Zenica: Abdullah-Mario Ljubičić: Padnimo Allahu na sedždu!

prošlom broju Saffa objavili smo vijest da je Zeničanin Mario Ljubičić primio islam. Zamolili smo Abdullaha- Maria Ljubičića da nam ispriča radosnu priču o svom prelasku na islam. “Zovem se Abdullah Ljubičić, prije sam se zvao Mario, rođen sam u Zenici gdje i sada živim, oženjen sam muslimankom, imam jedno muško dijete, radim u Arcellor Mitalu Zenica. Hobi mi je pčelarstvo i druženje sa svojim sinčićem.

Moj put u islam:

Mogao bih reći da je to bilo prije nekih tri godine, počeo sam čitati Kur’an i knjige o islamu iz znatiželje da bih otkrio šta je prava istina kršćanstvo ili islam, jer sam prije pročitao dvije verzije Biblije i bio sam pomalo zbunjen, dvije iste knjige a različit sadržaj u njima. Poslije sam saznao da još postoje 354 verzije Biblije.

Tada sam shvatio da je takvo vjerovanje čista zabluda i još sam više imao želju da saznam o islamu. Allahova knjiga Kur’an me je fascinirala da nikad ništa nije u njoj izmijenjeno čak ni jedna tačka. Poslije par pročitanih knjiga o islamu počeo sam voditi dijalog sa svojim prijateljima muslimanima, oni bi nekad bili začuđeni koliko poznajem stvari iz islama, neki od njih bi govorili da sam ja već musliman.

Međutim, ja se nisam zadovoljio time, nastavio sam svoje istraživanje, tako da sam odlučio da u 2013. godini postanem i zvanično musliman.

Prije primanja islama, moj život se svodio na sami šejtanluk (alkohol, nepoštivanje roditelja…. i dr.), jednom riječju “sa šejtanom bi legao i počinjao dan s njim”. Moji osjećaji prije i poslije primanja islama su kao kad imate računar pun virusa, koji usporeno radi, pa kada mu oborite sistem i ponovo ga podignete, stavite antivirus, a on onda radi kao da je nov. Spoznao sam da svi ljudi imaju u sebi neke viruse a najbolji antivirus po meni je prakticiranje islama. To bih preporučio svim ljudima na dunjaluku.

Zvanično sam primio islam 08.02.2013. godine i od tog dana klanjam svaki vakat namaza, tako zahvaljujem Allahu, dž.š., što me izveo na pravi put, put istine. I namaz bih po svom žargonu usporedio sa računarom jer kad klanjam namaz tada se resetujem i puno bolje funkcionišem i manje griješim. Ko je najzaslužniji za moje primanje islama? Isključivo Allahova knjiga Kur’an, jer kada sam je čitao imao sam čudne emocijonalne osjećaje. U jednom trenutku bih se tresao a u drugom plakao.

To mi je otvorilo dušu i pročistilo srce. Moj prijašnji pogled na islam i muslimane je bio korektan, jer sam se družio sa muslimanima, ali sada muslimani i islam su mi još više prirasli srcu. Kada sam primio islam moja mama nije bila baš sretna, kao i jedan dio moje familije. Ali, hvala Allahu, majka je sada to prihvatila, naročito jer je vidjela da sam puno bolja osoba sada nego što sam bio prije primanja islama. S obzirom da su mi prije primanja islam prijatelji bili većinom muslimani i oni su to prihvatili sa zadovoljstvom. Hvala Allahu, čak su neki počeli klanjati namaz kad su vidjeli da ja ne propuštam nijedan namaz, čak je i moja supruga, koja nije klanjala od svoje desete godine, počela sada klanjati i pruža mi maksimalnu podršku.

Poruka svim muslimanima:

Dunjalučki život je prolazan i vrlo kratak, valja nam se dobro pripremiti za ahiret i Vječni život. Savjetujem muslimane koji ne klanjaju da nije dovoljno reći samo ja vjerujem a ne pridržavati se Allahovih naredbi. Ja sam bio kršćanin, hvala Allahu evo okusio sam Allahovu milost i uputu.

Ljudi, zapitajte se zašto se nad vama nadvio oblak tame. Svima savjetujem, padnimo Allahu na sedždu”.

Izvor.Akos

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s