Category Archives: Namaz – Salat – Prayer

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umre !!

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umr !!!
—      da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda, koja se zatekla u posuđu;
—      da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogle­dala;
—      da se odmah čim se umrla osoba okrene prema kibli ili pokrije čaršafom, donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to stavi više glave umrle osobe. To sve tako stoji dok se mrtvac ne iznese iz sobe, a zatim se to dadne nekoj sirotinji;
—     da se kuća ne mete dok se umrla osoba ne iznese iz te kuće, pa ma­kar tu ležao i 2 – 3 dana, jer vjeruju – ako se bude melo da će se »za­mesti« cijela porodica;
—      kad imam ili bula budu krojili ćefine — ne smiju se služiti ma­kazama, niti kod šivenja ćefina smije biti uzlova, jer će se – vjeruju – makazama prerezati daljnji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude uzlova, da će im time biti zavezana sreća;
—  čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se — vele — mogao povampiriti. Ne treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije povam­pirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba bojati, ako su naopake naravi.
— da iz sobe do mjesta kupanja umrlu ženu iznose s tekbirima i još nekim drugim učenjem, i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem manjem gradiću i to pod »dirigovainjem« mjesne bule koja neće da zna da kod umrle osobe prestaje svako učenje dok se ista ne ukopa. Čudne li demagogije?!
—      da iza umrle osobe spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako ništa drugo da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiran je cijelog stana, a ne samo po­steljine, odjeće i obuće, ali odjeću ne treba spaljivati.
—      kad umrla osoba bude okupana i u ćefine zamotana – zakolju brava i prenesu ga preko iste, dok još nije podignuta iz tenešira. Ovo čine – vjerujući – da će bitii veći berićet u sitnoj stoci;
—       da se iskupi sav hajvan pred kuću pa kad se mrtvac ponese da se pronese između hajvana – vjerujući –  da onda neće ni jedan komad uginuti ili na bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;
—      da muškom djetetu – koje je umrlo neosunećeno – dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci;
—      imam se ne smije obazrijeti kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini – vjeruju – mogao bi ubrzo još neko umrijeti;
—      zahtijevaju da prvu noć poslije sahrane umrle osobe imam prenoći u sobi u kojoj je dotični umro;
—      kad se ponese dženaza da se za istom razbije bokal ilil nešto slično od stakla, da bi se – vele – na toj žalosti sve završilo;
—      muž ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u kabur spustiti, jer je za nju postao tuđin, a svako drugi smije. Čudna li rezonovanja?!
—      kad se dijete spušta u kabur treba ga tri puta pomaknuti napri­jed – da mu majka ne bi postala nerotkinja;
—     prilikom zakopavanja mrtvaca neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja bacaiti na zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Za to se ne govori: »Daj mi lopatu« — nego: »Baci lopatu«!
—       dijele novac — sadaku na kaburu i (to svakome odreda – bio siromah ili bogat). Podijeliti nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu umrle osobe ne samo da je pohvalno, nego u najviše slučajeva  potrebno, ali ne i oni­ma koji su imućni.
— kada se vraćamo s dženaze – vele – ne valja se nikome svraćati, niti se valja, kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;
—      onom koji nam je povodom smrti došao na žalosti, kada ga pra­timo ne smijemo reći: »Dođi«, kao što se obično čini, kad pratimo posje­tioce, jer ga – vele – zovemo na ponovnu žalost;
—      stavljaju posudu s vodom na prozor u kući umrle osobe i to 40 dana da bi se – vele – duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur posudu s vodom;
—      stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se na­vrati kući u kojoj je živjela dok nije umrla;
—     pale svijeću u kući umrle osobe sedam, a ponegdje i po 40 noći za dušu umrle osobe;
—      ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu umrle osobe. Na novome groblju u Barama na mno­gim grobovima muslimana vide se svijeće koje gore kao i na grobovima nemuslimana. Mislim da to čine nemuslimanke i njihova djeca, koje su bile udate za muslimane. Ne bismo smjeli dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede.
—      peku halvu i dijele je sa somunima po selima;
—       posjetiocima, koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red učiniti, kad dođu gosti i prijatelji;
—       otac, majka, brat, sestra i žena uzimaju grumen zemlje s gro­ba i nose uzase, da bi umrlu osobu što prije prežalili i zaboravili.
Vjerujem, da još tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izra­žaja kad umre bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam i rekao hvala Allahu dž. š. – svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema smisla povezivati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.
Istina, ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od sviih nave­denih običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju jedan čisto kršćanski običaj, a to je: da kod kuće umrle osobe časte rakijom sve one koji su došli da isprate do groba umrlu osobu ili kada se povrate s kabura.
Ne mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu. Naime, u Sarajevu je običaj da se skoro sve dženaze donose pred Begovu džamiju – obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaze namaz.
Međutim, među onima kogii žele da isprate umrlu osobu do kabura – ima velik broj i onih koji neće da umrlom klanjaju dženaze namaz, pa makar im to bio: roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa protiv toga. Put istine je jasan a svakome otvo­ren, a islamsko geslo glasi: »LEKUM DINUKUM VE LIJE DIN = Va­ma vaša vjera, a meni moja vjera«.
 Ali im otvoreno zamijeravamo što u dvorištu Božijega hrama uz ramazanske dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži dio vjere – to je njegova stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici do­laze da obave namaz i da baš oni njihovim roditeljima i rodbini kla­njaju dženaze namaz – morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne činiti, jer se to ne može nikako drugačije shvatiti nego kao otvoreni prkos, a tu mu nije mjesto. Ukoliko se ne radi o prkosu, onda je to pomanjkanje lične kulture.
Bože! Obasjaj nam duše svjetlom Tvoga nura, pa da krenemo putem Istine, putem, koji vodi Tvome rizaluku i Tvome rahmetu.
Autor: hafiz Sinanudin Sokolović
Iz knjige: “Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana”
Izdavač: autor 1972. godine u Sarajevu
Priredili: Admir Iković i Voloder Sanadin
Akos.ba

