Čovjek pred kojim sam se postidio

 

Čovjek pred kojim sam se postidio

Šejh Muhamed Hasan na jednom od svojih predavanja priča: „Jedan od mojih prijatelja, koji inače radi u jednoj od bolnica u Egiptu, ispričao mi je slijedeći slučaj: „Šejh Muhamed, tako mi Allaha, tokom dugogodišnjeg rada u bolnici, ovakav slučaj nisam vidio niti čuo za nešto slično. Doveli su nam čovjeka koji je prešao 60 godina a koji je bio hafiz Kur’ana.

Kad sam ušao kod njega u sobu da mu objasnim operaciju i način same operacije, vidio sam starca bijele brade i izrazito svijetlog lica, kao da svjetlost izbija iz njegovih obraza. Kad smo ga pripremili za operaciju i kad smo mu obukli ogrtač u kojem će se operisati, počeo je da plače. Začudili smo se a ja sam mu se obratio riječima: „Zašto plačeš, pa ti si od nosioca Kur’ana, naš Imam, čemu suze?“ A on nas pogleda i reče: „Tako mi Allaha, ja ne plačem što se bojim operacije ili smrti, nego plačem jer su mi rekli da će operacija da traje negdje oko četiri sata..“ Rekao sam mu: „Da, čak možda i šest sati, ali zašto plačeš ako nije strah od operacije?“ Dedo hafiz odgovori: „Plačem, jer ću za to vrijeme biti spriječen da proučim moj svakodnevni dio Kur’ana koji učim, jer ja svaka tri dana proučim čitav Kur’an, znači svaki dan po 10 džuzeva, a operacija od šest sati će mi da oduzme dosta vremena, pa me toga strah!“

Pogledao sam dedu i oborio pogled, osjetio sam neku tjeskobu u prsima, starac ispred mene bolestan i treba da se operiše, plače jer će ga proći nekih 5-6 sati i da za to vrijeme neće da prouči nekoliko džuzeva, a ja, ja zdrav, mlad, ubijam se od dosade, Kur’an uzmem, u dva-tri dana ili čak sedmično…osjećao sam se tako malim.

Kao da se dedo hafiz malo zamislio, pa mi reče: „Doktore, imam za tebe jednu molbu, ako može da prije operacije ja klanjam dva rekata i da me ostavite u operacijskoj sali na krevetu čitav jedan sat kako bi ja započeo svoje svakodnevno učenje Kur’ana, a onda nakon sat vremena, nek mi se dadne anestezija i vi počnite sa operacijom.“ Rekao sam da nema nikakvih problema. Dedo hafiz je klanjao, legao na operacijski stol, zažmirio i počeo da uči Kur’an, učio je naglas. Nakon sat vremena, doktor je prišao i dao mu anesteziju i dedo je klonuo čitavim tijelom, pao je u nesvijest. Doktori su prišli i počeli sa operacijom.

Tako mi Allaha, šejh Muhamed, tokom čitave operacije, ovaj dedo je učio Kur’an naglas, nije prestajao, dakle dok je trajala operacija čitavo vrijeme, dedo je učio Kur’an kao da je budan.“

SubhanAllah, kad je srce vezano za Kur’an, a jezik sluša ono što mu se nalaže iz srca, a ostali dijelovi tijela su kao poslušna vojska tom kralju, srcu.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „U čovjekovom tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav čitavo tijelo je zdravo, a ako je on pokvaren čitavo tijelo osjeća nesanicu, zaista je to srce.“ (Buharija, 52; Muslim, 1599)

Izvor:ilmuddin.com

 

 

 

 

By imamsedin Posted in Islam

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s