Današnja hutba 15 Juni 2012 /25 Redžeb 1433

Uloga i nužnost religije za čovječenstvo

Svakog petka se prisjetimo na bogobojaznost i takvaluk, jedan od glavnih razloga da se prisjetimo ili sjetimo Allaha dž,š, bez obzira na našu zauzetost, karijeru, posao ili druge odgovornosti, naš živor mora biti usmjeren ka Allahu dž,š, to zbog toga što se u svakom srcu nalazi ili je zasađena potreba da stalno bude povezano sa Allahom dž,š.

Ako zaboravimo ove pripadnosti, izubit ćemo smisao mira, bit ćemo izgubljeni i bit ćemo u stanju rasula, zbrke i nereda. Samo iz razloga što smo zapostavili i ignorisali našu povezanost odnosno vezu sa uzvišenim Gospodarom Allahom dž,š. Zato ostanimo povezani sa najčvršćom i neprekidnom vezom, držimo se Njegovih naredbi a klonimo se Njegovih zabrana kako bi postigli mir i smiraj kroz našu vezu sa uzvišenim Allahom dž,š. Uzvišeni je rekao u suri Ali Imran 14;

زُيِّنَ لِلنَّاسِ حُبُّ الشَّهَوَاتِ مِنَ النِّسَاءِ وَالْبَنِينَ وَالْقَنَاطِيرِ الْمُقَنطَرَةِ مِنَ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ وَالْخَيْلِ الْمُسَوَّمَةِ وَالْأَنْعَامِ وَالْحَرْثِ ۗ ذَٰلِكَ مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَاللَّهُ عِندَهُ حُسْنُ الْمَآبِ.

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

Kako vidimo iz ovog ajeta, insan i njegova priroda je da se veže za ovaj prolazni svijet, za materijalne stvari, ljubav prema lijepim stvarima i ukrasima ovog prolaznog svijeta. Kaže uzvišeni u suri Tevbe 24;

قُلْ إِن كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُم مِّنَ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُوا حَتَّىٰ يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ ۗ وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْفَاسِقِينَ.

Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put. Svako od nas ima nagone koji ga tjeraju određenom pravcu, ali nam uzvišeni objašnjava kako nam je prolaznost draga i koliko se vežemo za nju a to je dunjaluk.

Nismo mi isključeni od obaveza kojima smo obavezani za naše životne potrebe, posao i rad za naše najmilije. Ali u svakom slučaju niko nam ne garantuje u ovom vremenu, ma koliko ono bilo savremeno i napredno, niko nam ne garantuje posao i stabilnost, bar tu materijalnu, za koju se borimo. I uvjek strepimo od odlaska na čekanje. Zato nas i vrijeme i stanje tjera da se takmičimo i nadmećemo ko će više imati, i to je jedan drugi razlog da uvjek imamo konkurenta i to je postala norma u našim poslovima. Jer bolji radnik ostaje a ti ideš na čekanje.

Ali ako se ne postavimo ispravno prema ovim i sličnim izazovima, to nas može dovesti do raznih stresova, tako da zaboravimo zbog intezivnog rada na poslu, zaboravimo da obratimo pažnju na naše fizičko i duhovno zdravlje. Jer uvjek su ljudi zauzeti, nekad bez da to uvidimo, ali nas zato košta da zaniječemo naše duhovne potrebe, naše duše uvjek osjećaju zabrinutost i uznemirenost. Naše srce osjeća praznoću, vrlo je važno da osiguramo i uspostavimo vezu između naše škole, posla ili drugih dunjalučkih ili (ovosvjetskih) potreba i između činjenja ibadeta i obraćanja uzvišenom Allahu dž,š. Uzvišeni nam kaže u suri Mearidž 19-22;

إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعًا. إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعًا. وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعًا. إِلَّا الْمُصَلِّينَ.

Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan (nestrpljiv): kada ga nevolja snađe (nemaran je), brižan je, a kada mu je dobro nepristupačan je (odbojan je), osim vjernika.

Ovo je pravo lice čovjeka, čim zaškripi jedan i kukavan je, no međutim čim se uhljebi, dobije snagu ili poziciju, ma i negleda, uzdigne se, ali ne svi, osim onih koji namaz obavljaju. Oni su pristupačni, oni su tu da pomognu da podjele, uvjek su pri ruci i na dohvat ruke svakom.

Ono što moramo shavtiti da je ovaj život temporalan ili privremen, nešto što je prolazno, pa zašto se onda vezati toliko za njega kad ga valja napustiti, zato se fokusirajmo na rađenje dobrih djela koja će izazvati Allahovo dž,š, zadovoljstvo. Nema ništa loše da čovjek uživa na ovom svijetu, da posjeduje i ima, sve dok nas ne vodi u zaborav i spominjanje Allaha dž,š. Sjetimo se savjeta Poslanika Muhammeda a,s, sinu Omerovom Abdullahu r,a.

عن ابن عمر رضي الله عنهما قال : أخذ رسول الله صلى الله عليه وسلم بمنكبيّ فقال : كن في الدنيا كأنك غريب ، أو عابر سبيل,  وكان ابن عمر رضي الله عنهما يقول: إذا أمسيت فلا تنتظر الصباح ، وإذا أصبحت فلا تنتظر المساء ، وخذ من صحتك لمرضك ، ومن حياتك لموتك.  رواه البخاري .

Uhvatimo me Poslanik a,s, za rame i rekao mi; Budi na dunjaluku kao stranac, ili putnik. A ibn sin Omerov je rekao; Ako dočekaš noć ne očekuj zoru, a ako dočekaš zoru ne očekuj mrak, i uzmi od zdravlja za svoju bolest, i od života za svoju smrt. Bilježi ga Imam Buhari.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s