 

Advertisements

Oživljavanje nekoliko preostalih noći ramazana / Enlivening The Last Few Nights Of Ramadan

Oživljavanje nekoliko preostalih noći ramazana

hailey-moon-crescent.jpgDanas je zadnja hutba u ovom mubarek mjesecu, nalazimo se u zadnjoj trećina ramazana, u jednoj od tih noći je svakako i noć kadr, koja je najodabranija noć! Lejletul kadr je noć odredbe, Allah dž,š, je objavio suru kadr u kojoj kaže: Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr, a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.

Samo zamisli dragi brate, kolika je nagrada za one koji provedu tu noć u ibadetu? U predajama se spominje da je ibadet ili učinjeno djelo u toj noći bolje i vrednije od 1000 mjeseci, što odgovara oko 83 godine ljudskog života. Ono što je važno napomenuti kada govorimo o ovakvoj brojci je da ustvari nama niko ne garantuje da ćemo živjeti toliko, a i da znamo da ćemo živjeti toliko, treba se zapitati hoćel naš život i djela biti kvalitetna? A šta god od ibadeta uradimo u toj noći piše se ogromna nagrada, to je razlika velika.

Dovoljno nam govori i hadis poslanika a,s u kom kaže: Ko god provede noć kadr u ibadetu vjerujući i nadjući se nagradi bit će mu oprošteno. Imam Buhari i Muslim. Koliko god se mi trudili i tragali za noći kadr, mi ustvari tragamo i tražimo Allahovo dž,š, zadovoljstvo. Zato dok tragamo za lejletul kadrom neka nam nije ne bude samo ibadet i pronalazak te noći, već nek nam nijet bude da steknemo Allahovo zadovoljstvo.

Iz razloga jer je gospodar te noći ustvari Allah dž,š, jer kad tražimo zadovoljstvo Davaoca te noći On će nas nagraditi i više nego što ta sama noć nosi u sebi. Svakako se nadamo da ibadet koji činimo neće biti i trajati samo dok je ramazana, nego da nastavimo i poslije ramazana.

Ono što još možemo kazati da ustvari neznamo jel ovo naš jedan od posljednih ramazana! Niko od nas nezna ko će od naših porodica dočekati sljedeći ramazan. Svi nestrpljivo očekujemo dolazak bajrama, ali isto tako sa nestrpljenjem trebamo se potruditi u ovih preostalih par dana ramazana i da damo svoj maksimum u činjenju dobrih djela. Dobro bi bilo da uzmemo u praksu poslanikovu metodu pa da probudimo svoje ukućane da klanjaju noću u ovih par zadnjih noći ramazana.

