Tajna sreće ljudskog jezika

Tajna sreće ljudskog jezika

Čudan lije taj maleni komadić mesa u ljudskom tijela, i pored njegovog malenog izgleda ipak je u mogućnosti da uradi mnogo i velike stvari, može da napravi i da izazove nered, može da podijeli i pocjepa jedinstvo neke zajednice, a ito tako može i da zbliži i ujedini narod i nerode, nekada je razlog sreće u ljudskom životu, dok je nekad i razlog nesreće u ljudskom životu, nekad je razlog činjenja hajrata a nekad je razlog činjenja zlih stvari, sve zavisi kako će čovjek upotrijiti taj mali ljudski organ i u šta će ga upotrijebiti???

Jezik čovjeka može odvesti i uvesti u Džennet kao što ga može odvesti i uvesti u Džehennem, eto to vam je to malo čudo koje se zove JEZK.

Kada se insan lijepo ophodi sa drugima i lijepo sa njima razgovara, to mu donosi radost i sreću, jer je sačuvao svoj jezik od vrijeđanja drugih, sačuvao je svoj jezik od ogovaranja rugih ili je sačuvao svoj jezik od prenošenja tuđih riječi. A sve se to smatra u islamu velikim grijesima, na koje uzvišeni Allah dž,š, nas odvraća od nevaljavština i odvratnih dijela, to su djela koja su ružna i odvratna, kaže Allah dž,š, u suri El-Hudžurat 12: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

Gibet je kako kaže naš Poslanik a,s: Da spomeneš svog brata sa onim što on ne voli. I ako bi posjedovao to što ti kažeš onda si ga oklevetao. Ove dvije ružne karakteristike koje su majka svih neslaganja, svih cijepanja u jednom društvu, one su te koje povećavaju srdžbu, ljutnju, netrpeljivost, odvratnost itd..

Zbog toga nam he Allah dž,š, i zabranio te odvratne stvari i umjesto toga dao nam u zamjenu za njih, dao nam da lijepo govorimo, čak i onda kada pozivamo ka Allahu dž,š. Ne samo to već bilo šta drugo, jer je nježnost i lijep govor uvjek otvarao vrata, kako kaže naši stari: Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.

Lijepa riječ i lijepo ophođenje sa ljudima inače je prirodnije i lakše ljudima da prihvate, lakše se odazovu tim pozivima nego li grubom i uvrijedljivom obraćanju, osim u onim slučajevima kada je potrebno i grulje govoriti, ne da bi se ljudske duše povrijedile već iz opasnosti koja ljude vreba, pa da bi se upozirilo na takvo nešto onda je potrebno upotrijebiti i malo strožiji način i ton.

Na primjer kada je Allah dž,š, poslao Musa’a a,s, i Haruna a,s, jednom od najvećih taguta i nevjernika Firaonu. Kaže Allah dž,š, u suri Taha 42-44: Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”

Značenje ovog ajeta kako spominje Abdu Rahman Es-Sa’di r,h, u svome tefsiru ”Tejsiru Kelimu Rahman” – značenje ajeta; pa mu blagim riječima govorite; tj obratite mu se nježno i bez ikakve grubosti u govoru i dijelu. Značenje ajeta; ne bi li razmislio ili se pobojao; tj možda će razmisliti o onome što je korisnije za njega, ili će se barem uplašiti. Uplašit će se kazne i lošeg završetka kojeg sami sebi kroji.

Dakle ovdje je zatražena od strane Allaha dž,š, nježnost kako bi čovjek razmislio na što racionalniji način i da sam zaključi da je pogriješio i da je na stranputici, dok ako bi se koristila grubost mogla bi dovesti do još gore situacije, da se pogorša a ne da se popravi, te čovjek ustraje u nevjerstvu i na krivom putu i zaključku.

Ako je ovo način postupanja suradnje sa nevjernikom i njekavcem Boga, onda bi postu sa vjernikom trebao biti još nježnjiji i blaži, što ljepši i veseliji. Ali opet napominjem da tako treba postupiti ukoliko se ne krše Allahove naredbe i zabrane, tada treba postupiti na lagan i nježan način, no u protivnom ako se ne odazove na taj poziv onda treba žetoko opomenuti i zaprijetit na onaj način kako to Allah dž,š, prijeti u svojoj mudroj Knjizi. Kaže Allah dž,š, u suri El-Hidžr 49: Kaži o Muhammede robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!

Iz navedenog bi svaki musliman i svaka muslimanka trebao da se okiti ovim lijepim karakteristikama i sa lijepim ahlakom koje se nalaze u islamskom vjerovanju (akidetu) i na onaj način na koji nas je posučio Poslanik a,s. Svako od nas bi trebao da čuva svoj jezik da ga kontroliše a ne da njega jezik kontrolipe, jer riječ je odapeta strijela ako je pustiš ona tebe posjeduja a ne ti nju, kako kažu modraci.

Zato se uvjek treba govoriti istina, govoriti ono što je dobro i korisno i ovg i onog svojeta. Dakle od nas se traži samokontrola, samoobračunavanje, samoistinsko savjetovanje i na tak način činiti hajr i dobro a klonuti se i okanuti lošeg i loših dijela, čak i društva koje nas okružuje a koje ima na nas utjecaj i to onaj negativni, treba se i toga čuvati a svakome samo dobro preporučiti.

Molim Allaha dž,š, da budu naši jezici podrška hajra i da samo govorimo dobro, da radimo dobro i da preporučujemo drugima dobro. Kaže uzvišeni u suri El-Asr: Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Budimo od onih koji će preporučivati dobro koji će vjerovati i koji će samo dobo činiti. Amin ja Rabbel Alemin.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s