OBUĆAREV HADŽ

OBUĆAREV HADŽ

Prenosi se da je Islamski učenjak Abdullah bin Mubarek usnio jedan san dok je spavao u blizini Kabe. Abdullah bin Mubarek je u snu ugledao dva Meleka kako se spuštaju sa neba međusobno razgovarajući. Jedan Melek je pitao drugoga: “Da li znaš koliko ljudi dolazi na Hadždž ove godine?” Drugi Melek je odgovorio: ”Šest stotina hiljada dolazi na Hadždž.” A Abdullah bin Mubarek je takođe te godine došao obaviti Hadždž. Prvi Melek je ponovo pitao druguga: ”A od koliko hadžija je Hadždž primljen?” Drugi je odgovorio: ”Pitam se da li će ikome biti uopđte primljen.”

Abdullah bin Mubarek je bio ožalošćen kad je to čuo. Pomislio je,”toliko ljudi je došlo iz raznih mjesta; pregazili su mnoge prepreke, rijeke, džungle, planine, toliko se napatili i sreli se sa raznim teškoćama. Zar će njihov trud biti uzaludan?

Allah dž,š, ne dozvoljava da ičiji trud bude poništen.” Razmišljao je samo toliko, a već je čuo drugog meleka kako govori: ”U Damasku živi jedan obućar. Ime mu je Ali bin Ml-Mufik. On nije došao na Hadždž, ali Allah dž.š. je primio njegov nijet. Ne samo da će biti nagrađen za Hadždž, već će zbog njega samoga i svim ostalim Hadžijama biti primljen njihov Hadždž.”

Kad se Abdullah bin Mubarek probudio, odlučio je odmah da ide u Damask i da upozna tog obućara čiji je nijet da obavi Hadždž bio toliko vrijedan.

Kad je stigao u Damask, Abdullah bin Mubarek se raspitivao da li iko poznaje obućara sa imenom Ali bin al-Mufik. Stanovnici grada su ga uputili ka jednoj kući. Abdullah bin Mubarek ga je sreo na vratima njegove kuće, poselamio ga i upitao ga za njegovo ime. Čovjek je odgovorio: ”Ja sam Ali bin al-Mufik.”

Abdullah bin Mubarek ga je upitao: ”Čime se baviš?” Ali je odgovorio: ”Ja sam obućar.” Zatim je on njega upitao kako se zove i zašto ga traži.

Abdullah bin Mubarek je bio veoma poznat i kad se predstavio obućaru, ovaj je postao veoma radoznao zašto tako poznati učenjak traži baš njega. Kada je Abdullah bin Mubarek upitao Alija da li je imao ikakve planove da obavi Hadždž, on je odgovorio: ”Već trideset godina živim u nadi da ću nekada obaviti Hadždž. Ove godine sam konačno sakupio dovoljno novca za to, ali to nije bila volja Allaha dž.š, tako da to nisam uradio.”

Abdullah bin Mubarek je bio mnogo zainteresovan da sazna kako to da je nijet ovoga obućara primljen i blagoslovljen za sve ljude te godine na Haždžu, iako ovaj uopšte tamo nije ni otišao. Dok je razgovarao sa obućarem, osjetio je čistotu njegovog srca. Islam ne nagrađuje bogatstvo u imetku Ii moći, već bogatstvo u dobroti, lijepom ponašanju i dobrotu srca.

Abdullah bin Mubarek ga je i dalje zapitkivao: ”A zađto nisi mogao otići na Hadždž? ”Ne želeći otkriti pravi razlog, Ali je odgovorio: ”To je bila Allahova volja.”

Međutim, Abdullah bin Mubarek je bio uporan i Ali je otkrio razlog: ”Jednom otišao sam do kuće moga komšije. Njegova porodica je sjedila na podu i ručala. Iako nisam bio nimalo gladan, pomislio sam da će me moj komšija ponuditi da sjednem i jedem sa njima iz učtivosti, ali sam primjetio da je veoma ožalosćen nečim i da pokušava izbjeći da me pozove da jedem.

