Veliki grijesi

Večeras ću pokušati u kraćim crtama da opišem situaciju zbog koje većina nas kuka, ko biva svako drugi nam je kriv a nikako mi. Ko svi su nam krivi, (anamo oni) neko drugi, treći itd ali mi nikako i nu u kom slučaju. Zato želim da pokušamo pronaći večeras glavnog krivca, i nadam se da ćete me rzumiti ili pokušati razumiti.

Abdullah ibn Abbas r,a, tvrdio je da su grijesi posljedica neznanja. Bolesnom čovjeku i najobičniji laik će kazati da je bolesta. Ali kako odgonetnuti tu bolest? To može samo iskusan stručnjak i ljekar. Isti je slučaj i sa griješenjem. Svakodnevno čujemo one koji osuđuju grijehe, nazivajući ih haramima, a one koji čine grijehe, nazivaju griješnicima i novotarima.

U Kur’anu se ističe da su nedaće, tegobe i neprijatnosti s kojima se čovjek susreće u svakodnevnom životu, su zapravo rezultat njegovog griješenja, i udaljavanja od Allaha dž,š, i upute Njegovog Poslanika Muhammeda a,s.

No, međutim pošto smo mi ljudska bića i skloni smo griješenju, dato nam je pravo slobode i mogućnost izbora. Normalno svako poznaje priču (Kur’ansko kazivanje) o Ademu a,s, prvom čovjeku. No, ono što je razlika, je da mi nismo uradili ili ne radimo ono što je i sam Adem a,s, uradio a to je da je priznao svoj grijeh i da nije ustrajao u čnjenju grijeha, i nije nikoga optuživao za taj počinjeni grijeh.

Šta čovjeka tjera na griješenje? Pošto nam Kur’an donosi odgovor i na ovo pitanje ”čovjek je stvoren kao slabašno stvorenje” dakle ima svoje prohtjeve, svoje želje i strasti, ima svoje nagone itd. Normalno je da ga ti svi nagoni tjeraju da pogreši, pa makar to griješenje bilo i prema Allahu dž,š.

Neki islamski učenjaci navode da svaki čovjek u sebi potecijalno ima ili nosi sedam svojstava koja ga snažno vuku prema grijehu: oni ta svojstva nazivaju unutrašnjim napastima, a to su; oholost, pohlepa, strast, bijes, zavist, mržnja, zloba.

Ovo ne znači da je čovjek griješan čim se rodi, ne, ni u kom slučaju, čovjek se rađa potpuno čist, dobar i pokoran, no međutim poslije nastaju posljedice kroz čovjekov rast i odgajanje te pokornost Allahu dž,š, ili udaljavanje od Njega Uzvišenog. Ovo je suprotno krš’anskoj ideji da je čovjek rođen griješan, ili u hinduizmu da je insan nizak i nečist, pa mora mučno posrtati kroz dugi niz seoba prema konačnom cilju savršenstva.

Jer u islamu ne postoji nasljeđivanje grijeha, u islamu se kaže da niko ničiji grijeh ne nosi, svako je odgovoran za sebe.

Govorili smo o nekim grijesima, kao što su;

Prvi veliki grijeh je; Širk, to smo spominjali i detaljno smo govorili o opasnosti ovog grijeha, bilo kakvo obožavanje ili upućivanje dove nekom frugom mimo Allahu je veliki grijeh, a dans je mnogo onih koji traže pomoć od nekog drugog mimo Allaha dž,š.

Drugi veliki grijeh je; Sihr ili magija, i o tome smo govorili detaljno, njegovoj opasnosti na pojedince kao i na zajednicu, danas je taj grijeh uveliko rasprostranjen, širom svijeta.

Trći veliki grijeh je; Bespravno ubijanje, Poslanik a,s, je najavio da će se pred kraj dunjaluka pojaviti masovno ubijanje, pa neće ubica znati zašto ubija niti ubijeni zašto je ubijen, i evo vidimo da se to uveliko radi.

Četvrti veliki grijeh je; Ostavljanje namaza, mnogobrojni muslimani ostavljaju namaz i neće da klanjaju, a prvo pitanje u kaburu je namaz, pa ako namz bude ispravan ostalo će biti puno lakše.

