jedan vremenski period.
PETI: Desio se 300. god. p. n. e. kada su se ova plemena usmjerila ka istoku i napala Kinesku imperiju. U ovom periodu je kineski imperator Šin Hvang Ti podigao veličanstveni Kineski zid kako bi zaustavio te napade. Gradnja zida je počela 264.godine i završena je za deset godina, čime su zaustavljeni napadi na Kinu. Kod ljudi je rašireno ubjeđenje da je Kineski zid ustvari Zul-Karnejnova brana, što je pogrešno. Izgleda da se kineski imperator okoristio Kirovom strategijom zaustavljanja napada Je’džudža i Me’džudža, pa je sagradio Kineski zid.
ŠESTI: Desio se u 4. stoljeću n.e. kada su se usmjerili ka Evropi pod vođstvom Atille. Tom prilikom su uspjeli uništiti Zapadno rimsko carstvo, nakon što su zauzeli prijestolnicu Rim i uništili je. Tako je okončan razvoj Rimskog carstva koji je trajao stoljećima.
SEDMI: Desio se u 12. stoljeću, tj. 7. stoljeće po Hidžri, kada su pod vođstvom Džingis-kana napali zapadne pokrajine Islamskog hilafeta i zauzeli ih uništavajući sve pred sobom. Njegov unuk, Hulagu, je 656. godine po Hidžri uspio zauzeti i uništiti i samu prijestolnicu hilafeta, grad Bagdad.
Ovo bi bila skraćena verzija sedam izlazaka Je’džudža i Me’džudža kako ih je naveo Ebul-Kelam Azad, a od njega prenio dr. Abdul-Alim Hidr. (Vidi, Jeseluneke an Zil-Karnejn, str. 166,167)

Mišljenje Seida Kutba

Seid Kutb ima svoje mišljenje o najezdi Mongola u vrijeme Džingis-kana i Hulagua u kojem se slaže sa stavom da je to sedmi izlazak Je’džudža i Me’džudža. On kaže: «Ko su Je’džudž i Me’džudž? Gdje su oni sada? Kakva im je prošlost, a kakva budućnost? Sve su ovo pitanja na koja je jako teško dati korektan odgovor, jer mi o njima pouzdano znamo samo ono što je navedeno u nekoliko kur’anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa. Kur’an o njima govori u okviru kazivanja o Zul-Karnejnu: A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti. (El-Kehf, 83-98.) Međutim, ovaj tekst uopće ne precizira vrijeme, a Allahovo obećanje koje se odnosi na rušenje brane je možda već ispunjeno prije najezde Tatara i njihovog širenja po Zemlji i sveopćeg razaranja. Uz to spominju se i u suri El-Enbija: I kad se otvore Je’džudž i Me’džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.) Ni ovaj tekst, kao ni prethodni, ne precizira vrijeme izlaska Je’džudža i Me’džudža, a značenje približavanja istinite prijetnje, koja označava približavanje Kijametskog dana, je već ispunjeno i to još u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U Kur’anu možemo naći sljedeći ajet: Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! (El-Kamer, 1) Vrijeme kod Allaha, dž.š., i naše vrijeme nisu identični. Možda će za ljude proći stotine, čak i milioni godina, a kod Allaha će to trajati veoma kratko. Na osnovu toga možemo slobodno reći da je vrlo moguće da je brana već otvorena u periodu od «približavanja Kijametskog dana do danas, a da su najezde Tatara i Mongola koje su potresle islamski svijet, ustvari samo jedan izlazak Je’džudža i Me’džudža.» Zatim on navodi hadis o Poslanikovom, s.a.v.s., snu o bušenju brane od strane Je’džudža i Me’džudža, te kaže: «Ovo viđenje u snu se desilo prije više od trinaest i po stoljeća. Nakon toga su uslijedile najezde Tatara, rušenja kraljevina, uništenje abasijskog hilafeta od strane Hulagua u vrijeme El-Muste’asima Billaha, posljednjeg abasijskog halife. Možda su baš ti događaji najavljeni Poslanikovim snom, a sve to zna jedino Uzvišeni Allah. Sve što možemo reći o ovome spada u domen nagađanja i pretpostavki, a nikako kategoričkog stava na nivou jekina (ubjeđenja). A Allah najbolje zna šta je istina.

