Category Archives: Fikh (islamski propisi)-Fiqhul Islam

Ramazanko pripremanje: proljetno čišćenje duše

Ramazanko pripremanje: proljetno čišćenje duše

Čišćenje inače čini čovjeka da se osjeća bolje! Mnogo što šta ćete naći što vam ne treab, bacite što vam ne valja, dadnete ono što valja, ali na kraju znaš da si dobio na prostoru, čisto je i više se ne sikirate.

Upravo tako nešto možemo da uradimo u ovom mjesecu ramaznau, koji nastupa od sutra. Ramazna je prilika da se mi očistimo, da očistomo svoje duše, svoja srca, svoje nijete, da bi se na kraju (ramazana i ahireta) osjećali rasterećeno, odmorno i raspoloženo.

Koje negativne osjećaje ili misli sakrivamo u sjeni naših srca? Kad se oslobodimo emocionalnih “prtljaga’ briga” mi oslobodimo prostor u našim srcima da se utopimo u ramazan.

Za početak ovog proljetnog čišćenje, korisno je da se osvrnemo na sledeći ajet iz sure Hašr 18: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.

To je samo kada dozvolimo sebi da zaista uzmemo u obzir ono što je u našim srcima i da smo u mogućnosti da obrađujemo ono što smo pronašli. Onda kad smo u mogućnosti da se suočimo sa onim što nas vreba iznutra, tek tada ustvari možemo da to prevaziđemo. Pogledajmo kako nam uzvišeni propisuje proces pročišćavanja u suri Ali Imrna 134: Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine:

Zašto Allah dž,š, spominje davanje novca, prvo onda kad smo u izobilju, a drugo kad smo u oskudici, prije nego što upotrijebiomo emocijalu prednost i snagu. Ili pak zašto je Allah dž,š, spomenuo vršenje kontrole u srdžbi pa tek onda opraštanje ljudima.

Možda, jer praktikovanje zahvalnosti u izobilju i vremenu prosperiteta ustvari priprema insana za sposobnost da prizna blagodati, čak i u teškim vremenima. Kakav je efekat ove vrste treninga na nečije razumijevanje? Možemo uzeti u obzir mogućnost da učestvovanje u stalnom stanju i halu zahvalnosti ustvari razvija stanje zadovoljstva.

Osim toga, zahvalnost u obliku donacije (dijeljenja i davanja) potiče osjećaj samilosti – biti u mogućnosti da se poveže s drugima to je ustvari povezivanje sa nečim sličnim u nama samima. Zahvalnost, koja vodi do zadovoljstva i suosjećanja, stvara okruženje u kojem je ljutnja manje izražena i manje su šanse da se razvije, jer ljutnja je odraz nemirai meteža koja postoji unutar pojedinca.

Vidimo vrlo inspirativnu primjenu dio ovog ajeta u sljedećim razmjenama između Ali ibn Al-Huseina (poznat i kao Zejnul-Abideen), praunuk poslanika Muhameda a,s, i njegovog sluge. Abdur-Rezzaq Es-San’ani (d.211 AH) je rekao: Služavka od ‘Alija bin Huseina r,a, je posipala vodu dok je se pripremao za namaz. Slučajno vrč (ibrik) skliznuo je iz njenih ruku i pao na lice (glavu) zejnulabidina, tako da je zadobio neke ogrebotine. Podigao je pogled prema njoj onako srdit i ljut. A ona je proučila; ((Oni koji su obuzdati u ljutnju – koji srdžbu savlađuju)). On je rekao: “Ja sam obuzdao svoju srdžbu’. Ona je tada rekla ((i ljudima praštaju)). On je rekao: “Oprostio sam ti”. Ona je dalje nastavila; ((a Allah voli dobročinitelje)). On je rekao: “Idi sada ste slobodni ‘.

Ove tri osobine, biti od onih koji dijele, kontrola ljutnje, i oprostiti drugima, ustvari nas stavljui vodi ka putu ihsana (izvrsnosti – dobročinstva). A Allah voli one koji pokazuju ihsan (kao što je spomenuto u ajetu gore, 3: 134).

Da li mi možemo ovog ramazana postići deredžu dobročinitelja? Možemo li preće preko svog ”ja” preko svoga ega, samoumišljenosti, možemo li ovog ramazana očistit svoje zalihe negativnosti? Možemo li očistiti srce od tih zaraza?

Molim uzvišenog Gospodara da nam pomogne u tome, amin.

Continue reading

Advertisements

Autentičnost hadisa o mjesecu redžebu kao Allahovom mjesecu

Pitanje:

”Redžep je Allahov mjesec,Šaban je Resulallahov mjesc a Ramazan je mjesec moga ummeta”.

Da li je ova predaja ili hadis vjerodostojan?

Odgovor:

Imam Ahmed ibn Hambel r,h, je rekao da je ovo munker predaja (ne prihvatljiva) dok su učenjaci hadisa rekli da je ovo fabricizirana (lažna) predaja.

Kaže Imam El-Hafiz El-Iraki u komentaru na tirmizijevu zbirku hadisa; Ovaj hadis je jako slab, dok učenjaci hadisa (muhaddisi) kažu da nije ispravno koristiti ovaj hadis kao dokaz o fadiletima mjeseca redžeba.

– Ovaj hadis se prenosi od Ebu Beka El-Nakaša, inače ovaj Nakaš je slab prenosilac hadisa, kaže Imam Ez-Zehebi u MIZANU. Talha ibn Muhammed bin Dža’fer El-Hafiz kaže: Nakađ je lažljivac kad su u pitanju hadisi.

