Gallery

Hadisi o odricanju od ovog svijeta

Hadisi o odricanju od ovog svijeta

Imam Muhammed al-Gazali SaqaPročitao sam pedeset hadisa koji podstrekavaju na siromaštvo i malo rada, o vrijednosti siromašnih, slabih, te o ljubavi i druženju s njima. Pročitao sam i sedamdeset i sedam hadisa koji podstrekavaju na asketizam na ovom svijetu i zadovoljavanjem sa minimalnim korišćenjem ovoga svijeta, a koji zastrašuju one koji ga zavole, koji zaimaju i natječu se da bi više imali. Pročitao sam i sedamdeset i sedam drugih hadisa o životu prvih generacija koji su bili veoma skromni.

To sve spominje El-Munziri u svom djelu Et-Tergibu vet-terhib koje spada u najautoritativnija djela sunneta. Neka Allah oprosti autoru, hafizu, a i nama, i neka mu se smiluje, jer je imao lijep nijet da posavjetuje ummet, međutim, ispravno razmišljanje zahtijeva drugačiju metodologiju, drugačiji način koji je bliži uputi… Znam, kao što i drugi znaju, da je obožavanje ovog svijeta upropastilo i prva i potonja pokoljenja, te da je ono uzrok zapanjujućih zločina koje će prije počiniti pojedinci, negoli mase; vođe prije sljedbenika; pametni prije maloumnih; ali ispravno liječenje ovog hroničnog oboljenja je u čvrstom zaposjedanju ovog svijeta i u uzdizanju iznad njegovih prostora.

Posjeduj imetka više nego što je posjedovao Karun, vladaj i imaj veće ovlasti od onih Sulejmanovih, alejhis-selam, neka to sve bude u tvojoj ruci kako bi mogao potpomoći istinu kada joj pomoć zatreba, i sve ostavi Allahu na čas iskupa kada dođe vrijeme smrti. Živjeti kao puki siromah misleći da je siromaštvo put do dženneta je zaista ludost i bezumlje. Ako ateizam zaposjedanjem ove zemlje nameće svoju vlast, onda je tvoje odustajanje od čvrstog zaposjedanja zemlje zlo veće od zinaluka i uzimanja kamate. Da pređemo na diskusiju o nekim predajama o ovom temi, kako bismo znali šta je posrijedi:

Enes b. Malik, r.a., prenosi: “Selman el-Farisi se smrtno razbolio, pa ga je obišao Sa’d b. Ebi Vekas i vidio ga da plače, pa mu reče: ‘Šta te je rasplakalo, brate? Zar nisi bio u društvu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisi li? Zar nisi?!‘ Selman tada reče: ‘Ne plačena ni za jednim od ovoga dvoga: niti žalim ovaj svijet, niti se bojim preseliti na Ahiret, ali Božiji Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, nam je nešto stavio u dužnost; a ja sam po svemu sudeći tu dužnost zapostavio!’ Sa’d ga upita: ‘Šta vam je to ostavio u dužnost?’ ‘Ostavio nam je u dužnost da svako od nas bude imao opskrbe kao putnik! Po svoj prilici ja sam tu dužnost zapostavio! Što se tebe tiče, Sa’de, boj se Allaha i pravedno sudi kada budeš postavljen da presuđuješ, kada budeš dijelio – pravedno dijeli i boj se Allaha kada te brige spopadnu!‘“ El-Munziri kaže: „U Ibn-Hibbanovom Sahihu se navodi da je Selmanov, imetak skupljen nakon njegove stnrti i da je ukupno iznosio 15 dirhema. Selman spada u najveće i najčestitije ashabe, a hadis ukazuje na to da se on bojao susreta s Allahom, jer mu je ostavština iznosila petnaest dirhema! To je, zaista, slika koja ulijeva strah i skrušenost kada vidimo da je jedan od vođa islamskih pohoda sreo svog Gospodara u ovakvom stanju neovisnosti o drugima i pobožnosti! Na drugoj strani opet vidimo vođe i prvake kako se neograničeno naslađuju i uživaju na dunjaluku!

Pravilno razmišljanje nalaže da se ovdje postavi slijedeće pitanje: Sa’d b. Ebi Vekas koji je razgovarao sa Selmanom je čuo od Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeću uputu:Da ostaviš svojim nasljednicima bogatstvo bolje je nego da ih ostaviš siromašnima pa da prosjače od ljudi.“

Veliko naslijeđe, dakle, nije zločin, niti grijeh Sa’d b. Ebi Vekas spada u onu desetericu kojima je za života obećan džennet, kao što je zabilježeno u sunenima, a ova deseterica su bili među najbogatijim muslimanima. Ravije prenose da je jedan od njih ostavio toliko zlata da su se od njega izrađivale sjekire!!!