Učimo dove, i oživimo ove preostale noći sa povećanim ibadetom, budimo skrušeni u traženju noći kadr, zamolimo Allaha da nas digne na visoke stepenove, a na sedždi bi bilo dobro da učimo dovu koju je poslanik a,s, preporučio; O Allahu Ti zaista praštaš i voliš da praštaš pa mi oprosti.

Priznaj svoju slabost i traži od Allaha da te ojača, jer zaista to je vrijeme kad se dove uslišavaju i primaju. Uči Kur’an u ovim preostalim danima sa povećanim intezitetom, nakvasi svoj jezik zikrullahom, spominjanjem Allaha, istigfarom dovom itd.

Molim Allaha da nam ukabuli naš post i naša sva dobro djela, Amin.

Continue reading

Da li je zaista pogrešno klanjat 20 rekata teravih namaza?

Da li je zaista pogrešno klanjat 20 rekata teravih namaza?

dua10Vrlo često se rapravlja o broju rekata teravih namaza! Neki kažu (oni koji ne znaju) (ili manje poznaju) da je to novotarija ili da je to suprotno sunnetu poslanika Muhammeda a,s. Često se to dešava kod povratnika, koji nisu pralticirali propise islama i kad ih je Allah uputio na ravi put onda počnu da upućuju i druge, počnu govorit da ono što se radi ne valja a zaboravili su da i drugima treba uputa od Boga a ne od njega ili nje!

Ali ono što je interesantno da oni poznaju propise bolje negoli i jedan učenjak i alim, nije im ravan (kako oni smatraju) ni Imam Šafija ni Imam Ebu Hanife nti ImamMalik ili Imam Ahmed. A Pogotoovo ovi današnji učenjačići, to su za njih sitne ribice, i tako to ide dok ne izraste jedan EKSTREM, ljevak koji sve ruši da bi ostvario svoj vlastiti cilj!

Evo šta je rekla naša stara ulema da im Allah podari lijepi Džennet, a nama da podari poštovanja prema njima.

1. Rekao je Imam Šafi’i r,h:

Vidio sam ljude u Medini da klanjaju 39 rekata a u Meki 23, i nema niko pravo da to uskraćuje.

2. Rekao je Imam ibn Tejmije r,h:

Ko god misli da je namaz tokom ramazana ograničen od strane poslanika a,,s, te se niti dodaje niti oduzima, taj je pogriješio.

3. Rekao je Imam Ševkani r,h:

Ograničavanje namaza koji se zove teravih namaz, te određivanjem broja rekata i određivanja učenja posebnih sura, sve se to ne navodi u sunnetu i praksi poslanika Muhammeda a,s.

4. Rekao je Ibn Baz r,h:

Potvrđeno je od poslanika a,s, ono što ukazuje na slobodu (širinu, dopuštenost) obavljanja noćnog namaza, i ne određivanje određenog broja rekata.

5. Bilježi se od Omera r,a, da je rekao da klanjaju u Medini 23 rekata (Muvatta ibnMalik) Na ovakav način se i danas klanja teravija u Medini 23 rekata!.

Da li smo zaista u zabludi? Ako nije određeno od strane poslanika zašto onda baš mora biti 8 a ostatak je ko biva novo! Trbamo više razmišljati o velikm stvarima a da ostavimo ono u čemu ima prostranstva i dozvoljenosti, nemoj da budemo sitničari!

Molim Allaha dž,š, da nam pomogne i da nas zbliži, smiluje, oprosti i spasi Džehennema, Amin ja Rabbel Alemin.

Imam Sedin Agić

Utjecaj namaza na lice vjernika

Utjecaj namaza na lice vjernika

Safovi i DzematŠejh Zulfikar Ahmed pripovjeda: Bio sam jednom u Smithsonian muzeju kada mi je prišao doktor. Počeo je razgovor sa mnom. On je napomenuo da muslimani koji puno klanjaju imaju sjaj na licu.
Odgovorio sam mu da je to tako, da imaju sjaj pobožnosti.
On mi je odgovorio da zna razlog zbog čega.
Upitao sam ga za razlog.
On mi je odgovorio da krv stiže do organa koji se nalaze ispod srca veoma lagano. Teško je da krv dosegne dijelove koji se nalaze iznad srca. Zbog toga glava ne dobija onu količinu krvi koju bi trebala da dobija.