_______

Napomena:

Bilo bi lijepo da se ljudima ukaže na tu predaju kao nesigurnu, ne pouzdanu, i ne prihvatljivu, kad govorimo o mjesecu redžebu daj da ukažemo na ono što će ummet probuditi, ne da ponavljamo istu grešku iz godine u godinu. 

I namaz o kome se priča koji se sastoji od 12 rekata itd do kraja, taj hadis je lažan, čudno je da se ljudi oslanjaju na lažne predaje a neće da prihvate one koje su autentične, i još čudnije je kad mnogi imami to navode sa mimbira i pričaju o tome kako je to poslanik rekao. Zaboravlja se hadis u kom Poslanik a,s, kaže: Ko slaže na mene namjerno, neka sebi pripremi mjesto u džehennemu! 

Dokle ćemo ići za zabludama? Hadis o navodnom namazu je lažan, i iznesena je laž i potvora na našeg Poslanika a,s. 

Molim Allaha dž,š, da nam ukaže na pravi put! Amin

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA
Otišao mladić na studije u jednu od komunističkih država i tamo se zadržao neko vrijeme. Po povratku kući, roditelji i rodbina pripremili mu svečani doček, što ga izuzetno obradova. Ubrzo nastupi vrijeme namaza, i njegovi se spremiše da idu u mesdžid, a kada njemu bi rečeno da se i on spremi za namaz, hrabro se usprotivi i reče: “Neću klanjati sve dok mi ne dovedete najvećeg učenjaka iz našeg mjesta i on ne odgovori na moja tri pitanja!”
Ne preosta im ništa drugo nego da se daju u potragu za učenjakom, i nakon kraćeg vremena dovedoše učenjaka koji odmah stupi u razgovor sa mladićem, koji mu postavi sljedeća pitanja: “Da li Allah stvarno postoji, i ako postoji, kako izgleda? Šta je to Božija odredba i kako se ona dešava? Ako je šejtan stvoren od vatre, zašto će njome biti kažnjen kada mu ona ne može nauditi?”
Samo što je završio, učenjak ustade i jako ga udari po licu, toliko da se zatresao od bola. “Zašto si me udario”, upita ga ljutito, “sigurno nemaš odgovor na moja pitanja, pa ti nije preostalo ništa drugo, osim to?”
“Ne, odgovor na tvoja pitanja leži upravo u ovom šamaru”, odgovori on.
“Ne razumijem”, zbunjeno će mladić.
“Šta si osjetio poslije udarca?”, upita ga učenjak.
“Jaku bol!”, odgovori.
“Vjeruješ li stvarno da bol postoji, i ako postoji, kako izgleda, opiši mi je?”, nastavi sa svojim pitanjima učenjak.
“Kako da ne postoji, još uvijek je osjećam. A nisam u stanju da ti je pokažem niti da je opišem”, odgovori on.
“E, u tome leži odgovor na tvoje prvo pitanje, dokaz Božijeg postojanja je u tragovima i znacima Njegovog stvaranja koje svuda oko sebe vidimo, a na ovome svijetu Ga je nemoguće vidjeti”, zaključi učenjak, a zatim reče: “Da li si i u snu mogao zamisliti da će ti se ovo danas dogoditi? Da li te je neko prethodno obavijestio i da li si imao ikakvog znanja o tome?”
“Ne”, odgovori mladić.
“To ti je Božija odredba, ništa ne znaš o njoj dok se ne dogodi”, reče učenjak, dajući odgovor na njegovo drugo pitanje.
“Od čega je stvorena ruka kojom sam te udario?”, ponovo će učenjak.
“Od ilovače (zemlje)”, odgovori mladić.
“A lice po kojem sam te udario?”, nastavi on.
“Isto tako”, mladić će.
“I pored toga si osjetio bol, tako će i šejtan osjećati bol dok ga bude pržila džehennemska vatra, iako je od vatre stvoren”, završi učenjak sa svojim odgovorima, što bi dovoljno ovom mladiću da odagna šejtana od sebe i ponovo padne na sedždu Allahu, dželle šanuhu.
izvor: akos.ba

Poruke bedra, noć kadr i zekatul fitr

2d849-imam2bsedinUpravo smo u posljednjih deset dana ramazana, zato je neophodno nešto kazati o bedru, noći kadr i zekatul fitretu. Danas i nije velika razlika od dana predhodnog bedra! I ako su muslimani danas u velikom broju, i pored tog broja ipak preživljavaju ugnjetavanja, nepravdu, siromaštvo, bolesti, nepismenost i neznanje. Ono što je potrebno današnjim muslimanima je još jedan bedr u tri različita nivoa.

Prvi nivo i najbitniji nivo kao pojedinca. Onda kada se muslimani okrenu od Allahove vjere, Allah dž,š, se okrene od nas sve dok se mi ne vratimo Njemu i pokajemo se. Moramo shvatiti da sve dok se mi iskreno ne pokajemo i vratimo Allahovoj vjeri u cjelosti, nećemo imati nade da prevaziđemo druge prepreke. (povratak islamu).

Drugi nivo; je unutrašnji problemi svake pojedinačne zemlje. I ovo se u većini slučajeva veže za vlade tipične zemlje. Većina, ako ne i sve muslimanske zemlje imaju vladare umjesto da imaju lidere i vođe koji upravljaju zemljom. Takvi vladari neće postati vođe u kalupu poslanika a,s. Niti su u kalupu njegovih nasljednika halifa r,a, sve dok oni sebe ne vide kao one koji samo obavljaju i izvršavaju funkciju pozicije u kojoj se nalaze. Oni se trebaju oslanjati na svoj autoritet znanja, mudrosti i harizme da bi stekli poštovanje svog naroda.