Legende i pretjerivanja o Je’džudžu i Me’džudžu

Pojedini historičari i mufessiri su navodili zapanjujuće čudne navode o Je’džudžu i Me’džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanaka i domovine, te njihov opis, izgled i ponašanje. Svi detalji o tome ne spominju se nigdje u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, nego je njihov izvor u israilijatima što definitivno povećava procenat vjerovatnoće da je u pitanju izmišljanje, mašta i paganske legende. Međutim, i pored toga se ne smiju se kategorički proglasiti ni lažima, jer postoji vjerovatnoća da su istina. Zato ih i navodimo, čisto kao ilustraciju i mogućnost, a najvažnije je da oni uopće nisu prihvatljivi dokazi u koje se mora vjerovati. Navest ćemo samo neke od njih, jer ih ima zaista mnogo. Tako, po nekima, Je’džudž i Me’džudž potječu od Adema, ali ne i od Have, tako da su oni čovječanstvu polubraća po ocu. Međutim, apsolutno se nigdje ne spominje da je Adem, a.s., pored Have imao neku drugu ženu!? Neki kažu da oni potječu od Ademove sperme. Po njima, Adem je zaspao na zemlji i tako spavajući imao poluciju. Njegova sperma se pomiješala sa zemljom i od toga su oni nastali. Treći opet kažu da oni potječu od Nuhovog sina Jafesa, koji se, nakon, poplave nastanio na istoku. Sljedeći kažu da su Je’džudž i Me’džudž bili sačinjeni od dvadeset dva plemena. Kada je Zul-Karnejn podigao branu iza nje je ostalo dvadeset i jedno pleme, dok je jedno ostalo izvan nje i zato su dobili ime „Turk” (ostavljeni) i to su turski narodi. Zatim se spominju razni navodi o njihovim izgledima, kako su neki visoki poput palmi, dok su drugi sitni poput malih životinja, kako imaju velike očnjake, slonovske uši, itd.

Hadis o ponižavajućem završetku

Kao što smo naveli da se Zul-Karnejn i hazreti Hidr zajedno spominju na početku, tako isto se Je’džudž i Me’džudž sa Dedždžalom spominju na njihovom kraju. (O Dedždžalu ćemo posebno govoriti kada za to dođe vrijeme.) Sada ćemo citirati vjerodostojni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji će nas pouzdano upoznati sa okončanjem Je’džudža i Me’džudža. Nevva b. Seman, r.a, veli: „Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedždžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu (pridajući tome važnost), tako da smo zamišljali da je Dedždžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli do njega, on je to primijetio pa reče: ‘Šta je vama?’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedždžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’ Poslanik reče: ‘Od nečega drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem sa vama, ja ću vas zaštiti, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana.
Dedždžal je mladić kovrdžave kose, njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja uspoređujem s Abdul-Uzzom, sinom Katanovim. Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure El-Kehf. On će izaći na putu između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’ Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao hefta, ostali dani će biti obični, vaši dani.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam u njemu biti dovoljan namaz jednog običnog dana?’ Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako brzo će se kretati po Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, a oni će mu povjerovati i odazvati mu se. On će narediti nebu pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više ugojiti i napasti i davat će više mlijeka. Zatim će doći narodu, pa će ih pozvati, a oni će ga odbiti i neće prihvatiti njegove riječi. On će se vratiti od njih, a oni će osvanuti ogoljeni i neće više imati ništa od svoje imovine. Zatim će naići pored razvalina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga!’ Pa će za njim ići blago razvalina kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti sabljom tako da će ga rastaviti na dva dijela, a onda će ga pozvati, i ovaj će mu se odazvati, a lice će mu sijati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na Bijelu munaru, na istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kad pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne onda će mu teći kao zrna bisera. Kojigod nevjernik osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedždžala sve dok ga ne stigne na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. Poslije toga će doći Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedždžala, pa će im potrti njihova lica i saopćiti im njihove stepene u Džennetu.

