Hutba – Bolesti jezika u savremenom dobu II dio (April-12-2013/ 02-Džumadel Ahir-1434)

Bolesti jezika u savremenom dobu II dio

Imam Sedin AgicProšlog petka smo govorili o ”laganju i neispunjavanju obaveza” danas govorimo o još jednoj opakoj bolesti koja je toliko raširena da je uprljala sve oko sebe, tako da smo izgubili čulo mirisa i čulo okusa, a sve zbog tog grijeha. A to je OGOVARANJE.

Allah dž,š, kaže u suri Isra 36: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

Prenosi Ebu Hurejre r,a, da je Allahov Poslanik upitao svoje ashabe: “Znate li šta je ogovoranje? “Oni rekoše: “Allah i Njegov Polanik najbolje znaju” Poslanik,reče: “Ogovaranje je spominjanje brata muslimana po onome što mu nebi bilo drago čut. Neko opet, upita: A šta ako se radi o istini? Poslanik na to odgovori: Ako je istina, to je ogovoranje, a ako je neistina, onda je kleveta (potvara)! (Muslim, Ebu Davud i Tirmizi)

Dakle nje dozvoljeno pričati o nekome u odsutnosti, pa i ako je to istina. Koliko je prenošenje tuđih riječi opasno po ljude, najbolje ilustriraju Poslanikove, riječi, koje od njega prenosi Esma bint Jezid r,a, u kojima on tu kategoriju ljudi ubraja u najgore i najštetnije u društvu. On, naime, kaže: ‘Hoćete li da vas obavjestim ko su najgori ljudi?! Ashabi su odgovorili: ‘Naravno.’ On je kazao: ‘To su oni koji prave razdor i zavađaju one koji se vole; oni koji prenose tuđe riječi i koji istražuju mahane čestitih!

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 12. ajetu Sure El-Hudžurat:…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i milostiv je!

U suri Humeze 1 Allah dž,š, kaže: Teško svakom klevetniku-podrugljivcu. To su oni koji druge kleveću i kude, ismijavaju i omaložavaju.

Bilježi se kako je Aiša, rekla Poslaniku, za Safiju r,a: “Vidi Safiju!” – aludirajući na njen mali rast. Poslanik, joj reče: “Ne ogovaraj je!” Aiša na to reče: “Rekla sam samo ono što jeste.” Poslanik, reče: “Rekla si takve riječi, koje kad bi se prosule u more, zamutile bi ga.” (Tirmizija)

Prenosi Džabir bin Abdullah, da se jednom prilikom osjetio ružan miris, pa Poslanik, reče: “Ovo je smrad ogovaranja onih koji ogovaraju mu’mine.”

Ibrahim b. Edhem je jednom prilikom ugostio musafire, pa kada im je postavio hranu, oni počeše ružno govoriti o nekom čovjeku a on im reče: “Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste započeli s mesom.”

Hasan El-Basri je čovjeku koji ga je ogovarao poslao punu zdjelu voća i poručio mu: “Čujem da me ogovaraš pa mi time poklanjaš svoja dobra djela, a preuzimaš moja loša. Zbog toga što ti se ne mogu drukčije odužiti, šaljem ti ovu skromnu hediju u znak zahvalnosti za tvoju velikodušnost!”

Pripovijeda Halid Er-Rabi: “Jednom sam s društvom bio u džamiji, pa su počeli govoriti o jednom čovjeku, a ja sam ih upozorio da to ne čine i oni su me poslušali. Nakon izvjesnog vremena su ponovo počeli govoriti o tom čovjeku i ja sam se uključio u taj razgovor. Kada sam te noći zaspao, sanjao sam kako mi je došao crn i visok čovjek, koji je u posudi nosio komad svinjskog mesa i naredio mi da ga jedem. Zapomagah: ‘Ja ne jedem svinjsko meso!’ On me snažno stisnu i protrese, te povika: ‘Jeo si nešto što je gore od ovoga!’ – potom mi je u usta počeo gurati komad po komad. Prestravljen sam se prenuo iz sna. I, tako mi Allaha, trideset ili četrdeset dana sam poslije osjećao smrad tog mesa u svojim ustima!”

Imam Sedn Agić

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s