Archive

Archive for April 15, 2011

Poruka dana

April 15, 2011 Leave a comment

Hvala uzvišenom Allahu dž,š, koji nas je uputio na pravi put, molim Allaha dž,š, da nas učvrsti na uputi, da nas sačuva od iskušanja.

U ovom hadisu koji žwlim podjeliti sa svojim posjwtiocima, naš Poslanik a,s, nas upozorava na iskušenja i pojave koje će zadesiti njegov ummet, pošto smo ti i ja dragi muslimani njegovi a,s, sljedbenici, moramo se dobro paziti i čuvati griješenja.

Pročitaj ovaj hadis, zatim razmisli o ovim stavrima, koja od njih se još bije pojavila u Muhammedovom ummeta?

Enes r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao; ”Kada moj ummet počne raditi pet stvari zaslužiće propast; 

  1. Kada se među njima proširi proklinjanje (kletva)
  2. Počnu piti alkohol, 
  3. Oblačiti svilu, 
  4. Počnu slušati pjevače i pjevačice, 
  5. Kad se ljudi zadovolje ljudima, a žene ženama”. Hadis bilježi Bejhakki i Taberani.

Kletva  je jedna ružna pojava koja se toliko rasprostranila po cijelom dunjaluku, a ona je kako vidimo iz hadisa opasna, a zasluga je propast. Samo sam želio da napomenem one koji proklinju svog brata muslimana, ili sestra muslimanku, ili roditelji djecu, itd.

Dova od roditelja se prima, kako nam to Poslanik govori, zato neka roditelji dobro gledaju šta će zamoliti Allaha dž,š, za svoju djecu, dali će biti kletvu ili dova?

Još da napomenem da je Resul a,s, rekao u jednom hadisu; da ako čovjek musliman uputi dovu za brata muslimana, Melek kaže amin, a u drugoj predaji kaže amin i tebi duplo. Pa dragi brate i sestro; sad razmisli ako moliš za propast svome bratu ili sestri melek kaže AMIN i tebi duplo.

Skoro kad sam održao predavanje, koje ću podjeliti s vama, a tema je ”Poslanikovi savjeti današnjim muslimanima” bilo je govora o oblačenju i kako dini islam brine za svoje sljedbenike u svim segmentima ljudskog života, pa nas uči kako ćemo se oblačiti koje dove će mo učiti itd, to ću podjeliti s vama.

Uostalom spomenuo sam i ovaj hadis, jer se veže za temu, a to je ”oblačenje svile” a ona je zabranjena sljedbenicima muslimanima ovog ummeta, kako to i Poslanik a,s, govori. A ovdje želim da spomenem samo ovaj hadis i da ga malo analiziramo.

Dok sam pričao o proklinjanju, jedan reče; ”Kaže komšiji da Bogda mu pukla guma” a melek kaže amin i tebi dvije, Ovo je samo jedan primjer, kako mi proklinjema. I onda se pitamo zašto je ovakvo stanje muslimana, pa iz tog razloga što se mi proklinjemo, i normalno je da nemožemo živjeti u miru kad stalno nekog proklinjemo.

Druga stvar je; Pijenje alkohola” to je danas rasprostranjeno, na svakom ćošku, kad to muslimani počnu raditi, očekujte propast.

Treća stvar je; Oblačenje svile, kad muškarci muslimani počnu oblačiti svilu i to bude rasprostranjeno očekuj propast, čak će neki govoriti, da je to dozvoljeno i halal. Ebu Malik El-Ešari r,a, prenosi od Poslanika a,s, da je rekao; ”Zasigurno će biti u mome ummetu ljudi koji će proglašavati da je zinaluk (blud) i nošenje svile (muškarcima) dozvoljeno (halal).

Četvrta stavr je; Kada Muslimani i muslimanke počnu da slušaju pjevače i pjevačice, i budu im uzori u životu, počnu da ih oponašaju, da pričaju kao što oni pričaju, da hodaju kao što to oni rade, da se odjevaju kao što to oni rade, uzeće ih za idole.

Peta stvar je; pjava zadovoljavanja muških sa muškim, a žene sa ženama, ka se ovakve stavri pojave očekuj propast, sad dragi brate, de ti malo razmisli, jesu li se ove stvari pojavile u Muhammedovom ummetu, i imali ih u našem zemenu????

Postoje i drugi hadisi koji govore da će se pojaviti razne fitne razna iskušenja u ovom ummetu, a to su pred-znaci za Sudnji Dan. Hadis bilježi Imam Buhari i Muslim; ”Pojavit će se (proširit) zinaluk (blud)”.

Džabir r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao; ‘‘Najviše čega se bojim svome ummetu jeste homoseksualnost’‘. Bilježi ga imam Tirmizi, Ahmed. Ibn mes’ud r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao; ”Od predznaka Sudnjeg Dana je da će se muškarci zadovoljavati muškarcima a žene ženama”. Bilježi ga Taberani, Bejhakki.

Ovo je samo napomena, a mi molimo Allaha dž,š, da nam pomogne da se zaštitimo od ovih zala, da sačuva našu omladinu, porodice i sve muslimane i muslimanke. Mnogi kažu eto vidiš mi dovimo ali se ništa nije promjenilo, jet to je tačno ali se prvo mi moramo promjenuti, jer uzmimo Kur’an pa ćemo vidjeti da se mi trebamo promjenuti. Kaže Uzvišeni; Zaista Allah neće promjenuti stanje jednog naroda dok se mi samo ne promjenimo”.

Dragi brate, draga sestro, pokušaj u svojim mogućnostima da se promjeniš, i tek tada kad budemo takvi, očekivat je bolje, u ostalom ako budemo kleli jedni druge nema napredka već samo prpast.

Ve selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

pripremio Imam Sedin Agić

Odgoj djece u islamu

April 15, 2011 Leave a comment

Odgoj djece u islamu

Odgoj djece u duhu islama je fundamentalno pitanje: roditelja, porodice, rodbine, džemaata i ummeta islama. Jedna od bitnih funkcija Muhammeda a.s. je da bude vjerski i moralni uzor ljudskom rodu do Sudnjeg dana: “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi“. (El-kalem, 4).

To i Poslanik potvrđuje slijedećim hadisom: “Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi “. O svome odgoju Vjerovjesnik kaže: “Odgajao me je moj Stvoritelj i on me je najljepše odgojio”. Muhammed a.s. u jednom hadisu izvještava kako je odgajan Sulejman a.s. od svoje majke: «Majka Sulejmana, sina Davudova, rekla je Sulejmanu:»Sinčiću moj! Noću mnogo ne spavaj, jer pretjerano spavanje čini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu».

Koliko je vrijednost odgojiti dvije kćeri Vjerovjesnik kaže: «Musliman, koji odgoji dvije kćeri da im i omogući vjersku i svjetovnu naobrazbu, te ih osposobi za samostalan život i lijepo s njima postupa, biće nagraden džennetom” (IPH, 1455).

Poslanik izričito naglašava: «Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja». (IPH, 36)

Da bi čovjek bio koristan u islamskom smislu i na islamski način živ i poslije fizičko-biološke smrti po hadisu je slijedeći put: “Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim u tri slučaja: trajne sadake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini.” (IPH, 349).