Peti; Nedavanje zekata, mnogi muslimani zanemarili su davanje zekata, a nedavanje zekatu prouzrokuje sušu, i toga smo svjesni, jer kako kaže Poslanik a,s, da nije životinja kiša uopšte nebi pala. Zato neka se svaki musliman i muslimanka preispitaju.

Šesti; Nepostiti mjesec ramazan bez opravdanog razloga. Vi ste svjedoci, veliki broj muslimanana izbjegavaju postiti mjesec ramazan i ako su u mogućnosti.

Sedmi; Ostavljanje hadždža i pored mogućnosti da se obavi. Većina današnjih muslimani diljem svijeta su u mogućnosti da obave hadž, ali nešto odgađaju, čekaj ovo pa čekaj ono i tako se i završi. A Poslanik a,s, je rekao ko bude u mogućnosti obaviti hadž pa ne obavi neka uzabere kojom će smrću umrijete da li kao kršćanin ili kao vatropoklonik.

Dakle većina se odnosi prema petoj islamskoj dužnosti nemarno, jer je ovo jedini šart ili uslov koji ima riješ ili prefiks ”ako” dakle ako si u mogućnosti fizički i materijalno onda se briše ovo ”ako” i onda moraš obaviti hadž jer si ispunio uslov, nema više za tebe ono ”ako”.

Osmi veliki grijeh o kojem ćemo večeras govoriti je; neposlušnost prema roditeljima.

Da čovjek bude poslušan i da čini dobročinstvo je vjerski impetaiv, Kur’an o tome govori; Robojte samo Allahu dž,š, i roditeljima dobročinstvo činite. Dakle pokornost u svemu onome što nije zabranjeno, jer nema pokornosti storenju u ne pokornosti stvoritelju. Čak šta više Kur’sn nam zabranjuje da kažemo UH. Učenjaci kažu da je bilo strožija riječ od ove ”UH” Kur’an bi je spomenuo, dakle i UH je ogromno i veliko.

Spominje se u jednoj priči koja je poučna baš na poslušnos prema roditeljima; Djevojka koja se trebala udati, spremila se kao što se mlada sprema za vjenčanje, i svi zante kako to ide; šminka, karmin itd, ono što mi kažemo nacrtala se!

No, međutim prije nogo su trebali svati do dođu po mladu, dođe vakat za namaz, ona razmišlja šta da uradi, sad je sve spremno u bijeloj haljini, onako sređena, ali se sjeti da nema abdesta, ona odluči da uzme abdest i da obavi namaz, no, prije tog njena majka joj reče šta to radiš, haj možeš naklanjati kasnije sad nije vrijeme za to, i ja sam ti majka i hoću da me slušaš, a kćer reče majko ali nema pokornosti stvrorenju u ne pokornosti prema Stvoritelju.

Ali kćeri! Reče majka kako ćeš izgledati kad sve to poskidaš sa sebe, šta će reći svati kakva ćeš biti u očima njihovim. Ali majko zamisli ako ne obavim namaz kakva ću biti u očima Gospodara, kakvo će on mišljenje imati o meni?

Nije poslušala svoju majku obavila je namaz i možete zamisliti dok je bila na sedži tu je i ostala, dakle preselila je dok je bila na sedži, nije se uspjela udati!

Koliko je danas takvih muslimana i muslimanki koji bi ostavili neki posao radi Allaha dž,š, pa obavili svoj dug prema Bogu?

Ko je kriv? Nadam se da ste razumili moju poruku, nemojte tražiti krivce u nekom drugom, mi smo glavni krivi, ”Pojavi se metež i nered i na kopnu i na moru, zbog grijeha koji ljudi čine”.

Najveći krivci smo mi, u nama leži krivac i tako se moramo pomiriti s tim i raditi da se popracimo koliko smo u mogućnosti.

Djeca su dužni izdržavati svoje roditelje i dužni su voditi brigu i njegu o njima. Poslanik a,s, je rekao; svako grijeh može odgoditi kaznu za budući svijet, osim za neposlušnost roditeljima. Za takvu vrstu grijeha kazna je još na ovom svijetu.

Imam Sedin Agić

Okt-06.2012

20 Zul Ka’deh 1433

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s