Možda nam izgleda ironično kad zapadni politički analitičari primjete da takvo vođstvo je prisutno u zemljama koje nisu nikada okusile demokratiju decenijama. Nažalost, na nacionalnom nivou vladari su zadovoljni da ih se narod boji i da imaju strah umjesto da budu voljeni. Ali, sve dok sjeme pravog liderstva ostane živo, ima nade za pravog muslimanskog lidera da se pojavi jedan od nas Allahovom milošću.

Onda kad se ov dva nivoa učvrste i krenu u pravom smjeru, tek tada ummet se može okrenuti – trećem nivou- baviti se sa vanjskim prijetnjama. Tek tada ummet može utrošiti svu svoju energiju i resorse (izvore) da postane ekonomski, i intelektualno moćnom i vojno jakom. Sve je ovo ostvarivo uz Allahovo pomć, ali se moraju preduzeti sljedeće mjere i imati ih na umu: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. Sura Ra’d 11. Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor.

Drugo: Noć Kadr je mubarek noć, ona je bolja od hiljadu mjeseci što odgovara (83 g i 4 mjeseca) koji su razlozi za ovoliku veličinu i vrijednost te noći’ Kur’anski ajeti i hadisi nam daju odgovor na to pitanje.

Allah dž,š, je rekao u suri Duhan 3-6: Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi. po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike. kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna. Kao što uzvišeni kaže u suri Kadr: Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr – a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.

Allah dž,š, je objavio Kur’an u noći Kadr iz Levhul Mahfuza u Bejtul izze na zemaljsko nebo, a odatle poslaniku a,s, punih 23 godine. U toj noći je počela objava Kur’ana poslaniku Muhammedu a,s,. U toj noći je sve zapisano u detalje i nema promjene, od stvari koje se propišu su; nafaka, dužina žvota itd. U toj noći meleki sa Džibrilom a,s, se spuštaju na Zemlju.

U toj noći meleki daju sigurnost vjernicima, to je dakle noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Činjenje dobrih djela u toj noći je bolje nego u hiljadu drugih mjeseci, mnogi hadisi pojašnjavaju važnost ove noći. Imam Buhari i Imam Muslim bilježe hadis od poslanika a,s, da je rekao: Ko god bdije noć kadr u obožavanju Allaha dž,š, (u ibadetu) i traži oprost, njegovi prijašnji grijesi će biti oprošteni.

Kad je noć Kadr? Allah dž,š, je odredio datum te noći poslaniku a,s, ali je poslanik a,s, zaboravio jer su se dvojica ljudi prepirali. Poslanik a,s, je rekao: Izašao sam da vam kažem kad je noć Kadr, ali sam zaboravio iz razloga što su se taj i taj raspravljani o nečemu, možda je to bolje za vas, tražiti je (noć Kadr) u devet, sedam i pet.Tj; 29,27,25 noći ramazana.

Imam Buhari bilježi da je poslanik a,s, rekao: Ja sam vidio tu noć, te sam zaboravio, tražiti je u zadnjih deset noći a posebno u neparnim noćima, u mom snu vidio sam sebe da sam činio sedždu u vodi i blatu, bila je kiša te noći, a bila je to 21 noć. Ebu Seid El-Huri r,a, koji je prenosilac ovog hadisa je rekao: Ja sam vidio blato i vodi na poslanikovom licu kad je odlazio sa sabaha.

Šta trebamo učiti u toj noći? Aiša r,a, je rekla; O Allahov poslaniče! A šta ako ja znam kad je noć Kadr, šta treba da učim; poslanik a,s, reče: reci: Gospodaru Ti si Taj koji prašta i zaista voliš da praštaš pa mi oprosti!

Treće: još jedna važna stvar koju želim spomenuti danas je svakako zekatul fitr. Svakako da je obaveza svakom muslimanu i muslimanki, mladom i starom, mušku i žensku, bogatom i siromašnom, ako posjeduje višak hrane koja prevazilazi njegovu potrebu za jedan dan i noć. Svaki muslim treba da da za svoju porodicu zekatul fitr.

Zekatul fitr je propisan u drugoj godini po hidžri u Medini, tj; u istoj godini kad je naređen i post mjeseca ramazana. Mnogi hadisi govore o zekatul fitretu. Imam Buhari i Imam Muslim te i drugi prenose da je Ibn Omer r,a, rekao: Poslanik je naredio muslimanima da daju zekatul fitr koristeći pregršt (kao mjeru) hurmi, pšenice, raži, obaveza je slobodnom i robu, muškaracu kao i ženi, mladim kao i starijim. Kao što je naredio da se podjeli prije bajram namaza.

Šta je prihvatljivo da se da kao zekatul fitr? Imam Buhari i Imam Muslim prenose od Ebu Seida El-Hudrija r,a, koji kaže: Mi smo davali kao zekatul fitr pregršt hrane, ili pregršt hurmi, ili ječam ili sušenog sira, i ja ću davati sve dok sam živ.

Većina učenjaka kaže, može se dati u vrijednosti hrane koja se spominje u hadisu, i nemože se dati novac umjesto toga. Kako god, imam Ebu Hanife r,h, kaže da ustvari možeš dati novac jer je svrha davanja zekatul fitra ustvari da učiniš siromaha bogatim u tom danu, a i novac je korisniji za njih. Dakle veličina zekatul fitra za ovu godinu je 10 dolara po osobi.