Poslanik savjetuje muslimane u kom će pravcu odgajati svoju djecu:

“Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur’an. Odista, oni koji znaju Kur’an napamet i vladaju se po njemu, biće pod Allahovom zaštitom – sa Njegovim poslanicima i odabranim robovima – onoga dana, kada osim Njegove, neće biti druge zaštite.” (IPH, 54)

Koliki je značaj i težina odgoja dobro ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:

“Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre”. (IPH, 1284)

Kakve sve posljedice i teškoće donosi neodgojeno dijete svojim roditeljima svjedoči slijedeći hadis: “Nije ti neprijatelj čovjek koga u borbi ubiješ i stekneš zvanje gazije, ili on tebe ubije pa postaneš šehid i zaslužiš džennet. Pravi ti je neprijatelj tvoje neodgojeno dijete koje je iz tvoje kičme poteklo. Zatim, neprijatelj ti je i tvoj imetak koji si svojim rukama zaradio a on ti postao jedina preokupacija”. (I.P.H, 1359)

Šta je najveća vrijednost, najskuplja dragocjenost i najljepši ukras koji roditelji mogu ostaviti svojoj djeci?, odgovara Vjerovjesnik: “Lijep odgoj je najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostaviti svome djetetu” (I.P.H, 1463).

Kao što govori o značaju i veličini odgoja dvije kćeri Vjerovjesnik ističe fadilete i dobrote odgoja tri kćeri na islamski način: “Ko na halal-način odhrani tri kćeri, lijepo ih odgoji i ljudski s njima postupa, kao nagradu zaslužuje džennet”. (I.P.H. 1670)

Od odgojenog mladića ili djevojke nema samo fajde on i ona, njihovi roditelji, rodbina, komšije već i ljudi uopće: “Ko potječe od dobre i plemenite porodice i rodi se i odgoji u čestitoj sredini, njegova će prisutnost u društvu biti ugodna i poželjna”. (I.P.H, 1718)

Jedna od stvari u odgoju djece kojoj se trebaju naučiti od najra nije mladosti, čim saznaju za sebe, jeste islamski pozdrav: “Sine moj” – rekao je Vjerovjesnik Enesu r.a. – “Kada udeš u svoju kuću, porodici nazovi selam, jer će taj selam biti blagoslov tebi i tvojoj porodici” (I.P.H, 1949)

Obraćajući se mladiću i upućujući ga osnovama odgoja, karaktera i zaštite na oba svijeta Poslanik ističe: “O mladiću! Budi pokoran Allahu dž.š. i pridržavaj se onoga što ti je naredio, pa će i On tebe čuvati. Poštuj Allaha i izvršavaj Njegove propise, pa ćeš Ga uvijek imati uza se kao zaštitnika. Ako ti nešto zatreba traži to od Allaha. Ako ti pak pomoć zatreba i tada se obrati Uzvišenom Allahu”. (I.P.H, 1954).

Navedeni hadis upućuje na dva osnovna ispravna odnosa u životu: Robovanje samo Allahu dž.š. i traženje isključivo pomoći od Njega. Tako se postiže neovisnost u životu i neponižavanje pred ljudima. Odgoj jednog zdravog i sposobnog mladića najviše ugrožavaju i razdiru snažne strasti, nagoni i požuda. Koji se mladić u ime Allaha suzdrži njegove vrline i vrijednosti se uvećavaju: “Uzvišeni Allah uzdiže i povećava vrijednost onog mladića, koji obuzdava svoje strasti i ne predaje se požudama”. (I.P.H, 509)

Strasti se nikada u čovjeku ne mogu ubiti, ali se mogu kontrolirati i kroz korito šerijata i valjan brak kanalisati. Opisujući najbolju mladost vjerovjesnik naglašava:

“Najbolja je mladost koja sliči starosti tj. kada mladić svojim postupkom, vladanjem i dobrim djelima oponaša jednog uzornog starca; a najgora je ona starost koja sliči mladosti kada starac oponaša mladića u odijevanju i postupcima”. (I.P.H, 825)

Navodeći čovjekove jedinstvene integrativne karakterne crte Poslanik veli:

“Čovjekova plemenitost i velikodušnost je njegova vjera, čovječnost – njegov razum, a porijeklo – njegov odgoj”. (I.P.H, 1164)

Pravi vjernici se od djetinjstva preko mladićkog doba pomoću vjere i etike odgajaju, a nevjernici, višebošci i životinje se tokom cijelog života u neslobodi driluju i dresiraju. Odgoj je mukotrpna strijepnja i neizvjesnost u slobodi, a dresura se postiže preko noći. Da bi otklonili odgoj, a nametnuli dresuru, ljude, prije toga morate “osloboditi” vjere, etike, savjesti i slobode i morate ih iz kulture previntati na civilizaciju. Evo kako e Vjerovjesnik savjetovao sina h. Omera, Abdullaha: “Sinko moj! Živi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik”. A sam Ibn Omer savjetujući druge, imao je običaj reći: “Kada omrkneš nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš nemoj očekivati večer. Dok si zdrav, pripremaj se za bolest, a u toku života pripremaj se za smrt”. (I.P.H, 1205)..

U pogledu odgoja djece i sticanja islamskih navika i postupaka bitno je kako se Poslanik ponašao: «Vjerovjesnik bi se služio desnom rukom u jelu i piću, zatim kod uzimanja abdesta i oblačenja odjeće, te kod primanja i davanja, a lijevom u ostalim prilikama.» (I.P.H, 1263).

Bitan sadržaj odgoja je etika kroz integrativno funkcioniranje jedinstvenih čovjekovih karakternih crta. Odgoj je primijenjena etika i čovjekova savjest na djelu i akciji. Najveću snagu i temelj odgoju daje svijest i uvjerenje o Bogu kao da Ga vidimo, jer iako mi Njega ne vidimo On nas vidi. U neizmjenjive temelje odgoja spada Vjera u Jednog Jedinog Boga, predanost, pokornost i robovanje samo Njemu i neupitna pokornost Njegovoj volji u formi vjerozakona. Ne treba nikada biti nevjernik niti bilo koga sa Allahom izjednačavati. Ne smije se nikada lagati i lažno svjedočiti niti je musliman neprijateljima islama i muslimana dužan istinu kazati. Ne smije se krasti, otimati i pljačkati tuđa imovina.

Nikada se ne smije gatati, vračati, kockati, sudbinu proricati, alkoholna pića i drogu trošiti. Zabranjeno je ogovaranje, ismijavanje, kuđenje, vrijeđanje ljudi i davanje im pogrdnih nadimaka. U teške grijehe spada i zinaluk, ljubomora, nasilje, smutnja, oholost, škrtost, zavidnost, bolesna ljubav prema dunjaluku i častima, narcisoidnost i stavljanje čovjeka u središte svijeta. Ugrožavanje tuđih života, vjere, imovine, časti i dostojanstva spada u neoprostive grijehe. Djecu treba odgajati da ne čine i da ne trpe ničije nasilje. Važno je da vjeruju i znaju da je Allah izvor i da dariva nafaku svakom, a da se o vjeri svaki čovjek mora brinuti pojedinačno, unutar ljudske slobode.

Obradio Imam; Sedin Agić

Molim Allaha dž,š, da bude od koristi

Categories: Djeca, Porodica, Poučno

Propisi o novorođenčetu

April 15, 2011 Leave a comment

  Nadjevanje imena, klanje akika, kurbana i sunećenje muške djece

Jedna od bitnih odrednica čovjeka koje ga čine čovjekom kao jedinstvenim i neponovljivim entitetom, neusporedivim s bilo kojim drugim bićem i stvorenjem jeste poznavanje, znanje i saznanje o imenima, pojmovima, simbolima, definicijama, terminima i znanstvenim zakonima. Ime roda, vrste i svakog bića i stvorenja pojedinačno, pored njihovih zajedničkih odlika sa ostalim Allahovim stvorenjima, ukazuje na njihovu definiciji specifiku, specifična svojstva i odlike, isključivo tog roda, te vrste i tog bića pojedinačno. Ma koliko ljudi međusobno bili slični, pa makar se radilo i o sijamskim blizancima, nikada nisu potpuno dva ista čovjeka stvorena.

