Propis potiranja po licu nakon dove

Propis potiranja po licu nakon dove

Pisac i istraživač; Abdul Fettah bin Salih Kudejš el-Jafi

Hvala Allah dž,š, salavat i selam na Poslanika Muhammeda a,s, na njegovu porodicu i ashabe i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg Dana.

Ovo je skraćeno fikhsko istaživanje o propisu potiranja lica poslije dove i zikra, spomenuli smo mišljenje uleme sve četiri pravne škole i sa iznošenjem dokaza o tome.

Složili su se sve četiri mezheba (Hanefije, Hanbelije, Šafije i Malikije) da je mustehab (lijepo i pohvalno) potiranje lica nakon dove, više of toga Hambelije  i drugi kažu da je obaveza potiranje lica nakon kunut dove u namazu. Dok se Šafije ne slažu s tim govorom, El-Izz bin Abdus-Selam od Šafija iTakiju din ibn Tejmije od Hanbelija kažu da nije obaveza i da je to slabo mišljenje kod Hanefijske pravne škole.

Sad će mo spomenuti ta mišljenja;

Šta je rekla Hanefijska pravna škola;

U objašnjenju el-haskafi 1/507 kaže; a što se tiče (kod Safe i Merve i Arefata) (dignut će ruke). A u knjizi Istiska Mustehib, (ispružit će ruke u visini prsa) okrenutih prema nebu, jer je nebo kibla dove, i između ruku da bude otvora (onako kako je ti naš običaj), poslije dove je dovoljno potirati lice, kako se navodi u knjizi kod imama Šerenbelalije. Dok u knjizi Fetava hindije 5/318 se spominje slijedeće; Potiranje lica poslije dove, rekli su nije ništa, dok mnogi naši učenjaci, su smatrali to dobro, što je i ispravno, tako se spominje u knjizi Gijasije.

Šta je rekala Malikijska pravna škola;

U knjizi Fevakih ed-Divani 2/230, razišli su se, da li da podigne ruke kod dove ili ne, i ako ih podigne da li da potare lice ili ne, ono što navodi Imam Tirmizi od Omera  ibn Hattaba r,a, da je Poslanik a,s, ako bi podigao ruke nije ih spuštao dok njima ne bi potrao lice. Ovo nam ukazuje da ih je Poslanik a,s, dizao i brisao lice.

U istoj knjizi 2/335, razišli su se o ispruženosti ruku, nema u tome ništa loše, to pokazuje poniznost, i mustehab je obrisati lice nakon završetka, kao što je to i sam Poslanik a,s, činio.

U istoj knjizi 1/281, dići će ruke kad se uči dova okrenutih dlanov prema nebu,  i spominje se da se nakon završetka dove stave ruke na lice i potare se, dok se ruke ne ljube.

Šta je rekal Šafijska pravna škola;

Fetva ibn Hadžara 1/137, upitan je? O ljubljenju ruku poslije svake dove van namza (dakle koja nije u namazu) da li postoji ikakav dokaz za t, kao za potiranje lice ili ne? I ako je tačno da li je vjerodostojna predaja ili je slaba?.

Odgovorio je; ja to nisam vidio niti našao u vjerodostojnim predajama niti u slabim, poslije dugog istraživanja, mislim da ga ne bi trebal činiti.

A u knjizi Mugni Muhtadž 1/370, što se tiče brisanja prsa to nije sunnet, čak postoji mišljenje da je to mekruh, a što se tiče potiranja lica nakon dove poslije namaza, rekao je Ibn Abdus-selam, to ne radi osim neznalica. Postoje predaje o potiranju lica neke su slabe neke čudne.

U knjizi Hašije el-Badžirmi, sa objašnjenjem šerhul menhedž 1/208, rekao je nema potiranja, tj nema potiranja u namazu, to se treba izostaviti, dok je mimo namaza sunnet. Sunnet je da potare lice nakon proučene dove, jer se prenosi da će svaka dlaka koju potare poslije dove biti šahid tj svijedok i bit će mu oprošteno. Do se ništa ne spominje o ljubljenju ruku nakon završetak to nema osnove u vjeri.