Kad se daju vitre! Treba da se da i podjeli prije bajram namaza. Poslanik a,s, je reko: Ako ga insan podjeli prije bajrama onda je kabul i primljeno, a ako ga podjeli nakon bajrma namaza ond aje to regularna sadaka.

Kome se daje zekatul fitr: Zekatul fitr se daje siromašnim muslimanima, oni čija je zarada mala i nezadovoljava osnovne potrebe za život. Jer poslanik a,s, je opisao zekatul fitr kao hranu za siromašne.

Mudrost zekatul fitreta! Poslanik a,s, je spomenuo dvije mudrosti: prva je pročišćavanje za one koji su postili i koji su eventualno nešto nepristojno rekli ili počinili tokom ramazana (posta) i da se nahrane siromasi.

Imamsedin / juni-24-2016 / 19-Ramazan-1437

Continue reading

Ustrajnost u poslušnosti Allahu dž,š

2d849-imam2bsedinAllah dž,š, je omogućio svojim robovima raznolike puteve blagodati i On jedini ima kontrolu dana i mjeseci. On čini da noć smjenjuje dan a da dan smjenjuje noć. On je sve stvorio sa razlog, On određuje sve i On svodi rač svakom. On je učinio da ovaj svijet bude poput tržišta gdje ljudi idu napred i nazad, neki se prodaju a neki se oslobode i otkupe! Dani su dijelovi i faze ljudskog života, prolazak svakog dana se smanjuje ljudski život te približava nas našoj smrti i našem kraju.

Draga braćo, neki blagoslovljeni dani su već prošli u kojima smo već prošli kroz jednu od faza našeg života. Neka oni koji su činili hajrate u tim danima, zahvale se Allahu dž,š, i neka nastave s tim činom, a oni koji su činili loše neka se pokaju Allahu dž,š, i neka učine teobu i dobra djela. Imam Ahmed r,h, kad je upitan; Kad će biti dan odmora? Rekao je: Onda kad prvi korak bude zakoračen u džennet.

Postoji sreća za one ljude koji čine konstantno dobra djela, upitan je Vjerovjesnik a,s: Koji je čovjek najbolji?” Odgovorio je: Onaj čiji život bude dug, a djela dobra. Rečeno je: Koji je to najgori čovjek? Rekao je: Onaj čiji život bude dug, a djela loša. Imam Tirmizi. Od dova Allahova poslanika a,s bila je i dova: Učini nam život povećanjem svakog dobra i učini nam smrt rahatlukom od svakog zla. Imam Muslim.

Postoje znakovi koji nam ukazuju na primljenost dobrih djela, kao što postoje znakovi koji ukazuju na neprimljenost teobe i pokajanja. Znak lošeg djela je da počiniš odmah drugo loše djelo. Zato, čini dobro kako bi nastavio činit dobro, jer znak za primljeno djelo je njegov kontinuet. Kad se učini loše trebalo bi poslje učiniti neko dobro djelo kako bi izbrisao loše. Kaže uzvišeni u suri Hud 114: I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.

Biti ustrajan u pokornosti i kontinuetu te pridržavanju Allahovih dž,š, naredbi su karakteristike vjernika. Kaže uzvišeni u suri Fussilet 30: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Allah dž,š, je naredio svom poslaniku a,s, i vjernicima da budu ustrajni u svom vjerovanju, u suri Hud 112 Allah dž,š, kaže: Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.

Ustrajnost u vjeri su ustvari vrata ka blagodatima i uspravnosti u svim sferama. Allah dž,š, kaže u suri El-Džinn 16: A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili. U hadisu kog bilježi imam Muslim od Sufjana bin Abdullaha As-Sekafija r,a, da je rekao; Rekao sam poslaniku a,s,: Kaži mi riječ o islamu, tako da nemam više potrebe da ikog pitam pored tebe? Poslanik a,s, reče: Reci ja vjerujem u Allaha i na tom ustraj.

Budi ustrajan u pokornosti svome Gospodaru u svakom vremenu i prostoru! Kaže uzvišeni u suri Hidžr 99: i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj! Nemoj biti od onih koji obožavaju Gospodara samo u nekim sezonama i onda okrenu leđa svom Gospodaru.

Draga braćo, pobožni ljudi imaju strah za primljenost svojih djela. Imam El-Hasan El-Basri kaže: Sreo sam se sa ljudima koji su se toliko bojali, da njihova djela ne budu odbačena, čak su neki od njih osjećali se da nisu spašeni čak i ako bi udjeljivali onoliko koliko bi zemlju ispunilo u ime Allaha.

Zato neka se niko ne diči sa svojim djelima, jer ti ne znaš jesul primljena ili odbačena. Isto tako ne osjećaj se sigurno i spašeno od svojih grijeha, jer ne znaš jel ti oprošteno ili nije! Neka niko ne bude ponosan svojim djelima, jer se može dogoditi da bude razočaran na kraju. Ponos vodi ka iluziji, ka pogrešnom osjećaju i na kraju Allahovom planu, odbijanje činjenja dobrih djela i zaboravljanje loših. Ibn Mes’ud kaže: Dvije stvari uništavaju čovjeka; Očajavanje i oholost, ponos.

Kaže uzvišeni u suri Nahl 92: I ne budite kao onā koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Traži pomoć od Allaha dž,š, u prevazilaženju ponosa sa podcjenjivanjem svojih dobrih djela, nek te bude strah da Allah dž,š, ti ne oduzme blagodati onda kad si odsutan od Njegovog spominjanja.