Zato svaki čovjek mora imati vlastito ime koje kod muslimana, sa stajališta islama, ima islamsko značenje, sadržaj i smisao. Ne može ime čovjeka biti naprosto kombinacija slova ili uzeto ime životinje ili sa pogrdnim i sramnim značenjem. Prije nego što ga je učinio halifom Allah dž.š. je odlikovao Adema sa tri velika dara: dao mu je najljepši lik i oblik, udahnuo je u njega Ruh i podučio ga je imenima svih stvari: «I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od gline, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njeg udahnem Ruh, vi mu sedždu učinite.» (El-Hidžr, 28 i 29)

«I pouči On Adema imenima i nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako Istinu govorite!» (El-Bekare, 31).

Ova tri dara, tri odličja i tri ukrasa: Ruh, najljepši lik i oblik i znanje o imenima, čovjek ne smije pogrešnim odnosom i načinom života dovoditi u pitanje. Tada nestaje crte izmedu čovjeka i drugih bića i on pada na najniže nizine. Ruh se čuva imanom, islamom i ahlakom; lik i oblik šerijatom, obredima, islamskim radom, postupcima, ponašanjem i načinom života, a znanje o imenima tako što će se svim pripadnicima islama, pa i vlastitoj djeci, što je islamska dužnost prvog reda, nadjeti lijepa islamska imena sa islamskim sadržajem, značenjem i smislom. Time se održava, čuva, štiti i dalje prenosi i naš etnos i naš identitet i naša tradicija. Koliko su imena značajna pokazuju kur’anski primjeri. Jahjau a.s. sinu Zekerijja a.s. direktno ime određuje Allah dž.š.: «O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome pri je njega to ime nismo htjeli dati». (Merjem, 7.)

Drugo, pod imenom Ahmed, Muhammedov, a.s., dolazak i misiju, navještavali su svi raniji vjerovjesnici, što se konkretno posvjedočuje kroz usta Isa a.s. u Kur’anu: “A kada Isa, sin Merjmenin, reče: «O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim pri je mene ob javljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saf, 6.)

Dakle, univerzalno ime Muhammeda, a.s., pod kojim su ga navještavali i obećavali svi raniji vjerovjesnici, jeste Ahmed, hvaljeni časni, plemeniti, a njegovo egzistencijalno ime, koje mu daje djed Abdul-Mutalib, kada se pojavljuje u povijesti, jeste Muhammed sa potpuno istim značenjem kao i Ahmed. Ime čovjeka je njegov vanjski identitet, vanjska lična karta, ukras i oznaka kao što je Kelimei-šehadet unutrašnja. Kelimei-šehadet i ime, čine jedinstveno čovjekovo određenje. Ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život ali i poslije smrti. Konačno, nadjeti djetetu lijepo islamsko ime spada u islamsku dužnost, tradiciju i sunnet. Znameniti ashab Ebu Derda prenosi Poslanikove riječi: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima, i po imenima vaših očeva. Zato, nadijevajte vašoj djeci lijepa islamska imena” (IPH, 470)

Dakle, ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti u kaburu ali i na Sudnjem danu: “Dajite djeci lijepa islamska imena, jer ćete se i u džennetu po njima zvati”, kaže Vjerovjesnik.

Posebno treba biti pažljiv, ozbiljan i odgovoran prema imenu Muhammed, ukoliko se daje djetetu: “Ako svom djetetu date ime Muhammed, poštujte ga i dajte mu lijepo mjesto u sredini i društvu i, nemojte ga grditi”! (IPH, 316) Jedna od pet fundamentalnih dužnosti roditelja prema djeci jeste nadijevanje lijepog islamskog imena: “Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dadne lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči pismenosti, plivanju i ratnim vještinama, da ga izdržava imovinom zaradenom na halal način, i da ga oženi odnosno, ako je kćerka, da je uda, kad dođe vrijeme za to”. (IPH, 784) Dakle, dječije je islamsko neopozivo pravo a roditeljska besprizivna dužnost da mu da lijepo ime sa islamskim značenjem i sadržajem.

Pošto su nama Allahovi vjerovjesnici uzori i ogledala u stvarima vjere i etike navodimo imena Allahovih poslanika spomenutih u Kur’anu. To su: Adem, ldris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, lshak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Davud, Sulejman, llijas, Eljese’a, Junus, Zul-kifl, Uzejr, Zul-Karnejn, Lukman, Zekerijja, Jahja, Isa i Muhammed a.s.

Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. je imao sedmero djece, tri sina: Kasima, Tahira i Ibrahima i četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Ummi Kulsum i Fatimu. Njegovom ocu je bilo ime Abdullah, a majci Amina. Njegove najpoznatije žene, po Kur’anu majke svih muslimana, su hazreti Hatidža, h. Aiša i h. Hafsa. Deset prvih, najpoznatijih ashaba poznatih pod imenom Ašere-i-mubeššere su: H. Hatidža, Zejd ibn Haris, h. Alija, Ebu Bekr, Ebo Zerr, Usman ibn Afan, Sad ibn ebi Vekas, Abdurrahman ibn Avf, Zubejr ibn Avvam i Talha ibn Ubejdullah. Među prve najpoznatije muslimane još spadaju: Sumejja, Fatima, sestra h. Umera, njen Sejd ibn Zejd, Ammar ibn Jasir, Habbab ibn Eret, Erkam ibn Erkam, h. Umer, Muaz ibn Džebel, Musab ibn Umejr, h. Hamza, unuci Muhammeda a.s. Hasan i Husejn, sin Ebu Abbasa Abdullah, h. Umera također Abdullah i h. Ebu Bekra Muhammed. Pored ovih imena koje svaki musliman mora imati na umu kada nadijeva imena svojoj djeci svaka muslimanska kuća pored Kur’ana, Sufare i Ilmihala mora imati i knjigu “Muslimanska imena i njihova značenja”. U pogledu izbora imena muškoj djeci pomaže i slijedeći hadis: “Allahu su od vaših imena, najmilija: Abdullah i Abdurrahman” (IPH, 411)

S druge strane mnogobrojni su hadisi iz kojih se jasno vidi da je Poslanik zabranjivao da se djeci daju neislamska imena i imena ružnih značenja: “Kada bi Poslaniku došao kakav čovjek ružnog imena koje mu se nije dopadalo, on bi to ime zamijenio ljepšim”. (IPH, 1218)

Nikada muslimani svojoj djeci ne smiju nadijevati neislamska imena, imena sa ružnim i sramnim značenjima, skraćivati i tako unakazivati prava imena nap. (Abdullah u Avdo, Husejn u Huso, Ibrahim u Ibro, Mustafa u Mujo, Hasan u Haso) niti smiju jedni drugima davati pogrdne nadimke: Ćoro, Zguro, Ćoso, Nosonja itd: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu”. (EI-Hudžurat, 11)

Nadijevanju imena djetetu treba pridati potpuno islamski karakter. To treba da bude jedna vrsta blagdana za roditelje i rodbinu djeteta. Slijedeći Poslanikovu tradiciju i sunnet dijete se sedmi dan okupa, lijepo obuče i namiriše i preda se imamu ili drugom učenom muslimanu koji ga s Bismillom i tekbirom preuzima od majke i s njim se okreće prema Kibli, te mu lagahnim glasom prouči Ezan na desno a Ikamet na lijevo uho. Poslije proučenog Ezana i Ikameta imam će sjesti, proučiti odlomak iz Kur’ana, zatim učiniti dovu, koju će prisutni pratiti sa riječima “Amin”, a po završetku dove će – po roditeljima ranije – odabrano ime glasno izgovoriti, pomilovati dijete po glavi poželivši mu dug i hairli, u islamu, život i čestitati roditeljima sina ili kćerku na ponos ummeta islama. Buharija bilježi, da bi ashabi svoju novorodenčad donosili u kuću Vjerovjesnika, da im on prouči Ezan, Ikamet, učini dovu i nadije ime. O svemu tome Poslanik kaže: “U koga se rodi dijete, proučite mu Ezan na desno, a Ikamet na lijevo uho”. Poslanik čak garantira da ono dijete kome se prouči ezan i ikamet da neće bolovati od jedne veoma opasne bolesti: Kome se rodi dijete pa mu prouči Ezan na desno a Ikamet na lijevo uho dijete neće oboljeti od padavice.” (IPH 1747)

Imam Gazalija navodi u svome djelu “Ihjau ulumu-ddinu” da bi Poslanik, prilikom nadijevanja imena novorodenčetu, u dovi proučio: “Gospodaru Bože! Učini ovo novorođenče bogobojaznim i plemenitim. Odgoji ga u islamu i njegovim vrijednostima”. Po proučenoj dovi Poslanik bi stavljao djetetu malo hurme u usta, da iz njegove mubarek ruke okusi prvi zalogaj hrane.

