Korupcija je propadanje reda i poretka u prirodi i društvu

Reisu-l-ulema je u Bugojnu prisustvovao svečanosti polaganja kamena temeljca za nadogradnju zgrade Medžlisa.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

إِنَّ الْحَمْدَ لِلَّهِ، نَحْمَدُهُ وَ نَسْتَعيِنُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَعوُذُ باِللهِ مِنْ شُروُرِ أَنْفُسِناَ وَ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِناَ،

مَنْ يَهْدِهِ اللهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ، وَ مَنْ يُضْلِلْهُ فَلاَ هَادِيَ لَهُ، وَ أَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لاَ شَريِكَ لَهُ،

وَ أَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّداً عَبْدُهُ وَ رَسوُلُهُ.

وَلَوْلاَ دَفْعُ اللّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَّفَسَدَتِ الأَرْضُ وَلَـكِنَّ اللّهَ ذُو فَضْلٍ عَلَى الْعَالَمِينَ (2:251)

وَمِنَ النَّاسِ مَن يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللّهَ عَلَى مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ (2:204)

وَإِذَا تَوَلَّى سَعَى فِي الأَرْضِ لِيُفْسِدَ فِيِهَا وَيُهْلِكَ الْحَرْثَ وَالنَّسْلَ وَاللّهُ لاَ يُحِبُّ الفَسَادَ (2:205)

Milostivi Allahu učimo Ti dovu da nam omiliš vjeru, da nam olakšaš čuvanje i prenošenje amaneta, da nam osnažiš volju, uvećaš znanje i osiguraš snagu da nosimo i pronosimo emānet do uzvišenih visina Tvoga rizaluka i velike časti i slobode našeg naroda!

Neka si hvaljen i slavljen Ti koji nisi rođen, koji nisi rodio, Ti kojem nije niko i ništa ravno, Ti koji sve stvaraš i rastvaraš, Ti koji daješ da sunce izlazi svakim danom na pravom mjestu i u pravo vrijeme, Ti koji daješ da ima dovoljno zraka da slobodno dišemo, Ti koji daješ da ima dovoljno vode da slobodno živimo, ti koji daješ da ima dovoljno hrane da slobodno hodamo!

Neka ti je hvala, Bože Dragi, što si nam omilio ljubav i zajedništvo u vjeri, koja nas uči da ovaj dunjaluk počiva na stubu učenosti mudroga; na stubu pravde snažnoga; na stubu dove pravednoga, na stubu odlučnosti hrabroga i na stubu vjernosti povjerenoga!

Draga braćo i sestre,

Šta je korupcija? Korupcija, od latinske riječi corruptus, znači kvariti, pokvariti, izopačiti, potkupiti, zloupotrijebiti, iskriviti, zamutiti, sagnjiti, truhnuti. Jednom riječju korupcija znači nagrizanje ili propadanje reda i poretka u prirodi i društvu.

Arapska, odnosno kur’anska riječ za korupciju je fesād, koja se izvodi iz korijena fa (ف) sin (س) i dal (د), iz kojeg su opet izvedeni pridjevi fāsid i mufsid, onaj koji nagriza ili narušava red i poredak u prirodi i u društvu. U Kur’anu Časnom naglašavaju se dvije vrste fesāda – korupcije: (1) pokvarena djela kojim se namjerno kvari Allahov red i poredak u prirodi i društvu; i (2) pokvarene namjere kojima se namjerno iskrivljuje Allahova riječ. Mi ćemo danas govoriti samo o prvoj vrsti.

O pokvarenim djelima čovjeka kojima se kvari red i poredak u prirodi i društvu danas se priča više nego ikada. U pohlepi za prirodnim resursima čovjek zagađuje prirodu i ugrožava život na zemlji više nego ikad u povijesti čovječanstva. Klimatske promjene koje uzrokuju smrtonosne poplave i suše, te nepodnošljive hladne i tople udare opominju nas da je u prirodi došlo do nereda (fesada) i da taj nered može biti koban za život na zemlji, posebno za čovjeka koji je najranjiviji, jer nije u stanju automatski da preživi. Kur’an Časni nas upozorava na to kad kaže:

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ (30:41)

Zbog onog što ljudi rade, pojavio se fesād -nered i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili (Kur’an, 30:41).

Dakle, narušavanje reda i poretka u prirodi posljedica je narušenog reda i poretka u ljudskoj duši što opet ima za posljedicu narušenog reda i poretka u društvu. Uzvišeni Allah je stvorio dušu, koju čovjek može držati čistom ili je pustiti da se uprlja:

وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا (91:7)فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا (91:8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا (91:9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا (91:10)

I tako mi duše i Onoga koji je stvori, – duša ima mogućnost za nemoral i za moral. Uspjet će samo onaj koji je očisti, a bit će izgubljen onaj koji je uprlja (Kur’an, 91:7-10).

