Hutba u vremenu grijeha (Mart-15-2013 / 03 Džumadel Ula 1434)

U vremenu grijeha

Slide1Od Allahove dž,š, milosti je da su vrata Njegove milosti i tevbe uvjek otvorena. Poslanik a,s, kaže; Svi ademovi sinovi su griješnici, a najbolji griješnicu su oni koji se kaju. Znajte da nema niko ko sjedi ovdje sa namau u džamiji a da nije grijšnik, ili da nikada nije počinio grijeh, čak na bilo kom drugom mjestu, svi smo griješnici.

Ali ono što je jedinstveno za sviju nas je, da nam je Allah podario alat, mogućnost da se popravimo i ispavimo, da se vratimo Allahu dž,š, ”vratio sam se ponovo”. Jedno od upozorenja u Kur’anu i u sunnetu Allahova Poslanika a,s, je; ono što će se desiti na Sudnjem Danu, želim od nas danas da zamislimo tu situaciju, jer znam da mnogi od nas slušaju ali im uđe na jedno uho a na drugo iziđe, zato stavite ruku da ostane i da se zadrži u nama.

Ono što je još interesantno kada bilo ko od imama i hatiba priča, mi zamišljamo da on govori našim komšijama, i da nikako mi nismo u tom kontekstu, ono što mi govorimo je; on je uradio to i to, ona je uradila to i to, oni su to uradili, a mi kao da smo meleki, mi ne činimo greške. Ali je istina da ustvari smo mi ti koji čine grijehe, koji pričaju o drugima i peremo druge.

No, međutim draga braćo opet se vraćamo na ono što će se desiti na Kijametskom Danu. Ibn Ebi Hatim prenosi od Enesa ibn Malika r,a, da je rekao; Bili smo kod Poslanika a,s, pa se nasmijao tako da su mu se ukazali kutnjaci, pa je rekao a,s; Znate li čemu se smijem? Rekosmo Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!

On reče: Smijem se raspravi roba s njegovim Gospodarem na Sudnjem Danu, koji će reći; Gospodaru, zar me nisi zaštitio od nepravde? Pa će mu reći; Svakako, pa će rob reći; Dopuštam samo da mi neko moj bude svjedok, Allah će mu reći; Dovoljno je danas da sam sebe pozoveš na polaganje rčuna, a da ti plemeniti pisari budu svjedoci. Tada ću mu zapečatiti usta, a njegovim organima reći; GOVORITE! Pa će govoriti o njegovim djelima, potom će mu biti omogućeno do govori, pa će reći; Daleko vas bilo. Za vas sam se borio! Muslim i Nesai.

Allah dž,š, će pozvati Zemlju da svjedoči! Kaže Uzvišeni u suri Zelzele:

إِذَا زُلْزِلَتِ الْأَرْضُ زِلْزَالَهَا ﴿١﴾ وَأَخْرَجَتِ الْأَرْضُ أَثْقَالَهَا ﴿٢﴾ وَقَالَ الْإِنسَانُ مَا لَهَا ﴿٣﴾ يَوْمَئِذٍ تُحَدِّثُ أَخْبَارَهَا ﴿٤﴾ بِأَنَّ رَبَّكَ أَوْحَىٰ لَهَا ﴿٥﴾ يَوْمَئِذٍ يَصْدُرُ النَّاسُ أَشْتَاتًا لِّيُرَوْا أَعْمَالَهُمْ ﴿٦﴾ فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾ وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ ﴿٨

Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese, i kada Zemlja izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: “Šta joj je?! toga Dana će ona vijesti svoje kazivati. Tj;Začudit će joj se kako je, nakon što je bila mirna i stabilna, postala uznemirena. I kada Zemlja izbaci terete svoje. Govorit će šta je sve na njoj činjeno.

Imam Ahmed i Imam Tirmizi od Ebu Hurejre r,a, prenosi da je rekao; Poslanik a,s, je proučio ovaj ajet, toga Dana će ona vijesti svoje kazivati, rekao je: Znate li šta su njene vijesti? Rekli su; Allah i Njegov Poslanik a,s, najbolje znaju! Pa je rekao a,s; Njene vijesti bit će svakom čovjeku i ženi svjedočiti šta su na njoj počinili i govoriti; taj i taj je tada i i tada uradio to i to. To će biti njene vijesti i kazivanje.