Klanje kurbana za novorođenče (akika)

Ko ima mogućnosti najbolje je da istovremeno sa učenjem: Ezana, Ikameta, nadijevanja imena i učenjem dove za zdravlje i sreću novorođenčeta, zakolje kurbane. Po rođenju muškog djeteta kao uspomena na lbrahima i Ismaila a.s. a i kao redovni Muhammedov a.s. sunnet, put i običaj, sedmi, četrnaesti, dvadeset prvi, dvadeset osmi ili bilo koji dan u životu, po rođenju djeteta, za muško djete zakolju se dva kurbana – bravčeta, a za žensko dijete jedan kurban.

Historija bilježi da je Poslanik zaklao kurbane kada su mu rođeni unuci Hasan i Husejn. O klanju kurbana po rođenju djeteta Vjerovjesnik kaže: Kurban koji se zakolje sedmi dan na ime novorodenčeta jeste najbolja garancija za njegovu sreću, a ujedno time će od djeteta biti otklonjene manje nesreće”. Meso od ovog kurbana raspodijeli se na uobičajeni način na tri dijela: na rodbinu, komšije, sirotinju i svoju porodicu. S obzirom da se novorođenčetu prilikom akike odrezuje kosa to se po islamskim propisima podijeli sadaka u novcu, srebru ili zlatu za zdravlje i sreću djeteta “jer je sadaka najbolji štit od svih nesreća”, kaže hadis.

Sunećenje muške djece

Jedna od roditeljskih dužnosti u odnosu na mušku djecu jeste i da ih osunnete. Sunećenje muške djece je tradicija, put, običaj sunnet i dio jedne jedinstvene tradicije i praksa svih vjerovjesnika i njihovih ummeta. “Pet djela se ubrajaju u vjersku tradiciju: sunnećenje muške djece, brijanje sramotnih mjesta, skraćivanje brkova, rezanje nokata i brijanje dlaka pod pazuhom”, kaže Vjerovjesnik” (IPH, 818).

Zna se iz historije islama da je Allah, dž.š., naredio lbrahimu, a.s., da podrezuje brkove, da dobro izapire usta, grlo i nos, da obrezuje nokte, da čisti zube misvakom i da sunneti mušku djecu. Po Bibliji jedan od znakova Saveza Jahvea sa Abrahamom bilo je obrezivanje Jišmaela, Izaka i svih muških članova bez obzira koliko su godina imali. U medicini su napisane biblioteke knjiga o koristi po zdravlje od obrezivanja muškaraca. Muslimani se sunnete prvenstveno zato što slijede sunnet, put, običaj i tradiciju svih vjerovjesnika i zato što im je to Muhammed a.s. obavezno preporučio i vlastitim primjerom osnažio. Što se tiče sunnećenja muške djece tu su Bošnjaci – muslimani kao rijetko u čemu skoro, potpuno dosljedni. Prilikom sunnećenja muške djece treba izbjegavati sve radnje, postupke i ponašanje koja su suprotna islamu kao što su konzumiranje alkohola i drugi poroci. Treba znati da Poslanikov sunnet i alkohol kao haram nikada ne idu zajedno.

(Mustafa Spahić, poglavlje iz knjige “Islam i međuljudski odnosi)
Rijaset.ba

Budi djetu prijatelj

April 15, 2011 Leave a comment

Budi djetu prijatelj

Kako komunicirati sa djetetom?

Proces odrastanja je vrlo kompleksan i zahtjevan i za djecu i za roditelje. Evo nekoliko preporuka koje vam mogu pomoći da lakše prođete kroz taj period.

Iskrenost

Svom djetetu jasno kažite o čemu i zbog čega želite s njim ili s njom razgovarati. Raspravite otvoreno svoju zabrinutost, strahove, govorite o tome otvoreno, ali ne patetično. Stavite mu do znanja kako je to biti roditelj. Djeca otvorenost i iskrenost prepoznaju i samo tako ćete postići da vam uzvrate na isti način.

Dosljednost

Kako vaš adolescent vrlo pažljivo posmatra sve oko sebe, smjesta će uočiti hipokriziju i nedosljednost. Razmislite o svojim vlastitim stavovima i ponašanjima u vezi s cigaretama, alkoholom i drogama. Ukoliko pušite dvije kutije dnevno, a uistinu ne želite da vaše dijete postane pušač, morate priznati vlastitu nemoć i jasno ga upozoriti da ne ponavlja vaše greške. Jasno i otvoreno treba reći kako ne odobravate pušenje, pijenje alkohola, uzimanje marihuane i ecstasyja, a naravno ni drugih sredstava ovisnosti. Za svako od njih morate imati jasno obrazloženje i nepokolebljiv stav. Iako i ponašanje roditelja utječe na ponašanje djece, dokazano je da su važniji čvrsti, jasni i jednoznačni stavovi. Naravno, pritom to trebaju biti stavovi i mišljenja oba roditelja.

Otvorenost

Otvorena komunikacija zahtijeva i da budete spremni na šokove. To, naravno, ne mora biti baš upotreba droga, već različite manje ili više očekivane situacije (seksualna iskustva, priznanje lažnog izgovora za spavanje izvan kuće, loše ocjene i sl.) Bez obzira na to kakve ćete korake poduzeti kasnije, u tom trenutku treba jako cijeniti otvorenost te to i kazati. Sam čin priznanja koji vodi u mogućnost rasprave može biti od nesagledive važnosti ako se (ukoliko se uopće) dogode stvari koje će zahtijevati vašu odlučnu pomoć i intervenciju. Može se dogoditi i da vama dijete postavi pitanja o vašim iskustvima i/ili doživljajima iz mladosti. Budite spremni i odgovarajte što poštenije možete.

Slušanje

Slušanje ne znači samo da je informacija prenesena, već da je osoba sigurna da ste je uistinu čuli i razumjeli. Za slušanje treba imati i naći vremena. Pokažite da ste uistinu zainteresirani, čak iako vam se događaj ne čini važnim. Ako s djetetom imate dobru komunikaciju, znate i sami kako se puno može saznati slušajući o malim, naoko nevažnim stvarima.

Pokušajte:

umjesto: “moraš …”, “trebaš …”, “bolje ti je da .., jer inače …”,
reći: “šta misliš, kako bi…”, “ja mislim, ali idemo vidjeti…”, “ako imaš argumente, možemo razgovarati…”

Ali nemojte govoriti:

“ne brini, to ću ja sve srediti…”, “ti si i tako glup…”, “ti to nisi uopće u stanju…”, pokušajte umjesto toga: “to nije bilo baš dobro, ali razmisli…”, “mislim da bi ti to mogao pokušati…”

I ne zaboravite – i vlastitom se djetetu može reći: “Oprosti, nisam bio u pravu”, a može se reći i: “Znam da sam pretjerao (pretjerala), ali to je zaista samo zato jer te jako volim i jako se bojim za tebe” – i djeca i mladi taj govor razumiju.