Draga braćo i sestre, kad prolazimo pored zapuštenih i od smeća uprljanih rijeka, livada i ulica, mi gledamo u prljavu ljudsku dušu koja je izgubila osjećaj za čistoćom, prvo u sebi samoj pa onda i svom prirodnom okolišu. Isto tako, kad čujemo i vidimo da je narušen red i poredak u društvu, mi gledamo u pokvarenu ljudsku dušu koja nije u stanju da čuva svoju čistoću od korupcije i mita, od pakosti i zlobe, od prljavog i ružnog govora. Zato nam Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu Časnom:

وَلَوْلاَ دَفْعُ اللّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَّفَسَدَتِ الأَرْضُ وَلَـكِنَّ اللّهَ ذُو فَضْلٍ عَلَى الْعَالَمِينَ (2:251)

Da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, – ali, Allah je dobar svim svjetovima (Kur’an, 2:251).

لِيَمِيزَ اللّهُ الْخَبِيثَ مِنَ الطَّيِّبِ وَيَجْعَلَ الْخَبِيثَ بَعْضَهُ عَلَىَ بَعْضٍ فَيَرْكُمَهُ جَمِيعاً فَيَجْعَلَهُ فِي جَهَنَّمَ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ (8:37)

Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u džehennem bacio. Oni će zaista biti izgubljeni (Kur’an, 8;37).

A izgubljeni su oni koji kvare i narušavaju red i poredak u prirodi i u društvu, oni koji sebi prisvajaju ono što im po redu i po pravdi ne pripada, već to otimaju od drugog zato što imaju moć i utjecaj, zato što nemaju obzira za prava drugoga, zato što su pokvareni u duši i zato što misle da im je dopušteno da rade što hoće. Korupcija je upravo to – duhovna ili moralna pokvarenost ljudi, koji ne poštuju moralni kodeks ponašanja u vršenju javnih poslova u politici, u ekonomiji, u odgoju i obrazovanju.

Nema tog nadzora koji može uvijek znati šta je u duši čovjeka, kojem je data vlast da odlučuje o našim životima. Nema te policije koja može zavesti red i mir na ulici ako tog reda i mira nema u ljudskoj duši. Nema tog zakona koji može urediti odnose u društvu ako nema moralnog zakona u ljudskoj duši.

To je pitanje svih pitanja današnjice – moral i etika, koja mora da živi u duši svakog čovjeka inače nastat će haus u prirodi i u društvu. Zato je važno da znamo da je musliman čovjek koji u svojoj duši ima red i mir, da je mu’min čovjek koji u svojoj duši ima sigurnost te da je muhsin čovjek koji u svojoj duši ima dobročinstvo. Iz toga proizilazi da onaj koji u svojoj duši nema red i mir nije pravi musliman, onaj koji u svojoj duši nema sigurnosti nije pravi mu’min i onaj koji u svojoj duši nema dobročinstvo nije pravi muhsin.

Dakako, teško je imati red i mir u duši ako je u prirodi i u društvu nered i nemir; teško je imati u duši sigurnost ako je u prirodi i društvu nesigurnost; teško je u duši imati dobročinstvo ako u prirodi i u društvu vlada zločinstvo; teško je biti u duši pošten ako u društvu vlada mito i korupcija na svakom mjestu, gdje se raspolaže prirodnim i društvenim dobrima. Ali u tome se i prepoznaje duhovna, odnosno imanska vrijednost svakog čovjeka, kao što Uzvišeni Allah jasno kaže:

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ (29:2)

Misle li ljudi da će biti ostavljeni da samo kažu: “Mi vjerujemo”! – bez da budu ispitani da li to što kažu je iskreno ili nije. (Kur’an, 29:2).

مْ حَسِبَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ أَن يَسْبِقُونَا سَاء مَا يَحْكُمُونَ (29:4)

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nam umaći!? Loše prosuđuju. (Kur’an, 29:4).

أًمْ حَسِبَ الَّذِينَ اجْتَرَحُوا السَّيِّئَاتِ أّن نَّجْعَلَهُمْ كَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ سَوَاء مَّحْيَاهُم وَمَمَاتُهُمْ سَاء مَا يَحْكُمُونَ (45:21)

Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju (Kur’an, 45:21).

A mi smo danas, kao nikad ranije, u velikom iskušenju da kao muslimani održimo red i mir u prirodi i društvu, da kao mu’mini radimo na sigurnosti u prirodi i društvu, da kao muhsini širimo dobročinstvo u prirodi i društvu, te da kao moralno odgovorni ljudi suzbijamo mito i korupciju, koja se širi našom zajednicom i našim društvom i prijeti da ugrozi naš opstanak i napredak.

Pravi muslimani, mu’mini i muhsini moraju biti oni s kojim Allah suzbija da na Zemlji ne zavlada nered, već da uvijek vlada red i poredak za sve ljude dobre volje. Nalazimo se u mjesecu redžebu u kojem je Muhammed, a.s., doživio mi’radž, kao uzvišeno stanje čovjeka koji je vidio sve ljepote Dženneta i sve strahote Džehennema, pa tako i nas uputio da o tome mislimo i razmišljamo i polahko se pripremamo za duhovni i moralni oporavak u mjesecu ramazanu, kad duša treba da se odmori od tijela i kad duša treba da vidi na svom ogledalu koliko je prljava i koliko joj treba da se očisti od grijeha – vidljivog i nevidljivog.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da nađemo red i mir u našoj duši, u našoj zajednici i u našem društvu!

Allahu Sveznajući, nauči nas da budemo sigurni u našoj duši, u našoj kući i u našoj domovini!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje!

Izvor: rijaset.ba

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s