Dakle Zemlja na kojoj sedždu činimo i učinimo će biti svjedok, ali isto tako ako uradimo kakav grijeh isto tako će biti svjedok. Poslanik a,s, je rekao Abdullahu ibn Mes’udu r,a, da uči Kur’an; Abdullah reče; O Allahov Poslaniče zar da ga tebi učim a tebi je objavljen? Poslanik a,s, reče da, volim da ga čujem od nekog drugog. Abdullah je počeo da uči sura Nisa dok nije došao do ajeta 41 iz sure Nisa u kom se kaže;

فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِن كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ وَجِئْنَا بِكَ عَلَىٰ هَـٰؤُلَاءِ شَهِيدًا

A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Poslanik je rekao, stani, dosta, dosta. Abdullah reče; pogledao sam u Poslanika a,s, a njegove oči suze.

Kaže uzvišeni u suri Jasin 65;

الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَىٰ أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُم بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.

Zatim kaže u suri Fussilet 20-21;

حَتَّىٰ إِذَا مَا جَاءُوهَا شَهِدَ عَلَيْهِمْ سَمْعُهُمْ وَأَبْصَارُهُمْ وَجُلُودُهُم بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ. وَقَالُوا لِجُلُودِهِمْ لِمَ شَهِدتُّمْ عَلَيْنَا ۖ قَالُوا أَنطَقَنَا اللَّـهُ الَّذِي أَنطَقَ كُلَّ شَيْءٍ وَهُوَ خَلَقَكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

I kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili. “Zašto svjedočite protiv nas?” upitaće oni kože svoje. – “Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas” – odgovoriće.

Prenosi Hafiz Ebu Bekr El-Bezzar od Enesa ibn Malika  r,a, koji kaže; Nsmijao se Poslanik a,s, jednog dana i osmjehnuo se, pa reče Poslanik; zar me nećete pitati zašto sam se nasmijao? O Allahov Poslaniče, zbog čega si se nasmijao. Upitali su. On reče; Začudio sam se raspravi roba sa svojim Gospodarom na budućem svijetu kad kaže; Gospodaru moj, zar mi nisi obećao da nećeš prema meni zulum činiti? Da, odgovorit će.

I reći će mu; Ja ne prihvaćam protiv sebe svjedoka osim sebe lično. I reći će Gospodar: Zar nisam dovoljan Ja za svjedoka i meleki pisari? Zapečatit će se njegova usta i govorit će njegovi udovi za ono što su radili. I reći će; daleko bili i opet daleko bili! Zabog vas sam se raspravljao. Muslim, Nesai.

Dakle braćo, ovo je dan o kome trebamo razmišljati, prije činjenja grijeha, prije nego što želimo učiniti neki grijeh sjeti se ovog prizora. I znaj da sve što imamo od Allaha i Njegove blagodati.

Znaj dragi brate, drago sestro, dragi očevi, drage majke, šta god da uradiš, budi svjestan da te Allah gleda, i On zna ono što radimo javno  i tajno. Kaže Uzvišeni u suri Ankebut 40;

فَكُلًّا أَخَذْنَا بِذَنبِهِ ۖ فَمِنْهُم مَّنْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِ حَاصِبًا وَمِنْهُم مَّنْ أَخَذَتْهُ الصَّيْحَةُ وَمِنْهُم مَّنْ خَسَفْنَا بِهِ الْأَرْضَ وَمِنْهُم مَّنْ أَغْرَقْنَا ۚ وَمَا كَانَ اللَّـهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَـٰكِن كَانُوا أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili (svako po svojoj zasluzi) na neke vjetar, pun pijeska, poslali, (kao Adov narod (Hudov a,s, narod), kad su rekli ”Ko je jači i snažniji od nas”? poslat je na njih ledeni vjetar koji je nosio pijesek sa zemlje i obrušavao ga na njih, te ih je vjetar čupao sa zemlje i dizao prema nebu, a onda bi ih bacio naglavčke o zemlju, pa su ostajala tijela bez glava) 

A neke strašnim glasom uništili; (ovo se desilo Semudovom narodu (Salihov a,s, narod), zbog deve) neke u zemlju utjerali, (to je bio Karun, koji je činio nepravdu i nasilje i griješio je prema Allahu)

A neke potopili. (tj, Faraona, i njegovog vezira Hamana i njihovu vojsku) Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s