Nakon što je oklijevao, moj komšija konačno mi reče: ”Žao mi je što te ne mogu pozvati da jedeš sa nama. Bili smo bez imalo hrane tri dana i nisam mogao više podnijeti da gledam svoju porodicu kako gladuje i gledati bol moje djece. Izašao sam potražiti nešto hrane i našao jednog mrtvog magarca. U svom očajanju, odsjekao sam nešto mesa mrtve životinje i donio to mojoj ženi da skuha za jelo. To je nama halal zbog preteškog stanja u kome smo se zatekli, ali ja to tebi ne mogu ponuditi da jedeš.”

Ali je pričao dalje: ”Kad sam ovo čuo, moje srce je zaplakalo. Ustao sam odmah i otišao kući, uzeo tri hiljade dinara koje sam bio sakupio za svoj Hadždž i dao novac mome komšiji. I sam sam gladovao da bih sakupio taj novac, ali mislio sam da je pomoć mome komšiji u teškim trenucima važnija od toga..Ipak, još uvijek želim otići na Hadždž, pa ako bude Allahova volja…”

Abdullah bin Mubarek bio je duboko dirnut ovom pričom I ispričao je obućaru san koji je usnio.

Djelo jednoga obućara, i nijegov iskren i čist nijet, čistota njegovog srca, vrijednija od Hadždža šest stotina hiljada hadždžija i više od toga, podsjeća nas da naša vjera i njeni obredi nisu samo forma, ona je nužno djelo, akcija…Zaista do Allaha ne stižu krv i meso naših kurbana ili naši obredi Hadždža, do Allaha stiže naše dobro djelo, nasa bogobojaznost i iskren nijet, kao đto ga je imao ovaj obućar.

Pomoć muslimanu u nevolji preča je i vrijednija od mnogih ibadeta tvrda srca i  nemarne savjesti. Sam obilazak brata u vjeri je kao boravak u Džennetskoj bašti, a tek nešto više od toga; lijepa riječ, savjet i paznja. Djelo koje se nama nekad čini tako daleko, neznatno, nevažno, možda je nekoga usrećilo i promjenilo mu život iz temelja, vratilo povjerenje u ljude, nadu, ojačalo njegov iman, možda smo bili sebebom nečije upute u Allahovu vjeru, nečija blagodat, a da to i ne znamo .

Neko naše djelo može biti vrijednije od nečijeg haždža ili kurbana. To samo Allah zna. Pa ne klonimo ako nismo obavili Hadždž ili zaklali kurban, Allah nam daje još mnoge prilike da steknemo Njegovo zadovoljstvo.

Takođe, Allahova volja je često nama tajanstvena, ali je ona jedina neprikosnovena, neupitna, jer Allah čini šta On želi. On zna srca svojih robova, njihove želje i zna šta je za svoje robove pripremio i šta je za njih dobro. Sve se dešava kako Allah želi, i, iako nekad nama se nešto činilo loše,u tome za naš je možda neki veliki hajr. Zaista je sa teškoćom i slast i zaista poslije duge noći, probudi nas lijepo sunce sa svojim blagodatima koje nam slijedeći dan nosi. Nije nas moglo mimoići ono što nas je zadesilo niti nas je moglo zadesti ono što nas je mimoišlo. Allah zna, a mi se Njemu pokoravamo.

Allah je Milostiv I On daje svoju milost onima koji su milostivi prema njegovim stvorenjima. Djelo ovoga obucara je u tolikoj mjeri bilo drago Allahu dz.s., da ne samo da ga je nagradio nagradom koju ima Hadzdzija, vec je nagradio I sve druge koji su te godine dosli obaviti Hadzdz. A Hadzdz je putovanje koje podstice dusu da se podsjeti na vrijeme kad je stvorena I covjeka odvodi van dimenzija ovoga zivota u vrijeme kad ce opet sresti svoga Tvorca.

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s