Ko je prvi stanovnik harema

Imam El-Buhari, rahimehullah, zabilježio je predanje u kojem stoji da se Ibrahim, alejhis-selam, zaputio iz Šama u današnje područje Meke. S njim su bili njegova supruga Hadžera i dojenče Ismail. Kad su stigli, Ibrahim ih ostavi na mjestu današnje Kabe, gdje tada nije bilo nikog, niti je bio ma kakav izvor vode. Krenuo je nazad, ostavljajući im nešto malo hurmi i vode.

Hadžera se okrenu oko sebe, ostajući u jezivoj pustinji koju okružuju velike negostoljubive crne stijene, i ne vidje nikoga s kim bi mogla podijeliti samoću. Kako je odrasla u egipatskim dvorima i živjela u zelenilu i cvjetnim baščama, u Šamu, ovdje se osjećala usamljeno i čudno, pa ustade i pođe za svojim mužem.

“Ibrahime, kuda ideš a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema nikog i ništa”, upitala je. On joj nije odgovorio, a niti se osvrnuo. Još dva puta postavila mu je isto pitanje, a on joj nije odgovarao. Kad je vidjela da se ne osvrće, upita ga: “Da li ti Allah tako naređuje?”

“Da.”

“Onda je uredu, zadovoljna sam da mi je Allah Gospodar, On nas neće ostaviti”, reče smireno i vrati se.

Ode Ibrahim, oronuli starac, ostavljajući suprugu i dijete, same samcate. Pošto je zamaknuo u klanac, toliko da ga nisu mogli vidjeti, okrenu se prema mjestu gdje će sagraditi Kabu i, skrušeno, ispunjen nadom, podignu ruke i zamoli: “‘Gospodaru naš, ja sam neke potomke Svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvog Časnog Hirama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili…”‘ (Ibrahim, 37.) I nestade među planinama, odlazeći u Šam.

A Hadžera se vrati kod djeteta. Dojila ga je i pila vodu koju joj je ostavio Ibrahim, alejhis-selam. Brzo je popila vodu i ožednjela, a i njen sin, koji se, zbog velike žeđi, presavijao, mljackao ustima, udarao po zemlji rukama i nogama, kao da se sa smrtnim mukama bori, a ona je sve to gledala.

Okrenu se na sve strane i pogleda: ima li iko da joj pritekne u pomoć. Nikog. Ustade i udalji se od sina, ne mogavši ga gledati kako umire. Kuda? Ugleda Saffu, najbliže brdo, te se, premorena i slabašna, uspe na njega. Možda će, mislila je, vidjeti beduine ili kakav karavan ili… Uspela se na brdo i okrenula prema kotlini, ne bi li vidjela koga. Nikog. Siđe s brda Saffa i, kad je bila u sredini kotline, stade trčati, kao što se trči u neprilici. Pretrčala je kotlinu i uspela se na drugo brdo, Mervu. Stojeći na njemu, osmatrala je, možda će odatle koga vidjeti. Uzalud. Opet se vrati na Saffu. Tako je učinila sedam puta. Kad se sedmi put popela na Mervu, čula je neodređen zvuk. “Prestani”, rekla je, i osluhnula. Onda reče: “Ti što sam te čula, ako mi možeš pomoći, pomozi mi!” Ali odgovora ne bi. Pogledala je u pravcu djeteta i vidjela meleka na mjestu budućeg vrela Zemzem. Po zemlji je melek udario petom, ili krilom, i voda provri. Dotrčala je do djeteta i nabrzinu počela vodu skupljati praveći korito, a i grabeći vodu u svoje vedro: što je Hadžera više grabila, voda je više nadolazila.

“Ne bojte se propasti! Ovdje će biti Allahova kuća koju će podići ovaj dječak i njegov otac”, utješi je Džibril, alejhis-selam.

Neka je Allah nagradi, bila je začudno strpljiva u velikom iskušenju! Ovako tradicija kaže o Hadžeri, koja se strpjela i žrtvovala, pa je Svevišnji Allah u Kur’anu o njoj kazivao i sina njenog vjerovjesnikom učinio; majka je vjerovjesnika i uzor Allahovim štićenicima. Jeste, bila je usamljena, i žedna, i gladna, i strahovala je, ali je time bila zadovoljna jer je znala da na taj način zaslužuje Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo. Na Allahovom je putu živjela kao usamljenik, pa joj je Allah darovao radost i lijepe vijesti — a blago li se takvim usamljenicima!

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s