Za napredak muslimana nije dovoljna pobožnost

Za napredak muslimana nije dovoljna pobožnost

Muslimanski ummet se nalazi u teškom stanju širom svijeta, a nemuslimani su superiorniji i ekonomski napredniji u odnosu na muslimane i muslimanske zemlje. Dok zapadne zemlje propagiraju učenje i istraživanje, istovremno reklamirajući svoj način života na jedan lijep i ljudima prihvatljiv način, muslimani se godinama vrte ukrug oko nekoliko glavnih tema, a to su: pitanje brade, kratkih hlača, načina klanjanja, studiranja žene i njenog učestvovanja u društvenim tokovima, učestvovanja u demokratskim sistemima i borba putem njih za prava muslimana i sl. nudeći islam na jedan neadekvatan i pomalo nazadan način.

Ako se na trenutak prisjetimo Andaluzije, današnje Španije, vidjećemo da su muslimani tada od Španije napravili najrazvijeniju zemlju Evrope, pretvorili je u jedan veliki vrt i rasadnik nauke i umjetnosti, a iz nje su sa Istoka u mračnu srednjovjekovnu Evropu stigle: proizvodnja papira, univerzitet, naučna misao, sačuvana djela Aristotela, Galena i drugih grčkih, rimskih, bizantskih i perzijskih naučnika i mislilaca, kultura knjige, bolnice, školovanje dostupno svim klasama, kanalizacija, arapske cifre, upotreba nule, prvi globus i geografska karta, kompas, kupatila, biblioteke itd… Mi danas možemo samo da žalimo za tim vremenom u kojem su muslimani bili na vrhuncu ovosvjetskih dostignuća i slave.

Ali da se vratimo u današnju stvarnost i pokušamo dokučiti zbog čega su muslimani i muslimanske zemlje danas ovako nisko spale i zašto se ne nazire izlazak iz te krize u kojoj se nalaze trenutno? Islamsko učenje propagira kompatibilnost vjere u svakom mjestu i u svakom vremenu, jer je njegov osnovni zadatak da zaštiti pet glavnih ciljeva a to su: vjera, zivot, razum, potomstvo i imetak, a ostalo su promjenjive stvari shodno mjestu vremenu i okolnostima. Zbog toga je zaista čudno kako se muslimani, već nekoliko decenija svađaju, upravo, oko sporednih pitanja?

Često puta ljudi koji najviše vode te rasprave su islamski intelektualci, koji veoma dobro poznaju ciljeve islamskog učenja ali ipak i pored toga, često puta upravo oni bivaju ti koji koče muslimane i njihov izlazak iz tog, nazovimo ga, začaranog kruga u kojem se već godinama vrte. Poznati islamski pravnik Šatibi je rekao: Pravni slučajevi su neograničeni i neispravno je podvoditi ih pod ograničene dokaze. Zbog toga je potrebno otvoriti vrata idžtihada (pravničko apstrahiranje). Uzvišeni Bog učenje i znanje ističe kao imperativ, pa kaže u prvom ajetu sure Al-’Alaq: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara”.

Šta bi se desilo kada bi imali par milijardi pobožnih muslimana koji ne znaju korisitit računar i internet, ili ne znaju kako napraviti automobil, proizvesti električnu energiju, voditi diplomatske odnose sa ostatkom svijeta, razviti sistem islamskog bankarstva koji je prihvatljiv u 21. stoljeću a koji se ističe iznad ostalih po tome što ne posluje sa kamatom i sl. Kako bi imali moralnu i čednu ženu muslimanku a istovremeno savremenu i obrazovanu članicu društva, koja svojim ponašanjem, držanjem i znanjem, pokazuje da islam nije nazadna vjera nego naprotiv, vjera koja joj je dala sva prava a sačuvala je svih vrsta poniženja. Kako s takvim razumijevanjem islama da doživimo uspjeh i renesansu i da pokažemo da islam nije vjera za 14. vijek i da je on kompatibilan sa svakim vremenom i prostorom?

Ovo su sve pitanja i savremeni izazovi za mladog čovjeka koji je pripadnik islamskog ummeta, a koji, istovremeno, želi biti vjernik i koristan član svoje zajednice, i koji želi živjeti sa ljudima i doprinijeti rješavanju njihovih svakodnevnih problema s kojima se susreću i poboljšati njihov način života. Zašto mladom čovjeku ponuditi model islama koji savremenog čovjeka vraća unazad desetak vjekova, na način što propagira stav da musliman u Evropi i na Zapadu treba da nosi arapsku nošnju, da žena ne smije učestvovati u savremenim društvenim tokovima jer će izgubiti moralnost i čednost, da će čovjek koji se miješa sa ljudima i učestvuje u rješavanju njihovih svakodnevnih životnih problema izgubiti svoje vjerovanje, da djeca treba da pohađaju privatne škole jer su savremeni školski sistemi suprotni islamskim učenjima, itd. Itd.?

Ovakav način propagiranja islama, ustvari, nema nikakve veze sa islamom iz razloga što propagatori takvog razumijevanja islama nisu na najbolji način razumjeli intencije i namjere islamskog učenja koje su univerzalne i za sva vremena, a koje niko nema pravo da ograničava svojatajući jedino sebi pravo na njihovo ‘ispravno’ razumjevanje. Dok god muslimani ne izađu iz ovog začaranog kruga pogrešnih interpretacija islama njihovo stanje će uvijek biti isto, jer onaj ko misli da će se stanje muslimana promijeniti samim njihovim vraćanjem vjeri, u smislu što će ostaviti grijehe i početi praktikovati vjerske obrede bez truda da se ovlada znanstvenim metodama i saznanjima i bez napornog rada, takav se grdno vara i nije kako treba razumio situaciju u kojoj se trenutno nalaze muslimani i zbog čega su inferiorniji u odnosu na Zapad.

Dakle, pobožnost jeste temelj ali nije dovoljan za napredak muslimana i vraćanja na stare staze slave. Osobnoj pobožnosti obavezno treba dodati velike napore da se ispravno razumijeva islam i konstantno intelektualno usavršavanje i napredak u svim životnim oblastima.

Fahrudin Vojić

(Rijaset.ba)

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s