Problem nije u posjedovanju velikog kapitala, nego je problem u tome kako ga posjeduješ i kako ga trošiš! Vidjeli smo da na svijetu postoje bogati koji grade univerzitete da bi zaštitili nauku i naučna istraživanja, bogati koji se bore protiv različitih bolesti i bijede hrabro i energično i bogati koji su svojim državama dali toliko da je za sličan poduhvat potrebno raspisati poreze da bi se to ostvarilo, a sve zbog općih interesa. Vidjeli smo kako Osman b. Affan pruža jedinstvenu pomoć u opremanju vojske u pohodu na El-Usreh, pa je čak i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: O moj Bože, budi zadovoljan Osmanom, ja sam njim zadovoljan.“

 

Hadis Selmana je, u stvari, samo izraz posebnog duševnog stanja, i ne može biti opća pravna odredba. Pogledajmo nešto slično u onome što prenosi Ahmed od Ebi Asiba koji kaže: „Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izašao jedne noći i prošao pored moje kuće, pozvao me da izađem, pa sam izašao.

Zatim je prošao pored kuće Ebu Bekra, r.a., pozvao ga, pa je i on izašao. Potom je prošao pored Omerovog, r.a., doma, pozvao ga, pa je i on došao među nas. Zatim je nastavio dalje i ušao u vrt jednog Ensarije i rekao njegovom vlasniku: ‚Nahrani nas.’ Čovjek je donio granu hurmi i stavio pred njih, pa su Božiji Poslanik; sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi jeli. Poslanik je potom zatražio hladne vode i napio se. Zatim je rekao: ‚Za ovo ćete biti pitani na Sudnjem danu!‘ Omer je uzeo granac hurmi i njome udario po zemlji tako da su i nezrele hurme počele letjeti prema Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: ‚Zar ćemo za ovo biti pitani na Sudnjem danu?‘ Poslanik mu odgovori slijedećim riječima: ‚Da, bićete pitani za sve osim za tri stvari: – tkaninu kojom ćete pokriti stidna mjesta, – krišku hljeba kojom ćete utoliti glad, i – jazbinu u kojoj ćete se skrivati od vrućine i hladnoće!!‘” U drugoj predaji stoji: “Čovjek ima pravo samo na ove tri stvari…, a u rivajetu od Osmana b. Affana se kaže: “Kuća koja će ga zaklanjati, odjeća koja će mu pokrivati stidna mjesta, suh hljeb i voda.” Kod Bejhekija stoji: “Sve što prelazi ono što prekriva kuću, kriške hljeba, odjeće koja prekriva stidna mjesta; sve što prelazi ovu granicu, čovjek na to nema prava!” Hasan el-Basri prenosiocu ovog hadisa reče: “Šta te sprečava da ovo prihvatiš?”, a ovaj se volio lijepo nositi. Prenosilac, tada, Hasanu odvrati: “Ebu-Seide, meni dunjaluk nije platio dug.”

Ovaj čovjek je mogao pružiti bolji odgovor, odgovor iz Allahove Knjige, i umjesto odbacivanja prirodne težnje za ovim svijetom, mogao je reći: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na onom svijetu su samo za njih…’”14 Ako bi nam ove hadiske predaje u općem životu postale osnova, onda bi čitavim svijetom pustoš zavladala. Jesu li ove predaje netačne? Može neko pomisliti da ja tako mislim.

Ove predaje se, ustvari, navode samo u posebnim situacijama i sa određenim ciljem, kao ljekoviti napitak koji se čovjeku daje da ne bio pohlepan za ovim svijetom, odnosno nesretan zbog lišenosti ovih blagodati koja ga uvijek može zadesiti! Koliko ima ljudi koji posjeduju samo ove nužne potrepštine, ali i pored toga ostaju u životu. Koliko ima ljudi koji su za vrijeme ratova i raznih kriza živjeli u ovakvim okolnostima, pa i pored toga nisu umrli. Koliko ima ljudi koji su posjedovali znatno više od spomenutih stvari, pa opet tome nisu pridavali nikakvu pažnju, niti su zahvalni bili. Osman b. Affan, prenosilac ovih predaja, je bio bogat. On je iz ovih predaja naučio kako da stekne ahiretsku nagradu i kako da se uzdigne iznad poroka škrtosti i pohlepe.

Muhammed El-Gazali,“Vjerovjesnikov sunnet“,str.138-142.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s