Na šta sve roditelji trebaju obratiti pažnju u adolescentnoj dobi djeteta

  • nisu sva djeca u jednakim fazama tjelesnog i spolnog razvoja
  • treba pripaziti u ponašanju i odnosima da se dijete ne povrijedi i ne izvrgne nenamjernoj poruzi.
  • iako se smatra da su mladi uvijek bezbrižni i veseli, razdoblje sazrijevanja nosi i osjećaje usamljenosti i stidljivosti koje treba prepoznati.
  • smatra se da je sve više mladih sklono depresivnim simptomima.
  • za izgradnju samopoštovanja koji put je nužno i buntovništvo te neopravdana samouvjerenost koju valja prepoznati i na nju ne uzvraćati agresijom.
  • pružanje otpora nije uvijek negativno, ali agresija koja graniči s antisocijalnim ponašanjima zahtijeva djelotvorno i brzo reagiranje.

Ima li načina da prepoznate uzima li vam dijete drogu?

Kako su u adolescenciji promjene raspoloženja više pravilo nego izuzetak, polaganje prava na privatnost i na “svoje tajne i informacije” sve izraženiji, a zahtjevi za samostalnošću trajni izvor latentnih sukoba, ne može se sa sigurnošću reći koji znakovi su samo dio “normalnog” odrastanja, a koji upućuju na uzimanje sredstava ovisnosti. Nažalost, iz izvještaja nadležnih službi može se doznati da je ne jednom prvi znak da se nešto zbiva za roditelje bio kad bi njihovom adolescentu pozlilo u kupaonici zbog nečiste droge ili predoziranja. Neki od ovih znakova bi vas morali potaknuti na reagiranje, čak i ako nisu u pitanju droge, već ozbiljnija kriza adolescencije kroz koju vaše dijete prolazi:

  • nagle i česte promjene raspoloženja;
  • nenadani izljevi gnjeva;
  • sve veća otuđenost od svakodnevnih zbivanja u porodici;
  • promjena kruga prijatelja;
  • problemi u školi (ocjene, izostanci);
  • odustajanje od izvanškolskih aktivnosti;
  • izbjegavanje odgovora gdje se i s kim druži i kreće;
  • sve veće potrebe za novcem;
  • promjene apetita i načina prehrane;
  • zaboravljanje;
  • nestanak stvari (ili novca) iz kuće;
  • saznanje ili prijava krađe;
  • papirići, čepovi, kašike, aluminijska folija, prljava vata negdje u sobi.

Izvor: plivazdravlje.hr

Categories: Djeca, Porodica

IMT, Ima li mene tu?

April 15, 2011 Leave a comment

IMT, Ima li mene tu?

Altruizam i/ili egoizam – kako naći zlatnu sredinu?
Pedagoško-psihološki tekst; Autor Medina Jusić Sofić
Zapitate li se ikada da li ste u određenim situacijama djelovali sebično ili ste velikodušno prednost dali drugome? Egoizam i altruizam su dva oprečna svojstva, osobine, krajnosti koje se odnose na našu upućenost na nas samih i na druge. Za egoiste kažemo da su to osobe koje samo misle na sebe i svoje interese, koje brinu samo za svoje Jastvo, i čije Ja je uvijek u centru njihove pažnje i djelovanja. U kolokvijalnom govoru postoji zanimljiv izraz IMT (Ima li mene tu?) koji pobliže opisuje težnju osobe da se brine samo o svojim interesima.
S druge strane, altruistima je pomoć drugima i briga za druge u prvome planu. Oni potiskuju svoje interese, potrebe i htijenja i potpuno se posvećuju brizi za druge. I jedno i drugo su krajnosti, s tim  što je altruizam, naravno pozitivna osobina, ali i s njom valja oprezno kako se ne bi osoba u potpunosti posvetila drugima i zanemarila sebe, što joj kasnije može teško pasti, posebno kada bude iznevjerena, ne naiđe na odobravanje okoline, priznanje, izgubi elan, ugrozi svoje fizičko i mentalno zdravlje i sl.
Kako pronaći zlatnu sredinu između egoizma i altruizma, tu idealnu tačku našeg bivistvovanja na kojoj neće biti oštećena ni naša, a ni ličnost drugih ljudi, a osjećat ćemo se ispunjeno i zadovoljno?
  • I sa vjerskog stanovišta, sami smo sebi najpreči i potrebno je prvo zadovoljiti svoje potrebe i potrebe svoje porodice, a zatim familije, komšija, prijatelja, putnika namjernika itd. kao što je to lijepo navedeno u Kur’anu Časnom. Dakle, prvo je važno obezbijediti ličnu egzistenciju, ali ne zanemariti i potrebe drugih ljudi oko nas;
  • Biti racionalan prilikom raspodjele novca. Bolje je strpiti se tokom mjeseca, pa na kraju raspolagati sa kolikom-tolikom sumom novca, nego sav novac potrošiti odmah na početku mjeseca;
  • Trebamo više se posvetiti razmišljanju o ljudima kojima je upitna gola egzistencija, koji ne znaju hoće li sutra imati komad hljeba ili koji ga, nažalost, još uvjek traže po kontejnerima;
  • Treba biti zadovoljan sa onim postojećim i u ovo teško doba osvrtati se više na one koji nemaju nikako, nego na one koji imaju previše, zavidjeti im potajno i priželjkivati njihovo stanje. Lakše se nositi sa samim sobom kada čovjek u sebi potisne dunjalučke želje i nastoji postići ne svoje, nego Božije zadovoljstvo, a do toga može doći samo ako u sebi pronađe smiraj i unutrašnje zadovoljstvo, osjećaj blagostanja, a istovremeno bude osjetljiv na ljude u nevolji i pomaže im. To ne treba biti nužno uvjek pomoć materijalne prirode, to može biti i lijepa riječ, osmijeh, podrška, riječi ohrabrenja, ali i upućivanje na spas i oslanjanje na dragog Boga.
  • Kada se čovjek nađe u stanju nezadovoljstva postojećim životom i materijanim statusom, neka se sjeti mnogih ljudi koji su bez krova nad glavom, onih koji su nepokretni, bolesni, nemoćni. U vezi stim, podsjetit ćemo se i na jednu hikaju koja govori o čovjeku koji se drugome žalio na siromaštvo. Ovaj drugi mu je rekao da nema potrebe za tim jer je on već bogat. Da bi ga u to uvjerio, pitao ga je: koliko vrijedi njegov vid, sluh, mogućnost da hoda, govori… Sve to se ne može platiti i svaki čovjek koji to ima, treba stalno da se zahvaljuje Uzvišenome na blagodatima koje mu je dao. S tim u vezi je i narodna poslovica koja kaže da čovjek koji je zdrav ima bezbroj želja, a onaj koji je bolestan ima samo jednu: da ozdravi.
  • Egoizam se ne ogleda samo u težnji da se samo za sebe priskrbi materijana korist, nego se ogleda i u drugim, naizgled nebitnim stvarima: u načinu našeg govora, komuniciranju sa drugima (koliko puštamo druge da govore, koliko puta rečenicu počnemo sa Ja mislim, Ja sam uradio/la, Ja…, koliko druge prekidamo dok govore trudeći se da prvo mi kažemo svoje zamisli i sl.), odnosu prema drugima (koliko dajemo prednost drugima prilikom jela, ulaska u javni prijevoz, u neku ustanovu, koliko druge mjerimo prema sebi i svom ukusu, svom nekom kriteriju, koliko vođeni svojim pretpostavkama donosimo negativne zaključke o drugima ili ih optužimo za nešto što nismo ni pokušali dokazati) itd. Egoizam se liječi i stavljanjem u kožu drugoga, zamišljanjem kako bi reagovali da smo na nečijem mjestu, sagledavanjem dakle cjelokupne situacije a ne samo onog dijela koji nas pogađa ili nam, pak, odgovara.
  • Da bismo što više naginjali altruizmu, a udaljili se što više od egoizma, važno je da budemo objektivni prema sebi, samokritični, da stalno preispitujemo svoje postupke i trudimo se da budemo bolji prema drugima. Za početak, važno je da ne opravdavamo samo sebe za neke postupke, nego i druge, da za sebe ne iznalazimo kojekakva opravdanja, nego se racionalno suočimo sa svojim greškama i mahanama i trudimo se da ih više ne ponavljamo. Ne mjerimo svijet po sebi i ne gledajmo kakvi su drugi da bismo o njima zauzeli neki stav. Pogledajmo kakvi smo mi i da li možda svojim primjerom možemo da promijenimo druge i učinimo ih boljima. Učnimo prvi korak, možda nam se i isplati! Nasmješimo se namrštenoj. hladnoj komšinici, ako ona neće nama, možda uspijemo otopiti tu santu leda i uspostaviti bolju komunikaciju! Budimo vedre naravi, možda taj dašak pozitivne energije prenesemo i na druge! Upućujmo jedni drugima lijepe riječi, to je najljepši poklon kojim možemo nekog obradovati, a ne košta nas ništa! Pohvalimo nekoga za njegov trud i rad, time ga podstičemo da i dalje radi i kažemo mu da vidimo njegovo zalaganje!
  • I na kraju, što više budemo drugima davali u bilo kojem pogledu, višestruko će nam se vratiti, možda ne od ljudi, ali od Svevišnjeg zasigurno, možda ne na ovom, ali na onom, Vječnom svijetu, svakako!
Autor: Medina Jusić
Categories: Poučno

