Početak mu je sladak, a kraj mu je tuga, kajanje i žalost.

Svaki početak ima i svoj kraj, svaki grijeh ima svoju slast, početak mu je sladak a kraj mu je tuga, kajanje i žalost. To je stvarnost, dok ako preokrenemo stvar, ako činimo kakv hajr njegov početak je težak i naporan dok je njegov kraj slast i užitak. Ako neko još nije počeo da obavlja namaz, svakako a će mu biti teško pet puta stati na kijam, valja otići u džamiju, na sabah itd, puno je to zahmeta, ali kad se uhoda i kad zavoli namaz tada osjeća slast. I tako je sa svim islamskim propisima, svemu treba vremena.

U današnjem modernom svijetu se sve nudi i sve je postalo normalno i ono što se nekada smatralo ne-normalnim danas je normalno i oni koji to ne rade oni ustvari nisu normalni, tako je sa širenjem fesada (nereda) smutnji zavođenja i pozivanja na slobodu slobode, radi šta hoćeš i koliko hoćeš i sve je to uredu, rasprostranjenost bluda, zinaluka, nemorala, pijenje alkohola (ne ovisno o godinama) slušanje muzike, oponašanje nekih drogeraša, pjevača, pjevačica, glumaca, zvijezda, fudbalera i ostalih vrsta idola.

Ka je upitanju naša vjera, svi nekako nalaze greške, nešto nam ko biva ne odgovara, nije kompletna religija jer ima puno obaveza, regulacija itd. Onda kažu eto kakav je islam! vjera prestrađivanja, vjera terora, vjera zulma i nepravde, vjere prevaranata itd. Mnogo je toga da se ispiše, no, međutim sve je to pogrešno donošenje zaključaka. Ja bih ipak rekao da je suprotno, kako? Pa jednostavno ako pogledamo kako muslimani žive i koliko su povezani i privrženi islamskim propisima, onda je lahko doći do zaključka.

Radi se ustvari da jesu muslimani onakvi kakve ih opisuje i kako kažu, ima nasilja, nepravednosti itd. Ali nije islam kao religija takva, oni koji se deklarišu kao muslimani (površinski muslimani) oni prestavljaju islam na svoj sobstveni način, predstavljaju islam kao vjera sile, ubijanja, paljenja, itd.

No, međutim i ako se ukaže i pozove na ne-ispravnost takvog predstavljanja islama onda vidimo neke grupe muslimana koje se dižu protiv ostalih muslimana i učenjaka islama i optužuju ih za izdaju itd. Dakle jednostavno rečeno nema više uvažavanja među muslimanima i ako nam islam nalaže uzajamno potpomaganje surađivanje.

Allah dž,š, nas informiše u suri Tevba 71; A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar.

وَٱلْمُؤْمِنُونَ وَٱلْمُؤْمِنَٰتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَآءُ بَعْضٍۢ ۚ يَأْمُرُونَ بِٱلْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ ٱلصَّلَوٰةَ وَيُؤْتُونَ ٱلزَّكَوٰةَ وَيُطِيعُونَ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥٓ ۚ أُو۟لَٰٓئِكَ سَيَرْحَمُهُمُ ٱللَّهُ ۗ إِنَّ ٱللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌۭ..

Poslanik a,s, nam govori u hadisu kog prenosi Nu’man bin Bešir r,a, da je Poslanik a,s, rekao; Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, samilosti i pažnji (suosjećanju) je primjer jednog tijela, ako ga samo jedan organ zaboli, cijelo tijelo trpi bol od nesanice i temperature. (Buhari i Muslim)

Ebu Musa El-Eš’ari r,a, prenosi od Poslanika a,s, da je rekao; Musliman prema muslimanu je kao zgrada koja jača svoje dijelove (međusobnom povezanošću). (Buhari i Muslim) Enes ibn Malik r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao; Nije vjernik onaj koji nevoli svome bratu ono što voli sam sebi. (Buhari i Muslim)

Poslanik a,s, nam objašnjava  u hadisu kog prenosi Ebu Said Al-Huderi r,a, da je Poslanik a,s, rekao: ko od vas vidi kakvo zlo, neka ga spreči rukom, a ako nemože neka ga spreči svojim jezikom, a ako nemože ni to onda neka prezire srcem, a to je najslabiji stepen imana. (Imam Muslim, Tirmizi i Nesai)

Ako ovako stoji u mnogobrojnim hadisima i ajetima postavlja se pitanje da li mi uopšte slijedimo islam? Ako volimo više sebi nego bratu muslimanu kakav nam je iman? Sjećam se jedne lijepe i poučne priče; Dakle spominje se da je Melek došao jednom čovjeku u liku ljudskog bića koje mu je ponudilo tri želje ali da će njegov komšija dobiti duplo od onoga što on zaželi sebi: Reče čovjek može; Melek reče: koja je tvoja prva želja? čovjek reče; Želim da imam dolinu ovaca, Melek reče uredu ali tvoj komšija će dobiti dvije doline ovaca! Zatim čevjek reče, druga moja želja je da imam dvije kuće, Melek reče ureda ali tvoj komšija će dobit duplo! Reče čovjek trća moja želja je da izgubim jedno oko – nadajući se da će komšija izgubiti obadvoje! Melek reče e to ti nemogu ispuniti.

Eto naše stvarnosti, zbilja je tako samo se misli kako ću ja (ja, meni, moje, IMT pogledajte ovaj tekst na istom blogu -imali mene tu?) Zato je početak sladak, a kraj mu je tuga, žalost, kajanje.

Molim Allaha dž,š, da nas uputi i da nam popravi stanje, jer ako se mi promjenimo i Allah dž,š, će stanje učiniti boljim. Zaista Allah neće promjeniti stanje jednog naroda dok taj narom sam sebe ne promjeni. Sura Ar-Ra’d.

Imam Sedin Agić

Okt 06-2012

20 Zul Ka’de 1433

Početak mu je sladak, a kraj mu je tuga, kajanje i žalost.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s