Je’džudž i Me’džudž će popiti svu vodu Tiberijskog jezera

Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.: ‘Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.’ A onda će Allah izvesti Je’džudž i Me’džudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’ Isa, a.s., i njegovo društvo će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovo društvo težiti da ih Allah usmrti. Tada će Allah na Je’džudž i Me’džudž poslati crve koji će napasti njihove vratove, tako da će svi u trenu biti usmrćeni. Zatim će Isa, a.s., sa svojim sljedbenicima sići sa Tura u njegovo podnožje, ali neće naći ni jedan slobodan pedalj na Zemlji a da neće biti prekriven njihovim smrdljivim leševima. Isa, a.s., će se sa svojim sljedbenicima obratiti Allahu, dž.š., pa će Allah poslati ptice slične vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti njihove leševe gdje Allah htjedne. A onda će Allah dati kišu koja će zahvatiti svaku nastambu i koja će cijelu Zemlju očistiti tako da će postati kao ogledalo. Zatim će reći Zemlji: ‘Iznikni plodovima i okiti se bereketom!’ U tom vremenu će se skupina ljudi moći najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deve bit će dosta velikoj skupini ljudi, jedna krava muzara čitavom plemenu; a jedna ovaca muzara ogranku plemena. Dok oni budu tako živjeli Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod pazuha i tako će uzeti dušu svakog muslimana i muslimanke. Na Zemlji će ostati samo najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci i njih će zadesiti strahote Kijametskog dana.“ (Hadis bilježi Muslim)

Da li su Je’džudž i Me’džudž arapske ili strane riječi?

Gramatičari su se razlišli o ovim riječima. Jedni kažu da su to arapske riječi. Ibn Munzir navodi njihovo mišljenje u «Lisanu-l-Arebu» (2/207): «To su izvedenice iz govora Arapa i one označavaju gorko-slanu vodu. Riječ Je’džudž dolazi na osnovu je’ful, dok riječ Me’džudž dolazi na osnovu me’ful. Ako su to arapske riječi onda su im ovo osnove, a ako nisu, onda im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku. Druga skupina gramatičara kaže da su ovo riječi stranog porijekla i da im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku, da su nepotpune deklinacije i ovo je ispravniji stav, jer ta dva plemena su starija od svih Arapa i postojala su prije postavljanja pravila u arapskoj gramatici. Ona su poput imena Iblis, Adem, Hava, Musa, Harun, Tevrat, Indžil, itd., a Allah najbolje zna.

Piše: Nezir Halilović

Uputa – Božanski dar! / Guidance – The Divine Gift!

April 17, 2015 Leave a comment

Uputa – Božanski dar!

2d849-imam2bsedinNa početku možemo rijeći da riječ na arapskom ‘hidajet’ znači uputa, svakako Allah je Taj koji daruje uputu ljudima, i zbog toga kažemo da je uputa Allahov dž,š, dar, koji On uzvišeni stavlja u srca, kome hoće. Kaže uzvišeni u suri Bekare 120: Reci: “Allahov put je jedini Pravi put! I rekao je u suri En’am 71: Reci: “Allahov put je – jedini Pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo.

Uputa je spomenuta na mnogim mjestima u Kur’anu kao i u mnogobrojnim hadisima. To je ustvari zasluga koja čovjeka uzdiže i pravi razliku između čovjeka i životinje! Kur’an opisuje one koji nemaju smjernice ili koji su neupućeni koji su na nivou životinja, u smislu da teže samo za strastima i tjelesnim potrebama. Hidajet ili uputa je konstantno povezana sa duhovnim uzdignućem.