Seid bin Džubejr je rekoa: Čovjek je ušao u džennet kao rezultat grijeha a drugi je opet ušao u vatru kao rezultat dobrog djela! A kad su ga upitali kako to; rekao je: Prvi čovjek je počinio grijeh ali ga je uvjek bilo strah grijeha, te ga bilo strah od Allaha zbog tog grijeha, pa je Allah učio da uđe u džennet zbog strahopoštovanja. Drugi je radio dobro i uvjek je bio pun sebe toliko da je Allah dž,š, uništio njegova djela te ga uveo u vatru.

Zato očuvaj djelo koji si učino u mjesecu ramazanu, budi iskren, traži oprosta i zadovoljstvo Gospodara. Ljudi inače po prirodi čine grijehe, ali ono što je uništavajuće je ustrajnost u činjenju grijeha. Zato naka svako stavi Božije pravo koje je između njega i Gospodara, i Allah će staviti pravo između Sebe i svog roba.

Spominje se u jednom događaju od Ebu Dža’fera As-Saiha, da je Ebu Muhammed bio trgovac koji je pozajmljivao ljudima novac. Prolazio je pored djece koja su se igrala a djeca su govorila jedan drugom; On je čovjek koji uzima kamatu! Naćulio je svoje uho i rekao: O Gospodaru! Moja tajna je došla čak do djece na ulici. Otišao je kući uzeo sav svoj novac i rekao: Gospodaru, bio sam pozajmljivač a sada kupujem svoju slobodu! Ujutro je podjelio sav svoj imetak kao sadaku te se posveto ibadetu.

Ebu Sulejma Et-Temimi je rekao: Čovjek može počiniti grijeh tajno ali se odrazi na čovjek javno te nosi sramotu tog djela na sebi.

Imamsedin / 16-Juni-2016 / 12-Ramazan-1437

Continue reading

Ramazan izgradnja dohovne izdržljivosti

Ramazan izgradnja dohovne izdržljivosti

Za samo nekoliko dana ćemo dočekati sa dobrodošlicom mjesec ramazan, mjesec bereketa, nagrade i oprosta. To je mjesec u kom se ima za cilj njegovati takvaluk i bogobojaznost, da probudi budi naš duh ibadeta te da ojača naš iman i vjerovanje koje je izblijedio od prošlog ramazana. Kaže uzvišeni u suri Bekare 183: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.

S početkom ramazana, mi ustvari započinjemo i djela ibadeta koji je specifičan, jer nije naređen ni u jednom drugom mjesecu osim u ramazanu. Od momenta kad započnemo postiti, mi se nalazimo u strateškoj poziciji da povećamo svoj status kod Allaha dž,š. Poslaik a,s, kaže: Zadah postača je Allahu dž,š, draži od mirisa miska. Imam Buhari. Ovaj hadis nas podsjeća da Allahova ljubav prema nama se povećava onda kada ulažemo svoj trud u discipliniranju i odgajanju samih sebe, od raznih prohtjeva i svakodnevnih užitaka.

I zbog toga, poslanik a,s, je obećao svim onima koji poste u hadisu; Zaista oni koji poste, onda kada se mrse (prekidaju post) ima dova koja se ne odbija. Imam Hakim i Taberani. Post je izvanredno vrijeme za nas, zato nemoj da taj dio vremena prokockamo, kako nam se nebi kojim slučajem iman smanjio ili da se udaljimo od Gospodara.

Dok postimo i tražimo od Allaha dž,š ono što želimo, ne čini ništa od onoga što može da utječa na nas i na naš cilj. Možda mnogi od nas poste ali ne izbjegavaju neka manja djela koja bi možda mogla utjecat na nas ili posljedice koje se mogu desiti.

Kako se ramazan približava, navlažimo svoj jezik sa salavatima i zikrom. Nek nam se oči ohlade sa ajetima i Kur’anom, kojeg možda nismo učili redovno tokom prošle godine. Po noći, pokušaj da obavljaš teravih namaz. Obaveži se (stavi sebi u obavezu) da činiš dobra djela, te se fokusiraj kako da se približiš svome Gospodaru tim djelima. To je zbog toga što, kad naši stomaci postanu prazni i dok naša tjela odmaraju od probavljanja hrane, naša srca i naš razum mogu se koncentrisat puno bolje onda kad obavljaju dobra djela. U namazu smo fukusirani mnogo bolje, čak i onda kada činimo zikr, naša srcu su u stanju da osjete i prihvate riječe dok učimo zikr.

Trudimo se da pronađemo i postignemo nagradu noći kadr, te Allahov oprost, oprost ne počinje samo u deset zadnjih noći već od samog početka. Ono što mi tražimo od Allaha dž,š, je blagodat i nimet dženneta što je mnogo više i izvan onoga što nam ovaj svijet nudi. Ono što mi od Njega tražimo je, oprost za sve naša grijehe i konstantne greške.

U svakom slučaju ne bi smjeli praviti računicu i čekati samo na zadnjih deset noći ili čak samo 27 noć. On uzvišeni želi od nas da od Njega tražimo oprost tokom cijelog ramazana i da činimo dove. Sjeti se šta Uzvišeni kaže u suri Ali Imran 133-134: I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju a Allah voli one koji dobra djela čine.

Prije ulaska u ramazan, pokušaj da oprostiš drugima! Nadajući se kad to uradimo, da će i nama Allah dž,š, oprostiti! Iskoristi ovu priliku da upališ žar ili fitilj sa svojom famelijom koja je možda bila ugašena tokom godine. Ojačajmo rodbinske, komšijske te prijateljske veze, jer kad mi to uradimo onda se možemo nadati da i Allah dž,š, popravi našu vezu s Njim Uzvišenim.