Pedagoško-psihološki tekstovi

April 15, 2011 Leave a comment

Pedagoško-psihološki tekstovi

Autor Medina Jusić-Sofić
Mnogi roditelji se susreću sa problemom motivacije djece za određene aktivnosti, pa to što djeca odbijaju da izvrše njihove naredbe ili molbe, smatraju nepoštivanjem njihovog autoriteta. Zapravo se radi o neadekvatnim metodama motiviranja djeteta da nešto uradi, opere ruke prije i poslije jela, da pojede supu, popije šolju mlijeka, kompota, čaja, pojede voćku, jede čorbu od povrća, pospremi igračke… U ovom serijalu tekstova dat ćemo i nekoliko preporuka za motiviranje djeteta na učenje i pisanje domaće zadaće.

Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost, što tu aktivnost usmjerava i određuje joj intenzitet i trajanje. To je “volja za nešto”. Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi i bitna je kako za učenje tako i za bilo koji drugi rad. Ona sadržava i pozitivan stav prema radu i želju za novim saznanjima, postignućima, uspjesima. Zbog toga je važno znati pravilno motivirati dijete za određenu aktivnost. Pukim naređivanjem, dijete će, dok je malo, i uraditi to što se od njega traži, a kasnije će sve češće da to odbija ili eskivira, ili će na kraju uraditi bezvoljno, samo da bi izbjeglo pridike i nevolje.

Vrste motivacije
Unutrašnja (intrizična) motivacija je kad imamo neke pokretačke snage unutar nas samih da napredujemo i uspijevamo, za naše potrebe. To je potpuno nezavisna motivacija od bilo kakvih vanjskih faktora, to je želja za novim saznanjima bez obzira na nagrade ili prepreke. S druge strane, vanjska (ekstrizična) motivacija je spoljašni motiv zbog kojeg radimo neku aktivnost (npr. ocjena, plata, poklon, nagrada, priznanje, društveni status, ucjena, uslovljavanje itd.). Dakle, kada učimo i radimo iz nekog interesa, da bismo dobili nešto zauzvrat.
Preneseno na nivo djeteta, unutrašnja motivacija je ona djetetova prirodna, urođena radoznalost, istraživački duh, spremnost na aktivnost, ukoliko se ta aktivnost predstavi kao igra!!! Zato je važno, truditi se da se ta motivacija ne izgubi i ne uguši, stalnim opominjanjem djeteta, usmjeravanjem da radi samo ono što roditelji žele i smatraju poželjnim, kritikom, zabranjivanjem… Evo konkretnog primjera: mnoge majke kada dođu sa posla, treba da pripreme ručak i onako umorne, pomalo nervozne, ne žele da im se dijete mota oko radnog stola u kuhinji… a iz perspektive djeteta to je poruka:Nepoželjan/a sam! Mama me ne voli! i sl. Majčina briga da se dijete ne poreže, isprlja, opekne, može se zamijeniti ugodnim druženjem sa djetetom, uz dogovor da će dijete pomagati mami i slušati uputstva: dodati so, začine, prašak za pecivo, kašiku, postaviti sto, složiti salvete i sl.
Time se kod djeteta razvija osjećaj kompetencija, samostalnost, ali i radne navike. Priprema obroka će možda trajati duže desetak-petnaest minuta, ali će porodica uživati u zajednički pripremljenom jelu i to vrijeme se neće potrošiti na izglađivanje odnosa. Pitanje motivacije je, dakle, usko vezano za potrebe i njihovo zadovoljavanje. Dijete ima potrebu za majčinom blizinom, nakon nekoliko sati i želi da se druži sa njom. Međutim, majci je potrebno vrijeme i prostor da se iz jednog okruženja organizira i preuzme sasvim drugačiju ulogu. Zato je važno da ima na umu djetetetovu potrebu i uskladi je sa svojim obavezma! Ali i majka ima svoje potrebe: prije svega potrebu za odmorom, nakon napornog dana i umjesto da dijete tjera od sebe, može da ga jednostavno zamoli da joj pomogne da se odmori; da leže zajedno i pjevuše, razgovaraju, da joj dijete masira sljepočnice, vrat i sl. kako bi se opustila i napunila energijoom za kućanske poslove.
Rijetko koje dijete će to odbiti!!! Međutim, ako ga majka nekoliko puta grubo odbaci od sebe kada je razdragano dočeka na vratima, normalno je da će se dijete povući i onda ga jedino može na neku od pomenutih aktivnosti pokrenuti neki vanjski motivator: naređivanje, nagrada, kazna, uslovljavanje (ako mi dopustiš da se odmorim, ići ćemo u park) i onda, to već nije ona unutrašnja motivacija, nego vanjska.
Zato je važno da udovoljavanje djetetovih potreba bude povezano sa njegovim pokretanjem na neku aktivnost! A djetetova izuzetno izražena potreba je potreba za igrom! Kroz igru, dijete možete motivirati na bilo koju željenu aktivnost.
Primjerice, ukoliko dijete ne želi da jede voće, onda organizirajte voćni sajam: pravite od voća različite figure: od kolutova ananasa možete napraviti suncokret, sa listićima od kivija i stabljikom od banane. Ako dijete ne voli da doručkuje, skuhano jaje stavite u posudicu i odozgo pola paradajza koji ćete natačkati majonezom i eto vam slasne pečurke za doručak! Zajedno sa djetetom možete praviti ukusne paprike: u pola crvene svježe paprike staviti pavlake koja će se jesti štapićima od mrkve i/ili šparoga. Ili napraviti sa djetetom ražnjiće od komada svježeg voća ili povrća i preliti ih medom.
Categories: Porodica