Kur’an sam po sebi je uputa, Allah dž,š, kaže u suri Bekare 185: koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Jer uputa je vitalna uloga u našem životu. Uputa razdvaja one koji su odani svom Gospodaru i one koji su odani strastima, one koji znaju od onih koji neznaju i koji su izgubljeni.

Kur’an čini jasnim uslove i kvalifikacije za postizanje upute, na samom početku u suri Fatiha vjernicima je preporučeno da traže uputu odnosno hidajet direktno od Allaha dž,š, kaže Uzvišeni: Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

Kur’an takođe pojašnjava da su oni koji su upućeni i koji osjete tu slast, ne spavaju, niti su lijeni, niti su zagovornici zla, već su pobožni i odani svom Gospodaru. Takođe Kur’an spominje da oni koji traže uputu će biti uzdignuti ida će im njihovu uputu povećati. Dakle, dvije činjenice koje trebamo uzeti u obzir: Hidajet ili uputa je Božiji dar, i daje Ga kome On hoće. I ljudi bi trebali biti kvalifikovani sa bogobojažnjošću da bi zadobili taj dar!

Naravno, ljudi se razlikuju u prihvatanju smjernica ili upute, neki ljudi su spremni i prilično su brzi u prihvatanju upute, dok opet drugi su sporiji. U hadisu se spominje da postoje tri kategorije ljudi u prihvatanju upute: 1- Oni koji prihvate uputu i okoriste se njome te pomažu i drugima! 2- Oni koji pomažu drugima ali se oni ne okoriste od upute! 3- I oni koji su kao jalovo zemljište, niti prihvataju uputu niti pomažu drugima da je prihvate!

Ebu Musa El-Eš’ari r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao: Primjer upute i znanja, s kojima me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna zemlja primi i zadrži vodu, pa Allah od nje da korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji, niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju vjere Allahove i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat. Imam Muslim.

Putevi stjecanja upute i hidajeta

  1. posjedovanje jake veze sa Allah dž,š, imati strahopoštovanja u javi kao i u taji, u javnom kao i u privatnom životu. 2- tražiti znanje i očistiti svoj nijet u svakom djelu i poslu, da isključivo bude samo u ime Allaha. 3- Striktno slijeđenje i pokoravanje Allahu dž,š, u svim naredbama i zabranama!

Kaže uzvišeni u suri Enfal 24: O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti; kome Allah dž,š, podari uputu on je veliko dobro postigao, veliko bogatstvo je zadobio, nešto vrijedno! Taj božiji dar koji se naziva uputa treba dobro paziti i čuvati, umri ali to čuvaj! Ako bi to čovjek na momenat izgubio, bio bi izgubljen! Da bi očuvali taj dar, trebali bi biti zahvalni na tom poklonu Allahu dž,š, Koji namje to i podario. Kaže Allah dž,š, u suri Ibrahim 7: I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.

Kada se imam Šafija požalio na nemoć pamćenja, napisao je svome učitelju Veki’i r,h: Požalio sam se Veki’i na loše pamćenje, pa me je uputio na ostavljanje grijeha! Jez znanje je Allahovo svijetlo, a Allahovo svijetlo se ne daje griješniku!

Read more…

Secrets of Surah Al Kahf

April 17, 2015 Leave a comment

Secrets of Surah Al Kahf

Sura El-KehfEver wondered why Prophet Muhammad (sallallahu ‘alayhi wa sallam) asked us to recite Surah Al-Kahf every Friday?

This surah has four stories in it, let’s explore what lessons can be learned from them:

1. The people of the cave

It’s the story of young men who lived in a disbelieving town, so they decided to migrate for the sake of Allah and run away. Allah rewards them with mercy in the cave and protection from the sun – they woke up and found the entire village believers.

Lesson: Trial of faith

2. The owner of two gardens

A story of a man whom Allah blessed with two beautiful gardens, but the man forgot to thank the one who blessed him with everything and he even dared to doubt Allah regarding the afterlife. So his garden was destroyed – he regretted, but was too late and his regret did not benefit him.