Ramazan nije mjesec ljenosti i fizičke neaktivnosti, umjesto toga to je mjesec marljivosti i rada. Ako radimo svakodnevno za luksuz ovosvjetskog prolaznog života, onda šta nas sprečava da damo sve od sebe za budući vječni svijet?! Allah dž,š, nam daje mnogo prilika da zadobijemo bonus poena i mnogostruke nagrade, te privilegije u mjesecu ramazana.

Zato pokušajmo da iskoristimo vrijeme u ramazanu, molimo Allaha dž,š, da ne budemo od onih za koje poslanik a,s, kaže da su gubitnici i propalice! Čovjek će biti gubitnik ako mu ne bude oprošteno u ramazanu. Imam Tirmizi.

Imamsedin / 03-Juni-2016 / 27-Sha’ban 1437

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umre !!

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umr !!!
—      da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda, koja se zatekla u posuđu;
—      da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogle­dala;
—      da se odmah čim se umrla osoba okrene prema kibli ili pokrije čaršafom, donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to stavi više glave umrle osobe. To sve tako stoji dok se mrtvac ne iznese iz sobe, a zatim se to dadne nekoj sirotinji;
—     da se kuća ne mete dok se umrla osoba ne iznese iz te kuće, pa ma­kar tu ležao i 2 – 3 dana, jer vjeruju – ako se bude melo da će se »za­mesti« cijela porodica;
—      kad imam ili bula budu krojili ćefine — ne smiju se služiti ma­kazama, niti kod šivenja ćefina smije biti uzlova, jer će se – vjeruju – makazama prerezati daljnji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude uzlova, da će im time biti zavezana sreća;
—  čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se — vele — mogao povampiriti. Ne treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije povam­pirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba bojati, ako su naopake naravi.
— da iz sobe do mjesta kupanja umrlu ženu iznose s tekbirima i još nekim drugim učenjem, i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem manjem gradiću i to pod »dirigovainjem« mjesne bule koja neće da zna da kod umrle osobe prestaje svako učenje dok se ista ne ukopa. Čudne li demagogije?!
—      da iza umrle osobe spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako ništa drugo da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiran je cijelog stana, a ne samo po­steljine, odjeće i obuće, ali odjeću ne treba spaljivati.
—      kad umrla osoba bude okupana i u ćefine zamotana – zakolju brava i prenesu ga preko iste, dok još nije podignuta iz tenešira. Ovo čine – vjerujući – da će bitii veći berićet u sitnoj stoci;
—       da se iskupi sav hajvan pred kuću pa kad se mrtvac ponese da se pronese između hajvana – vjerujući –  da onda neće ni jedan komad uginuti ili na bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;
—      da muškom djetetu – koje je umrlo neosunećeno – dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci;
—      imam se ne smije obazrijeti kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini – vjeruju – mogao bi ubrzo još neko umrijeti;
—      zahtijevaju da prvu noć poslije sahrane umrle osobe imam prenoći u sobi u kojoj je dotični umro;
—      kad se ponese dženaza da se za istom razbije bokal ilil nešto slično od stakla, da bi se – vele – na toj žalosti sve završilo;
—      muž ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u kabur spustiti, jer je za nju postao tuđin, a svako drugi smije. Čudna li rezonovanja?!
—      kad se dijete spušta u kabur treba ga tri puta pomaknuti napri­jed – da mu majka ne bi postala nerotkinja;
—     prilikom zakopavanja mrtvaca neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja bacaiti na zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Za to se ne govori: »Daj mi lopatu« — nego: »Baci lopatu«!
—       dijele novac — sadaku na kaburu i (to svakome odreda – bio siromah ili bogat). Podijeliti nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu umrle osobe ne samo da je pohvalno, nego u najviše slučajeva  potrebno, ali ne i oni­ma koji su imućni.
— kada se vraćamo s dženaze – vele – ne valja se nikome svraćati, niti se valja, kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;
—      onom koji nam je povodom smrti došao na žalosti, kada ga pra­timo ne smijemo reći: »Dođi«, kao što se obično čini, kad pratimo posje­tioce, jer ga – vele – zovemo na ponovnu žalost;
—      stavljaju posudu s vodom na prozor u kući umrle osobe i to 40 dana da bi se – vele – duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur posudu s vodom;
—      stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se na­vrati kući u kojoj je živjela dok nije umrla;
—     pale svijeću u kući umrle osobe sedam, a ponegdje i po 40 noći za dušu umrle osobe;
—      ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu umrle osobe. Na novome groblju u Barama na mno­gim grobovima muslimana vide se svijeće koje gore kao i na grobovima nemuslimana. Mislim da to čine nemuslimanke i njihova djeca, koje su bile udate za muslimane. Ne bismo smjeli dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede.
—      peku halvu i dijele je sa somunima po selima;
—       posjetiocima, koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red učiniti, kad dođu gosti i prijatelji;
—       otac, majka, brat, sestra i žena uzimaju grumen zemlje s gro­ba i nose uzase, da bi umrlu osobu što prije prežalili i zaboravili.
Vjerujem, da još tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izra­žaja kad umre bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam i rekao hvala Allahu dž. š. – svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema smisla povezivati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.
Istina, ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od sviih nave­denih običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju jedan čisto kršćanski običaj, a to je: da kod kuće umrle osobe časte rakijom sve one koji su došli da isprate do groba umrlu osobu ili kada se povrate s kabura.
Ne mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu. Naime, u Sarajevu je običaj da se skoro sve dženaze donose pred Begovu džamiju – obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaze namaz.
Međutim, među onima kogii žele da isprate umrlu osobu do kabura – ima velik broj i onih koji neće da umrlom klanjaju dženaze namaz, pa makar im to bio: roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa protiv toga. Put istine je jasan a svakome otvo­ren, a islamsko geslo glasi: »LEKUM DINUKUM VE LIJE DIN = Va­ma vaša vjera, a meni moja vjera«.
 Ali im otvoreno zamijeravamo što u dvorištu Božijega hrama uz ramazanske dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži dio vjere – to je njegova stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici do­laze da obave namaz i da baš oni njihovim roditeljima i rodbini kla­njaju dženaze namaz – morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne činiti, jer se to ne može nikako drugačije shvatiti nego kao otvoreni prkos, a tu mu nije mjesto. Ukoliko se ne radi o prkosu, onda je to pomanjkanje lične kulture.
Bože! Obasjaj nam duše svjetlom Tvoga nura, pa da krenemo putem Istine, putem, koji vodi Tvome rizaluku i Tvome rahmetu.
Autor: hafiz Sinanudin Sokolović
Iz knjige: “Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana”
Izdavač: autor 1972. godine u Sarajevu
Priredili: Admir Iković i Voloder Sanadin
Akos.ba