Žena zaslužuje pažnju svaki, a ne samo jedan dan

April 15, 2011 Leave a comment

Žena zaslužuje pažnju svaki, a ne samo jedan dan

Piše: Izet ef. Čamdžić


Nesiba bint Ka’ab, borila se u bitci na Uhudu, Hajberu, Hudejbiju, Hunejnu i bitci poznatoj pod imenom Umretu-l- kada. Omer r.a. veli: „Čuo sam poslanika Muhameda a.s. da kaže: ‘Kad god bi se okrenuo desno ili lijevo u bitci na Uhudu vidio bi nju kako se bori da me odbrani.`”

Hafsa, Poslanikova a.s. udovica, a Omerova r.a. kćerka, časni je čuvar Časne Knjige. Naime, prvog i jedinog primjerka mushafa u Ebu-Bekrovo r.a. vrijeme, ona je čuvar. Aiša r.a. stajući na čelo vojske u slučaju ubistva Osmana izražava svoje političko stajalište. Prva žena od muslimanki koja se aktivno bavila politikom je Ummi-Kulsum bint Ali bin ebi Talib. Imam Huzejm el-Esedi za tu Alijinu kćerku veli: „Nisam u životu sreo ni vidio rječitiju ženu od nje, kad ona govori čini vam se da govori sam vladar pravovjernih. Kad bi ona počela govoriti sve bi zašutjelo, a njezini govori su slušaocima tjerali suze na oči”.

Hafiz ibn Asakir veli da je slušao hadis od osamdeset i nekoliko prenosioca žena, vjerodostojnih prenosioca. Žene su dakle, prenosile hadis i druge podučavale hadisu. Sukejna bint Husein bila je, bilježe hroničari, književni kritičar i pjesnik. U svojoj kući u Medini često je ugošćavala, mi bismo današnjim riječnikom rekli organizovala debatu sa Kurejšijskim prvacima o književnosti i pjesništvu. Šifa bint Abdullah bijaše inspektor tržišni u Medini a na to mjesto je imenovao sam halifa Omer ibn Hatab r.a.

Kao što vidimo spomenute i još na hiljade drugih anonimnih žena iz naše svijetle prošlosti bile su društveno aktivne. S muškarcima ravnopravne a praktične vjernice, muslimanke. One su svojim znanjem, sposobnošću i radom skrenule pažnju na sebe. Nije im bio potreban poseban dan koji će skrenuti pažnju na njih. Islam, pogledamo li njegove propise, ženi poklanja časno mjesto. Ona je muškarcu ravnopravna. Šta je naređeno njemu i njoj je, šta ja zabranjeno njemu i njoj je. Ona, međutim, zahvaljujući svojoj krhkijoj konstrukciji, uživa određene olakšice. Tako su za nju, na primjer, džuma, bajram, dženaza fakultativne obaveze. Ona može u periodu trudnoće i dojenja djeteta ne postiti, a postoje i druge olakšice.

Svaki dan bit će na budućem svijetu svjedok za ili protiv nas. Svakoga dana naš odnos prema ženi, a njen odnos prema vjeri treba biti onakav s kakvim je Allah dž.š. zadovoljan. Izvori naše vjere ženu prije svega posmatraju kao majku. Objava posebnu pažnju posvećuje ženinoj ulozi majke. „Mi smo”, veli Uzvišeni Bog, “čovjeka zadužili da roditeljima čini dobro, majka ga njegova s mukom nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci”. /Ahkaf, 15/

Tako Uzvišeni Allah objavom kazuje nama kakav odnos u svakome, a ne samo u jednom danu treba imati prema majci. Taj naš odnos prema majci mora biti prožet spoznajom da put do dženneta ide putem roditeljskog a prije svega majčinskog zadovoljstva. Poslanik je nebrojeno puta rekao: “Džennet se nalazi pod nogama vaših majki.” Želiš li Džennet tada znaj da poslanik Muhammed a.s. kaže: “Ko da prednost pravu žene nad pravom majke on čini grijeh”.

Osmi mart želi usmjeriti našu pažnju ka ženi. A žene koje smo spomenuli iz naše časne prošlosti na sebe su skretale pažnju svojom pameću, svojim angažmanom i djelom. I time potvrđivale da Uzvišeni Allah svima na Zemlji daje jednake, iste šanse poštujući različitosti među nama, koje su fizičke, nipošto intelektualne. Ne posvećuj se majci, ženi samo jedan dan već svakog dana. Tvoj odnos prema ženi, majci, a svaka žena je nekome i majka, mora biti u duhu objavljene riječi. Uzvišeni nam naređuje da dobročinstvo roditeljima činimo.

Izvori naše vjere ženu posmatraju kao suprugu. Imam Gazali, Allah mu se smilovao, želeći skrenuti našu pažnju na žrtvu koju svaka žena čini kada se udaje veli: „Ona da bi bila s tobom, za brak žrtvuje odvajanje sebe od oca i majke, a ti ne žrtvuješ ništa”. Da bi nam kazao koliko je važno svakoga dana, u svakoj sekundi iskazivati svoje poštenje prema ženi u svom najvažnijem, u onom posljednjem, svom oproštajnom govoru Poslanik Muhamed s.a.v.s. veli: “Žene su vam se, o ljudi, na vjernost predale pa je najbolji između vas onaj koji je najbolji prema svojoj ženi.” Može li nakon ovakvog hadisa postojati nasilje u muslimanskoj porodici? Ne, ali je potrebno da se taj hadis unese u naš život, da se propisi vjere nastane u našem životu, da se, a svaki dan je svjedok za ili protiv nas, svakog dana odnosimo prema ženi na način kako je Uzvišeni zadovoljan.

Izvori naše vjere kazuju nam o ženi kao kćerki, kao ženskom djetetu. Asim ibn Kajs došao je Poslaniku Muhamedu s.a.v.s. i veli Poslaniče: “U džahilijetu sam osam svojih kćerki zakopao u zemlju, živih. Šta da činim?” Poslanik mu kaže: „Za svaku od njih oslobodi roba.” Veli: „Poslaniče ja imam deva”, na što mu Poslanik odgovori:  „Za svaku od njih podijeli po jednu devu, i opet nisi se iskupio”.

Islam je svojim uzvišenim propisima ukinuo smrknuto lice muškarca, oca, kad se rodi kćerka i objašnjavajući da nema razlike među ljudima, insistirao da se jednako radujemo, jer i muško i žensko su poklon od Gospodara svjetova. „Kome hoćemo”, veli Uzvišeni, „poklanjamo žensku a kome hoćemo poklanjamo mušku, a nekima Uzvišeni kaže dajemo i jednu i drugu djecu.” Pa vjera nas uči, već vijekovima, već punih četrnaest vijekova, da žena vrijedi isto kao i muškarac, ali je naš problem što mi ni u jednom pa ni u ovom segmentu ne živimo vjeru. Već nešto svoje, neku mješavinu modernog i tradicionalnog, nešto što nije ono s čim je Allah dž.š. zadovoljan. Poslanik a.s. nas uči da nema diskriminacije između djece. Uči nas Poslanik a.s. da ko bude odgajao žensku djecu ući će u džennet, jer je odgoj ženskog djeteta teži. U jednom hadisu veli Poslanik: “Ko odgoji tri kćerke ući će u džennet“.

I kao što je Asim ibn Kajs došao Poslaniku i rekao: „Poslaniče osam kćerki u džahilijetu sam zakopao u zemlju.” Mnoge majke i očevi bi danas susrećući se s Poslanikom mogli reći: „Poslaniče i jednu i drugu i treću i svaku moju kćer zakopao sam u neznanju, daleko od spoznaje vjere, zakopao je u nešto što se zove moderno, a uništava čovjeka.” Poslanik bi, dakako, savjetovao da promijeniš svoj život i počneš vaditi djecu iz mrtvila neznanja o sebi i vjeri, i usmjeravati ih putem istine. Da se inspirišu objavom koju Allah dž.š. šalje i da im primjer u životu bude Aiša, Umit Kulsum bint Ali, Sukejna bint Husein, Šifa bint Abdulah idt. Nipošto da se inspirišu osmim martom koji će im prirediti osmomratovsku zabavu.