Lesson: Trial of wealth

3. Musa (‘alayhissalam) and Khidr (‘alayhissalam)

When Musa (‘alayhissalam) was asked “who’s the most knowledgeable of the people of Earth?” Musa (‘alayhissalam)) said that it was him as he assumed he was the only prophet on Earth at the time. But Allah revealed to him that there’s someone who knows more than him about certain things. Musa (‘alayhissalam) traveled looking for him learned how divine wisdom can sometimes be hidden in matters which we perceive as bad.

Lesson: Trial of knowledge

4. Dhul-Qarnayn

Allah mentions the story of a great king who was given knowledge and power travelling the world helping people and spreading all that’s good. He was able to overcome the problem of Yajooj-Majooj by building a massive dam with the help of people whom he could not even understand.

Lesson: Trial of power

In the middle of the surah, Allah mentions Iblees as the one who stirs these trials:

And [mention] when We said to the angels, “Prostrate to Adam,” and they prostrated, except for Iblees. He was of the jinn and departed from the command of his Lord. Then will you take him and his descendants as allies other than Me while they are enemies to you? Wretched it is for the wrongdoers as an exchange. 18:150

In many hadith, the messenger of Allah (sallallahu ‘alayhi wa sallam) mentions that the one who reads and memorises verses of Surah Al Kahf will be protected from the trials of the Dajjal.

Abu Darda’ (radi Allahu ‘anhu) narrates that the prophet (sallallahu ‘alayhi wa sallam) said: He who memorizes the first ten verses of Surah Al Kahf will be protected from the trial of the Dajjal. In another narration, it is the last ten verses of Surah Al-Kahf. (Muslim)

Now let us see what the relationship is between Surat al-Kahf and the Dajjal:

Dajjal will appear before the day of judgement with 4 trials:

A) He will ask people to worship him and not Allah: Trial of faith.
B) He will be given powers to start/stop rain and tempt people with his wealth: Trial of with his wealth.
C) He will trial people with the “knowledge” and news he gives them: Trial of knowledge.
D) He will control huge parts of the Earth: Trial of power.

How to Survive these Trials

Allah mentions in the surah how we can survive these trials:

1. Good companionship

And keep yourself patient [by being] with those who call upon their Lord in the morning and the evening, seeking His countenance. And let not your eyes pass beyond them, desiring adornments of the worldly life, and do not obey one whose heart We have made heedless of Our remembrance and who follows his desire and whose affair is ever [in] neglect. 18:28

2. Knowing the truth of this world

And present to them the example of the life of this world, [its being] like rain which We send down from the sky, and the vegetation of the earth mingles with it and [then] it becomes dry remnants, scattered by the winds. And Allah is ever, over all things, Perfect in Ability. 18:45

3. Humility

[Moses] said, “You will find me, if Allah wills, patient, and I will not disobey you in [any] order.”18:69

4. Sincerity

Say, “I am only a man like you, to whom has been revealed that your god is one God. So whoever would hope for the meeting with his Lord – let him do righteous work and not associate in the worship of his Lord anyone.” 18:110

5. Calling to Allah

And recite, [O Muhammad], what has been revealed to you of the Book of your Lord. There is no changer of His words, and never will you find in other than Him a refuge. 18:27

6. Remembering the Hereafter

And [warn of] the Day when We will remove the mountains and you will see the earth prominent, and We will gather them and not leave behind from them anyone. And they will be presented before your Lord in rows, [and He will say], “You have certainly come to Us just as We created you the first time. But you claimed that We would never make for you an appointment.”And the record [of deeds] will be placed [open], and you will see the criminals fearful of that within it, and they will say, “Oh, woe to us! What is this book that leaves nothing small or great except that it has enumerated it?” And they will find what they did present [before them]. And your Lord does injustice to no one. 18:47-49

Source:  http://ilmfeed.com/

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 76 other followers

%d bloggers like this: