Hutba Reisa u Cazinu ( 11 Maj-2012 / 20 – Džumadel Ahir 1433)

Hutba Reisa u Cazinu

Hvala Allahu Svevišnjem na daru života, na blagodati islama, na nimetu imana i na faziletu ihsana! Hvala Allahu Milostivom na milosti ljubavi i bratstva u vjeri i moralu. Neka je slavljen i hvaljen Allah Svemogući koji je poslao vjerovjesnika da nam donese radosnu vijest Dženneta i da nas upozori na opasnost Džehennema, da nam približi brata kao prijatelja i da nas udalji od šejtana kao neprijateljia. Hvala Allahu Sveznajućem koji nas je poučio da se svi zajedno, kao braća, držimo za jedno uže koje nam donosi sreću, radost i slobodu.

Draga braćo i sestre,

Šta je brat? Brat je muškarac drugoj osobi rođenoj od istih ili jednog zajedničkog roditelja. Brat je pripadnik istoga naroda, zajednice ili jezika. Brat je u prenesenom značenju: prijatelj, drug, dobročinitelj.

Kur’an Časni nam govori o bratu u biološkom smislu, tj., o bratu po krvi, ali i o bratu po vjeri, uvjerenju i ljudskosti. Mnogi kur’anski ajeti naglašavaju da snaga međuljudske solidarnosti i poštovanja može ujediniti ne samo braću po vjeri kao muslimane, već i sve ljude dobre volje da se osjećaju kao braća i prijatelji. Otuda je u našoj bosanskoj tradiciji poznata izreka: “Brat je mio, ma koje vjere bio”.

Poučno je kur’ansko kazivanje o rođenoj braći Kabilu i Habilu, o rođenoj braći Musau i Harunu i o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu.

Obojica sinova Adema i Have Kabil i Habil su prinjeli žrtvu kurbana, ali Allah, dž.š., je od Habila primio a od Kabila nije primio kurban zato što to nije uradio iz iskrene pobožnosti. Zbog toga je Kabil zaprijetio da će ubiti svog brata Habila:

Ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, rođenoj braći, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, Kabil je rekao: “Ja ću te ubiti” – “Allah prima samo od onih koji su iskreno pobožni” – reče Habil i nastavi: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bi pružio ruku svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Na taj način ti ćeš ponijeti i moj i svoj grijeh i završit ćeš u Džehennemu”. To je kazna za sve nasilnike. Huja i strast Kabila navedoše da digne ruku na brata svoga, pa ga on ubi i postade gubitnik. Onda Allah posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni”! – povika on – “Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se. (Kur’an, 5:27-31).

Priča o rođenoj braći Musau i Harunu, a.s., je drugačija. Uzvišeni Allah je Musa, a.s., povjerio objavu da je prenese svom narodu, ali ga njegov narod nije slušao, osim brata Haruna:

– “O Musa” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj (Obečanoj zemlji) mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ćemo ovdje ostati! “Gospodaru moj” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato Ti presudi između nas i naroda pokvarenog” (Kur’an, 5:24-25).

No, Harun nije bio samo vjerni brat Musa, a.s., već je bio i omiljeniji kod naroda zato što je bio rječitiji i po naravi blaži od Musa, a.s. Naravno, Allah je mogao obdariti i Musa, a.s., sa darom govora, ali nije upravo zato da ostane zapisano kako dva rođena brata treba da budu od pomoći jedan drugome. Niti je Musau, a.s., smetalo što je njegov brat Harun bolji govornik, niti je Harunu bilo krivo što je njegov brat Musa, a.s., Allahov miljenik pa mu je Allah povjerio vjerovjesništvo s kojim se Harun identificirao kao vlastitom misijom pa se zato i za njega kaže da je jedan od Allahovih vjerovjesnika zajedno sa Musaom, a.s. Zanimljiv je razgovor, bolje reći bratska polemika, između Musa i Haruna, a.s.

Naime, kad Musa a.s. dobiva Allahov nalog da se povuće na brdo Sina, on poziva svog brata Haruna i ovako mu kaže: – (Harune), zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci” (Kur’an, 7:142).

Blag po naravi i popustljiv pred pritiscima, Harun nije mogao spriječiti smutljivce da, nakon svega što su svojim očima vidjeli i doživjeli od bijede do blagostanja i od ropstva do slobode, u odsutnosti Musa, a.s., naprave zlatno tele i pozovu narod da ga umjesto Jednog Bogu obožavaju. Kad se vratio sa brda Sina sa jasnim Allahovim porukama, Musa, a.s. se ljutito obraća narodu i svom bratu Harunu:

– “Kako ste tako ružno od odlaska moga postupili”? – i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. “O sine majke moje” – reče Harun – “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili”. “Gospodaru moj” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji” (Kur’an, 7:150-151).

Kur’ansko kazivanje o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu je posebno dirljivo i poučno, jer u nama budi emocije tuge, čežnje i radosti ponovnog susreta sa izgubljenim bratom. Iz velike ljubomore zbog ljepote i dobrote Jusufa su njegova braća bacili u bunar kako bi ga se zauvijek riješili. Ali, Allah je htio da se zavjera Jusufove braće otkrije i zapiše kao pouka za sva vremena. Umjesto da mu se u bunaru zauvijek zatre trag i da mu njegov otac zauvijek zaboravi lik, Jusuf, a.s., Allahovom voljom dolazi na faraonov dvor. Ali i tu zbog svoje ljepote i dobrote biva žrtva zavjere ženskog nemorala, pa ga smještaju u zatvor kao konačno rješenje za sve bolesne od ljubomore. No, Allahova milost je neiscrpna pa i u zatvoru Jusuf biva cijenjen, jer zna da tumači snove od kojih je faraon imao noćne more.

Osim njegovog oca Jakuba koji je osjećao miris svoga sina, svi su zaboravili Jusufa, misleći da je zauvijek nestao. Ni njegov rođeni brat Benjamin nije ga se više sjećao a ostaloj braći nije više na um padao. U želji za trgovinom i materijalnim dobrom, Jusufova braća su opet zamolila oca da im povjeri Benjamina da pođe sa njima na put do Egipta. Jakub ih podsjeća da su iznejvjerili njegovo povjerenje sa bratom Jusufom i zato treba da dadnu čvrsta obečanje da se sa Benjaminom neće dogoditi isti što se dogodilo sa njegovim bratom Jusufom. Braća su obećala, ne znajući, da je to sve bila Allahova volja da se otkrije njihova sramota: – I kad izađoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga (Benjamina) i reče: “Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili” (Kur’an, 12:69).

Kur’anska priča o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu je pouka da se nikad ne gubi nada u povratak brata ma koliko trajala potraga. Jusuf je živ i čeka Benjamin da mu kaže: “Ja sam, doista, tvoj brat rođeni i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili!”

Takva je naša Bosna i Hercegovina i takva je naša Cazinska krajina sa svojim Kabilima i Habilima, sa svojim Musaima i Harunima, sa svojim Jusufima i Banjaminima. Kabil je ubio svog brata Habila, svog brata Agana i Mahmuta Beganovića, svog brata Mušu Kovačevića i ostalu braću kojima danas klanjamo dženazu u odsutnosti nakon 62 godine, jer Kabil nije dozvolio da im se dženaza klanja kad je bio vakat iako ga je gavran opominjao. Ali, Habil zna da je Kabil preuzeo njegove grijehe i da je zbog toga gubitnik. Zato je bolje biti Habil nego Kabil, bolje je biti brat koji voli svoga brata, nego brat koji svoga brata mrzi; bolje je biti brat koji prašta svom bratu, nego brat koji svog brata proklinje; bolje je biti brat koji se raduje uspjehu svoga brata, nego brat koji se veseli porazu svoga brata; bolje je biti brat koji čuva čast i ugled svome bratu, nego brat koji svog brata sramoti i ponižava!

Dakako, kur’ansko kazivanje ima smisla uvijek i na svakom mjestu; kur’anski likovi nisu puke priče, već žive pouke i poruke. Zato treba dobro otvoriti oči i vidjeti ko je među nama Habil a ko njegov brat Kabil, ko je među nama Musa a ko njegov brat Harun, ko je među nama Jusuf a ko njegov brat Benjamin. Musa nije rječit, ali je dosljedan u borbi za prava i slobodu svoga naroda. Harun je blag i rječit, ali popustljiv pod pritiskom smutljivaca. Jusuf je lijep, pametan i pošten, ali nemoćan da se odbrani od pakosti i ljubomore. Benjamin je dobra duša kojem Allah pokazuje put da nađe svoga brata Jusufa.

Neka se svako od nas zamisli i zapita koji od ovih likova mu je u duši najbliži i u srcu najdraži pa će znati koliko je u biti musliman, koliko voli svom bratu ono što voli samome sebi i koliko je spreman da se žrtvuje za pravo i slobodu svoga brata, kao za svoje pravo i slobodu!

Upamtimo da je Uzvišeni Allah rekao: – Svaki onaj koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj koji bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.

Bože Milosni, danas i ovdje u Cazinu učimo Ti dovu, jer tvojih robova glasovi nas zovu da se samo Bogu Jedinom, Gospodaru Neba i Zemlje, klanjamo i pomoć tražimo, da nam pokaže put, onih koji su obdareni istinom, pravdom i snagom da upamte da je Krajina zjenica našega oka što ga majka suzama isplaka ne bi li saznala zašto i kako sina joj ubiše, oni koji dušu nejmaše, onoga dana kad je i Nebo plakalo, i Zemlja kad se tresla od stida i srama, pred Bogom i svijetom, pred suncem i zvijezdom danicom, koja je vidjela nevinog čovjeka kako umire pred ubicom koji je pjevao pjesmu krvnika.

Ali mi nismo ovdje danas radi osvete, jer to nije nauka naše vjere! Ovdje nismo ni da zločin praštamo. Mi smo ovdje da se zna da je istina naša snaga, da je pravda naša sudbina, da je ljubav naša nada, da je mir naša poruka, da je Bosna naša domovina, da je Krajina zvijezda, koja budi savjest onih koji dadoše mač nasilniku da ubije nevina čovjeka!

Zato, molimo Allaha Milostivog da majkama podari sabur, a prijateljima našim volju i snagu da nasilnicima oduzmu mač, jer plač nevinog čovjeka je grijeh kojeg ne može podnijet plemenita savjest čovječanstva.

Bože Milostivi,

Ako mi zaboravimo Tebe,

Nemoj Ti zaboraviti nas.

Ako pogriješimo,

Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja.

Ako nas zamrači krivovjerje,

Osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem.

Ako nas zadesi nesreća,

Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa.

Ako nas uhvati strah od silnika,

Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabrošću.

Ako nam se ponudi mržnja,

Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju.

Ako budemo protjerani iz domova naših,

Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

Bože Svemogući,

Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi,

Učvrsti korake naše u istini i pravdi,

Osnaži volju našu u bratsvu i slozi,

Udruži misli naše u domu i domovini.

Molimo Te, Bože,

Da tuga bude nada,

Da osveta bude pravda,

Da majčina suza bude molitva,

Da se više nikada ne ponovi zločin Krajina. Amin!

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s