 

Samoubistvo ljudi koji imaju skoro sav dunjaluk

Samoubistvo ljudi koji imaju skoro sav dunjaluk

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn Hajre da je rekao: «Kazna za griješenje i nepokornost je klonulost u ibadetu, tjeskoba u nafaci, teško dosezanje užitka», a kada su ga upitali šta je dosezanje užitka kazao je: «Kad mu se omogući da može uživati u nečemu što je halal nađe se neko ko mu to uživanje povari». Vjernik treba da se zapita kada osjeti klonulost u izvršavanju ibadeta šta je uzrok tome

Ovoj tvrdnji Ibn Hajre ide u prilog kada Allah govori kako kažnjava griješnike i nezahvalnike: «Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u izobilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio pa mu je Allah zbog onoga što je radio, dao da iskusi glad i strah.“ (En-Nahl,112)

Rezultat griješenja i nezahvalnosti na blagodatima Gospodara uvijek je nezadovoljstvo. Nevjernik neće priznati da ne osjeća zadovoljstvo zbog ovoga, već će nastaviti griješiti što nekada rezultira i samoubistvom, dok će vjernik ako osjeti nezadovljstvo u životu razmisliti otkud to nezadovljstvo i kako ga otkloniti.

Izvor: preporod.ba

Trošenje imetka na Allahovom dž,š putu / Spending, in the way of Allah

Trošenje imetka na Allahovom dž,š putu

DinarPostoji veliki broj muslimana danas, koji vjeruju da Allah dž,š, ništa od njih ne očekuje, osim dnevnih, heftičnih i godišnjih rituala i obaveza, bez ikakvog zalaganja i žrtvovanja za zajednicu i za druge koji su u nevolji. Takva vrsta muslimana misli da njihov namaz, post i hadž će ih dovesti do zadovoljstva Gospodara i da će ih spasiti i smjestiti da uživaju.

Neki od njih, kad ih gledaš naizgled pokazuju i bogobojaznost, i njihovo zadovoljstvo je u debatiranju i raspravljanju o nekim manje važnim stvarima, obavezno citirajući Kur’an i Hadis. Njihova preokupiranost su te sporedne stvari i predstavljaju ih kao glavni problem u životu! Takva vrsta ljudi (da nas Allah sačuva) je ispada ”formalni muslimani” jer su oni preokupirani formom i izgledom a ne sa suštinom i stvarnošću islama.

Da li su takvi upravu? Da li će Allah primiti od nas kao formalnih muslimana? Možemo li dostići i postići cilj bogobojaznih samo sa obavljanjem namaza onako formalno? U suri Bekare 177 Allah dž,š, kaže: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.

U ovako lijepom ajetu nam je pojašnjeno i precizno, tačno rečeno i definisano šta je zapravo ”bogobojaznost i pobožnost”? Istinski pobožni musliman nije onaj koji samo jednostavno se okreće prema istoku ili zapadu u obavljanju rituala, već je pobožan onaj koji čitav svoj život posveti u služenju Allahu dž,š, i Njegovim stvorenima. Istinsko srce vjernika je ispunjeno strahom, poštovanjem prema Gospodaru, ovo su kvaliteti bogobojaznih i svjesnih.

Draga braćo i sestre; moramo vjerovati iskreno u sve što nas Allah dž,š, uči u Kur’anu ili što je došlo od poslanika a,s. I kao takvo ubjeđenje moramo očuvati, moramo svoje vjerovanje prevesti i sprovesti u djelo. Bez djela, naše vjerovanje nema nikakvo značenje. Obavljanjem naših obaveza i dužnosti prema Allahu dž,š, se nemogu rastaviti i izdvojiti od obavljanja naših obaveza prema ljudima, zajednici i šire. Zato možemo lahko naći oko 18 puta da se spominje u Kur’anu rečenica; Ve akimus sala ve atu zeka. Obavljajte namaz i dajite zekat.

Prvo je dužnost koju smo obavezni prema Bogu dragom, a drugo je obaveza prema Njegovim stvorenjima. Namaz draga braćo bez davanja zekata je samo neputpini ritaul, a dati zekat bez iskrenog nijeta (u ime Allaha) je pogrešan motiv, i tako bude bezvrijedan.