Šta je rekla Hanbelijska pravna škola;

U knjizi Mugni od ibnKudame 1/449, Govor Poslanika a,s, ako moliš Allaha onda okreni dlanove gore, nemoj doviti sa ne okrenutih ruku, a kad završiš potari lice. Prenosi ga mam Ebu Davud u svome Sunenu, Imam Ibn Madže takođe u svome Sunenu.

Ako završi sa kunut dovom hoće li potrati lice ili ne, postoje dva mišljenja;

Prvo je; neće to raditi, prenosi se od Ahmeda da je rekao; nisam ništa čuo oko toga, jer je to dova u namazu, zato nije mustehab to činiti.

Drugo; mustehab je kao što je malo čas spomenuto, prenosi Saib ibn Jezid; da je Allahov Poslanik a,s, kada bi dovio podigao bi ruke i potirao bi sa rukama lice. Jer je to dova podigne ruke a zatim potare lice poslije.

U knjizi giza elibab 2/516, da pita ono što je dobro a nakon toga da potare lice. Takođe u Fetava kubra od Ibn Tejmije 2/219, što se tiče da je Poslanik a,s, dizao ruke prilikom dove tu postoje mnogi hadisi koji su autentični i vjerodostojni, dok brisanje lica nakon dove tu postoje par hadisa koji se ne moogu uzeti za propis, Allah najbolje zna.

Dokazi:

Većina ja dokazala da je propisano potiranje lica nakon dove, oslanjajući se na hadise koji se spominju o toj temi, pa makar bili i slabi, uzet će se u obzir jer se prenose od Omera r,a ibn Abbasa, od Saiba ibn Jezida, od njegovog oca.

Prvi hadis; Omera i ibn Abbasa r,a: Rekao je Hafiz u Bulugul Meram; Od Omera r,a, se prenosi da je rekao; Poslanik a,s, kada bi učio dovu podizao bi ruke i ne bih ih spustio dok ne bi sa njima potrao svoje lice. Bilježi ga Imam Tirmizi. Kao i Imam Ebu Davud od ibn Abbasa, i hadis je HASEN, dobar. Hadis Omera r,a, ocijenio ga je Imam Tirmizi 5/131 kao Sahihul garib.

Rekao je Imam Sanani u knjizi subaulu Selam; 4/427, u njema postoji dokaz o potiranju lica poslije dove.

Hadis Saiba ibn Jezida; prenosi ga Imam Ebu Davud 2/79, pričao nam je Kutejbete bin Seid bin Lehia od hafza ibn Hašima bin Atabete bin ebi Vekkas od Saiba bin Jezida a on od svog oca da je Poslanik a,s, kada bi učio dovu i završio potrao bi lice nakon završetka.

Hadis od Mursel el-Zuheri; kod Abul Rezzaka 2/247, od Muammera ez-Zuherija da je rekao, Poslanik a,s, je dizao ruke do prsa u dovi i nakon toga bi potrao lice. Zatim je rekao Abdu Rezzak možda sam vidi Muamera da to radi pa sam to i ja radio. Ovaj hadis ima ocjenu murselu sahih inače se uzima kao dokaz, dok kod nekih muhadisa se ne uzima. Čak i ako postoji samo jedna slaba predaja, uzima se u obzir je u rađenju dobrih djela važe i slabi hadisi, kako je to već ulema i rekal.

Govor uleme i nekih ashaba:

Prenosi Imam Buhari u Edebul Mufred str, 214, pričao nam je Ibrahim ibn Munzir, pričao nam je Muhammed bin Felih, rekao je obavjesti me je moj otac od Ebu Neima koji se zvao Vehb,  rekao je vidio sam Ibn Omera i ibn Zubejra da dove i brišu lice dok su jahali.

Prevod i obrada teksta; Imam Sedin Agić

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s