Allah dž.š. svima koji krenu putem Istine priprema vječnu, mogu li se izraziti zabavu, vječni užitak u džennetu. Ali žena, ona treba biti društveno aktivna i primjerom Nesibe bint Ka’ab braniti vjeru. Kad god bi se kaže Poslanik u bitci na Uhudu okrenu desno ili lijevo vidio bi nju, kako se bori da ga odbrani. I današnja žena ima obavezu da se bori da odbrani vjeru. I da primjerom Hafse, čuvara Kur`ana, čuva Kur`an u svojoj kući. Neka počne od propisa oblačenja. „Reci vjernicama neka obore poglede svoje, i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje i neka vela svoja spuste na grudi svoje.”/Nur, 31/ I neka svi mi živimo napajajući se sa izvora Uzvišene vjere, a ne sa izvora koji poteče onog dana kad one izboriše da s muškarcem rade u trećoj smjeni, i zajedno s njim silaze u rudnik.

Izvor: Preporod

الأيام البيض

April 15, 2011 Leave a comment

عن النبي ‏صلى الله عليه وسلم ‏قال:
«‏صيام ثلاثة أيام من كل شهر صيام الدهر وأيام البيض صبيحة ثلاث عشرة وأربع عشرة وخمس عشرة» رواه النسائي وصححه الألباني.

قال ابن القيم رحمه الله تعالى: “الصوم جنة من أدواء الروح والقلب والبدن؛ مَنافِعُه تفوت الإحصاء، وله تأثير عجيب: في حفظ الصحة، وإذابة الفضلات، وحبس النفس عن تناول مؤذياتها، ولاسيما: إذا كان باعتدال وقصد في أفضل أوقاته شرعاً، وحاجة البدن إليه طبعاً، ثم إنّ فيه من إراحة القوى والأعضاء ما يحفظ عليها قواها، وفيه خاصية تقتضي إيثاره، وهي تفريجه للقلب عاجلاً وآجلاً فهو أنفع شيء لأصحاب الأمزجة الباردة والرطبة وله تأثير عظيم في حفظ صحتهم” .

وهو يدخل في الأدوية الروحانية والطبيعية، وإذا راعى الصائم فيه ما ينبغي مراعاته طبعاً وشرعاً، عظم انتفاع قلبه وبدنه به، وحبس عنه المواد الغريبة الفاسدة التي هو مستعِدّ لها، وأزال المواد الرديئة الحاصلة بحسب كماله ونقصانه ويحفظ الصائم مما ينبغي أن يتحفظ منه، ويعينه على قيامه بمقصود الصوم وسره وعلته الغائية.

فإنّ القصد منه أمر آخر وراء ترك الطعام والشراب، وباعتبار ذلك الأمر، أُختصَّ من بين الأعمال: بأنه للهِ سبحانه، ولمَّا كان وقايةً وجُنةً بين العبد وبين ما يؤذي قلبه وبدنه عاجلاً راجلاً، قال الله تعالى: {يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ} [البقرة: 183]، فأحد مقصودَي الصيام: الجنةُ والوقاية؛ وهي حِمْية عظيمةُ النفع.

بعض فضائل وفوائد الصيام

إن للصيام فضائل وفوائد نذكر منها ما يلي:

1) للصائمين باب لا يدخل منه أحد غيرهم.
عن سهل بن سعد عن النبي صلى الله عليه وسلم قال: «‏إِنَّ فِي الْجَنَّةِ بَابًا يُقَالُ لَهُ الرَّيَّانُ يَدْخُلُ مِنْهُ الصَّائِمُونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ لَا يَدْخُلُ مَعَهُمْ أَحَدٌ غَيْرُهُمْ يُقَالُ أَيْنَ الصَّائِمُونَ فَيَدْخُلُونَ مِنْهُ فَإِذَا دَخَلَ آخِرُهُمْ أُغْلِقَ فَلَمْ يَدْخُلْ مِنْهُ أَحَدٌ» متفق عليه.

2) رائحة فم الصائم أطيب عند الله من ريح المسك.
قال النبي صلى الله عليه وسلم: «وَالَّذِي نَفْسُ ‏ ‏مُحَمَّدٍ ‏‏ بِيَدِهِ ‏‏ لَخُلُوفُ ‏‏ فَمِ الصَّائِمِ أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ» متفق عليه.

3) له فرحة عند فطره.
عن أبي هريرة رضي الله عنه قال: قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: «كُلُّ عَمَلِ ابْنِ ‏‏ آدَمَ ‏ ‏يُضَاعَفُ الْحَسَنَةُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا إِلَى سَبْعمِائَة ضِعْفٍ قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ إِلَّا الصَّوْمَ فَإِنَّهُ لِي وَأَنَا أَجْزِي بِهِ يَدَعُ شَهْوَتَهُ وَطَعَامَهُ مِنْ أَجْلِي لِلصَّائِمِ فَرْحَتَانِ فَرْحَةٌ عِنْدَ فِطْرِهِ وَفَرْحَةٌ عِنْدَ لِقَاءِ رَبِّهِ ‏ ‏وَلَخُلُوفُ ‏ ‏فِيهِ ‏ ‏أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ» رواه مسلم.

4) أن الصوم يهذب النفس ويدربها على الجوع والعطش والصبر، وكذلك الإحساس بأحوال إخواننا المسلمين اللذين لا يجدون ما يأكلون ولا ما يشربون.

5) إن الصائم ينوي بصومه احتساب الأجر عند الله على الصبر بالصيام، قال تعالى: {إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ} [الزمر:10].

6) للصائم عند فطره دعوة لا ترد.

الصيام والقرآن يشفعان للعبد يوم القيامة

عن عبدالله بن عمروبن العاص رضي الله عنهما قال رسول الله صلى الله عليه وسلم : «الصِّيَامُ وَالْقُرْآنُ يَشْفَعَانِ لِلْعَبْدِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ يَقُولُ الصِّيَامُ أَيْ رَبِّ مَنَعْتُهُ الطَّعَامَ وَالشَّهَوَاتِ بِالنَّهَارِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ وَيَقُولُ الْقُرْآنُ مَنَعْتُهُ النَّوْمَ بِاللَّيْلِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ قَالَ فَيُشَفَّعَانِ» رواه الإمام أحمد.

فهنيئا لمن تقرب إلى الله بفعل النوافل وخشع قلبه ولانت جوارحه لله فالأجر الجنة وما أعظمه من أجر، فهيا إلى روضات الجنات بالإخلاص وعبادة الله والتقرب إليه ولنهتم بأمر الصيام صيام النوافل فهو أعظم العبادات أجرا، وفقنا الله للصالحات.

وصلى الله على نبينا محمد وآله وصحبه أجمعين.

الأيام البيض

April 15, 2011 Leave a comment

عن النبي ‏صلى الله عليه وسلم ‏قال: «‏صيام ثلاثة أيام من كل شهر صيام الدهر وأيام البيض صبيحة ثلاث عشرة وأربع عشرة وخمس عشرة» رواه النسائي وصححه الألباني.

ويوافق بداية هذه الأيام لشهر جمادى الأولى يوم السبت الموافق 16 إبريل 2011. وبالتالي تكون الأيام البيض لهذا الشهر السبت والأحد والإثنين  والله تعالى أعلم

فقه السيرة للامام الغزالي

April 15, 2011 Leave a comment
Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 62 other followers

%d bloggers like this: