Današnja hutba (22 Juni 2012 / 02 Ša’ban 1433)

Roditeljsko-dječiji odnosi – emanet

Kao muslimani roditelji u američkom društvu, u ovom modernom dobu, mi smo pioniri u velikoj pustolovini. Na nama je da pokažemo i dokažemo sebi i ne-muslimana da je Islam, (kao savršena vjera od Allaha), izvediv i relevantan danas kao što je bio u sedmom stoljeću.

To zahtijeva nove pristupe. U cilju podizanja naše djece kao muslimana, što je želja svakog vjernika, u ovom društvu ne možemo jednostavno koristiti mnoge od načina (metoda) kojima smo i sami bili odgajani. S druge strane, ne možemo jednostavno slijedite slijepo ono što vidimo ili čujemou u društvu oko nas.

Kao muslimanska obitelj, moramo osigurati odgovarajuće fizičke, emocionalne, moralne i duhovne potpore za njih (djecu). Kao što se može vidjeti, mi u Americi pokušavamo najbolje što možemo da ih podržimo materijalno i edukativno, lakše je ovdje, ali u mnogim muslimanskim obiteljima, nismo uspjeli osigurati našoj omladini emocionalne, moralne i duhovne potpore.

Mnogi roditelji zanemaruju svoju dužnost prema djeci koju je Allah stavio na ramena roditelja kao Amanah (povjerenje). Mi smo ovdje kako bi našoj djeci razvitli islamski identitet, vrijednost i samopoštovanje. Nedostatak ove tri stvari će stvoriti krizu identiteta koji će dovesti do razornog ponašanja koji će odvesti djecu podalje od vrijednosti našeg Dina i učiniti ih disfunkcionalne članove naše muslimanske zajednice, kao i zajednice u cjelini. uzvišeni Allah dž,š, nas upozorava: “O vjernici! čuvajte sebe i svoje porodice od vatre, čije gorivo je čovjek i kamenje?  Sura At-Tahrim 6.

Spomenut ćemo ciljeve koje smo mi, roditelji muslimani, dužni uspostaviti u našim obiteljima, kako bi mi mogli pomoći našoj djeci da njihove osobnosti orijentiramo prema svijesnosti, ljubavi i svijest o Allahu (Taqwa):

1. Kao roditelji, moramo održavati čistu islamsku atmosferu. Ako djeca vide da njihovi roditelji ne prakticira potrebne islamske obveze kod kuće, kao što su Salat-namaz i Siyam-post, oni će se suočiti s ozbiljnim problemima. Prije svega, oni će da povjeruju u jednu od dvije stvari: ili da je islam sam po sebi nevažan i nema smisla, i nema nikakve svrhe u ljudskom životu, ili su im roditelji licemjeri.

Drugo, teško se može očekivati da će djeca prerasti u prakticirajuće muslimane, ako njihovi roditelji ne ispunjavaju svoju obvezu. Nerealno je čak i poslati djecu u islamske škole, ili čak i u mekteb, gdje uče o islamu i drugim obvezama, i očekivati da će otići kući i početi prakticirati Salat-namaz bez ohrabrenje od roditelja koji se ne pridržavaju osnovnih islamskih dužnosti. No, s druge strane, ako roditelji prakticiraju osnove vjere, djeca će shvatili poruku od roditelja da je Islam je vrlo ozbiljna stvar za njih, da je bitan faktor u ljudskom životu.

2. Naša je zadaća da naša djeca znaju da je Islamski standard Allahov standard i jedini prihvatljivi standard za donošenje presuda. Oni nikada neće brinuti o tome šta drugi rade ili šta drugi misle. Nego će raditi i doprinosti islamu i muslimanskoj zajednici onoliko koliko su oni u mogućnosti, i koliko oni mogu.
Allah nam navodi primjer Ibrahima a,s, i Ja’kuba a,s, u suri Bekare 132-133: I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!”

3. Roditelji su dužni, pogotovo u ovom društvu, držati otvorenu komunikaciju sa svojom djecom o svakoj stvari koja ih se tiče, bolje s roditeljima nego sa nekim drugim. Oni, kao muslimanska obitelj trebaju raspraviti sva relevantna pitanja i druge teme u okviru islama.

Djeca bi trebala biti prisutna u rješavanju problema obitelji, kad budu dovoljno stari i oni bi trebali osjetiti da je njihova obitelj mikro-društvo čiji su sastavni dio.
Jedna od tema kojima roditelji trebaju učiti svoju djecu je promjena ljudskog tijela, u njihovim godina, dati im informacije o izmjeni tjela, šta je halal, a šta je Haram, s razlozima i posljedicama, ne ostavljajući ih u rukama drugih izvora koji ih može trajno deformisati, pa čak na njihove stavove i ponašanja utjecati. To je pravo i odgovornost roditelja.

4. Kao roditelji, mi bi trebli stajati između naše djece i pritiska društva, s jasnim uputama koje su potpomognute autoritetom Allahovog zakona. Ako je poštovanje prema roditeljima uklesan u srcima djece, oni nikada neće ići protiv volje roditelja, bez obzira na ponašanje mladih ljudi oko njih, i njihovog okoliša i sredine u kojoj žive.

5. Roditelji bi trebali dovesti djecu u kontaktu s drugom muslimankom djecom (ovo je jedan od najvažnijih faktora ispravnog odgoja, pogotovo za onu djecu koja se ne mješaju sa ostalim muslimanima, čiji su prijatelji uglavnom ne muslimani, postaju stidni i stid ih je što su muslimani, jer žive u takvoj okolini i društvu koje nije muslimansko, i misle da su sami, zato dovoditi svoju djecu u džamiju i neka se upoznaju i neka vide da nisu jedini muslimani ovdje na ovim prostorima), kad god je to moguće. Na taj način bi osjećali solidarnost. Takva iskustva će pomoći djeci da shvate da postoje i druga djeca koja vole da odrastaju u tom društvu, koji ima ista uvjerenja, standarde i obrasce ponašanja i koji imaju iste probleme i poteškoće.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s