Mi moramo trošiti i djeliti od našeg imetka iz ljubavi prema Bogu dž,š, i samo u ime Njega i radi Njega, moramo se konstantno napominjati, da nije važno koliko smo obrazovani ili bogati ili uspješni, mi smo došli na ovaj svjet bez ičega i tako ćemo ga i napustiti, ništa niko od nas neće ponjeti sa sobom osim djela. A sa trošenjem imetka u ime Allaha mi ustvari slijedimo prirodni poredak. Jer ne postoji drugi cilj našeg postojanja osim da veličamo Allaha dž,š, i da budemo u službi prije svega Njemu i njegovim stvorenjima.

A šta je sa onima koji jednostavno odbijaju da dijele svoj imetak, svoje dragocjeno vrijeme, svoj talenat, svoje vještine, sve to da koristi u zadovoljstvo Gospodara. Šta je sa onima koji su škrati i sebični, šta Kur’an o njima kaže? U suri Muhammed 38 Allah dž,š, kaže: Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.

Dakle Allahu nisu dragi oni koji su sebični i koji škrtare, sebičnost je nedostatak povjerenja, nedostatak vjerovanja u Allahovu milost. Allah će učvrstiti naše vjerovanje u našim srcima, zato ne dozvolimo da se strah od neimaštine uvuče u naša srca. Pa da ne trošimo svoj imetak na božijem putu. Allah dž,š, nam je obećao u suri Ali Imran 92: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.

U drugom ajetu u suri Bekare 245 Allah kaže: Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti. Ovakva vrsta metafore se ponavlja u Kur’anu oko 6 puta. Jer kad insan djeli od onog s čim nas je Allah obskbio, ustvari mi tada povećavamo stvarno bogatstvo, imetak i zalihe.

Allah dž,š, kaže u suri Bekare 261-262: Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.

Draga braćo i sestre; kad imamo priliku da gradimo zajednički centar ili kulturni centar, i imamo priliku da učestvujemo u izgradnji i da damo nešto u božije ime, nadam se da svako ko ima vjere u Allaha neće propustiti ovu priliku!

Molim Allaha da nas sačuva straha od siromaštva, da nas sačuva sebičnosti i škrtosti! Molim Allaha da nam da snage i vjrovanja da ono što damo u ime Njega da će nam biti od koristi na Danu Sudnjem.

Continue reading

Oživljavanje nekoliko preostalih noći ramazana / Enlivening The Last Few Nights Of Ramadan

Oživljavanje nekoliko preostalih noći ramazana

hailey-moon-crescent.jpgDanas je zadnja hutba u ovom mubarek mjesecu, nalazimo se u zadnjoj trećina ramazana, u jednoj od tih noći je svakako i noć kadr, koja je najodabranija noć! Lejletul kadr je noć odredbe, Allah dž,š, je objavio suru kadr u kojoj kaže: Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.

Samo zamisli dragi brate, kolika je nagrada za one koji provedu tu noć u ibadetu? U predajama se spominje da je ibadet ili učinjeno djelo u toj noći bolje i vrednije od 1000 mjeseci, što odgovara oko 83 godine ljudskog života. Ono što je važno napomenuti kada govorimo o ovakvoj brojci je da ustvari nama niko ne garantuje da ćemo živjeti toliko, a i da znamo da ćemo živjeti toliko, treba se zapitati hoćel naš život i djela biti kvalitetna? A šta god od ibadeta uradimo u toj noći piše se ogromna nagrada, to je razlika velika.

Dovoljno nam govori i hadis poslanika a,s u kom kaže: Ko god provede noć kadr u ibadetu vjerujući i nadjući se nagradi bit će mu oprošteno. Imam Buhari i Muslim. Koliko god se mi trudili i tragali za noći kadr, mi ustvari tragamo i tražimo Allahovo dž,š, zadovoljstvo. Zato dok tragamo za lejletul kadrom neka nam nije ne bude samo ibadet i pronalazak te noći, već nek nam nijet bude da steknemo Allahovo zadovoljstvo.

Iz razloga jer je gospodar te noći ustvari Allah dž,š, jer kad tražimo zadovoljstvo Davaoca te noći On će nas nagraditi i više nego što ta sama noć nosi u sebi. Svakako se nadamo da ibadet koji činimo neće biti i trajati samo dok je ramazana, nego da nastavimo i poslije ramazana.

Ono što još možemo kazati da ustvari neznamo jel ovo naš jedan od posljednih ramazana! Niko od nas nezna ko će od naših porodica dočekati sljedeći ramazan. Svi nestrpljivo očekujemo dolazak bajrama, ali isto tako sa nestrpljenjem trebamo se potruditi u ovih preostalih par dana ramazana i da damo svoj maksimum u činjenju dobrih djela. Dobro bi bilo da uzmemo u praksu poslanikovu metodu pa da probudimo svoje ukućane da klanjaju noću u ovih par zadnjih noći ramazana.

Učimo dove, i oživimo ove preostale noći sa povećanim ibadetom, budimo skrušeni u traženju noći kadr, zamolimo Allaha da nas digne na visoke stepenove, a na sedždi bi bilo dobro da učimo dovu koju je poslanik a,s, preporučio; O Allahu Ti zaista praštaš i voliš da praštaš pa mi oprosti.

Priznaj svoju slabost i traži od Allaha da te ojača, jer zaista to je vrijeme kad se dove uslišavaju i primaju. Uči Kur’an u ovim preostalim danima sa povećanim intezitetom, nakvasi svoj jezik zikrullahom, spominjanjem Allaha, istigfarom dovom itd.

Molim Allaha da nam ukabuli naš post i naša sva dobro djela, Amin.

Continue reading