Kada muslimani klanjaju i kada se nalaze na sedždi, u tom položaju glava i lice su ispod srca. To je jedini način da krv dođe do lica.

“Kada ste dugo na sedždi, možete osjetiti krv na svom licu”.

Odgovorio sam mu da mogu.

On onda reče, da ovakva svakodnevna cirkulacija krvi održava lice svježim.

Mislio sam u sebi da su sada žene tu da ovo čuju- da namaz održava lice mladim, onda bi ostavile kreme i požurile na nafila namaz.
I u stvarnosti ko god da je pobožan vidjet ćete sjaj na njegovom licu. U namazu je duhovni utjecaj ali također i tjelesna korist.
Allahu podari nam tevfik kako bismo produžili našu sedždu naročito tokom ramazana. Amin.
U jednom hadisu je rečeno:

عليك بكثرة السجود فإنك لن تسجد لله سجدة الا رفعك الله بها درجة و حط عنك بها خطيءة

Puno čini sedždu jer nećeš nikada učiniti sedždu,

a da ti zbog toga Allah ne uzdigne stupanj i obriše grijeh.

Izvor: akos.ba

Ravnanje saffova po Sunnetu Poslanika, a.s.

Published on Mar 29, 2015

Dr. Munir El Kementir El Azhari Et Tunisi objašnjava istinu o ravnanju saffova u namazu po sunnetu Poslanika, a.s. Pogrešno je previše širiti noge u namazu tako da se one dodiruju sa nogama onog ko stoji pored jer to, pored toga što uznemirava onoga pored, uzrokuje pretjerano pomjeranje u namazu koje može namaz i pokvariti. Hadisi Božijeg Poslanika, a.s., jasno ukazuju da se saffovi ravnaju po ramenima a da se traži da stopala budu u jednom redu, da neka ne budu naprijed a neka nazad, a ne da budu spojena uz stopala onoga ko stoji pored.

https://youtu.be/sM0M75hH7AA

Važnost namaza!

Važnost namaza

2d849-imam2bsedinI pored toga što ja namaz važan, žalosno je da mnogi muslimani danas ne klanjaju. Cilj namaza je da nas spoji sa Allahom dž,š, i da učvrsti našu vezu, da budemo zahvalni na svim blagodatima, i da nas opomene na Njegovu veličinu. Isto što se tijelo hrani hranom i vodom, tako isto i duša ima svoju hranu i potrebe. Duševne potrebe se ispunjavaju sa robovanjem Allahu dž,š, a jedan od najvažnijih načina robovanja je svakako namaz. Tako možda je tijelo insana zdravo, ali je duševno bolesno i mrtvo. Ebu Musa El-Eš’ari r,a, prenosi da je Poslanik a,s, je rekao: Primjer čovjeka koji spominje Allaha i onoga koji Ga ne spominje je primjer mrtvog i živog. Buhari.

Allah dž,š, kaže u suri Enfal 24: O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; Važnost namaza je: Direktna komunikacija sa Allahom dž,š: Poslanik a,s, kaže: Najbliži čovjek Allahu dž,š, je onda kada je na sedždi. Muslim.

Kroz namaz smo u mogućnosti da se povežemo sa Allahom dž,š, arapska riječ za namaz je SALAT što znači veza. Poslanik a,s, kaže: Kada neko od vas hoće da klanja, on komunicira sa Allahom dž,š, zato budite oprezni kako se obraćate Allahu.

Namaz je stub islama: Namaz je drugi stub vjere, kada postimo postimo samo jedan mjesec u goodini, kad dajemo obavezni zekat dajemo jednom godišnje, kad obavljamo hadž, obavlajmo samo jednom u životu, ali namaz je taj koji se mora obavljati najmanje pet puta na dan.

Uspjeh leži u namazu. Poslanik a,s, kaže: Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem Danu jeste namaz, pa ako on bude valjan i ostala djela će biti valjana a ako on bude ne ispravan i ostala djela će biti ne ispravna. Koristi namaza: Štiti od šejtana prokletog: Čovjek je stvoren slabićem, i bez traženja pomoći od Allaha dž,š, bilo bi nemoguće se spasiti od šejtana. Allah dž,š, kaže u suri Ankebut 45: Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno. Draga braćo! Nema sumnje da onaj koji stane pred Allaha dž,š, drugačiji od onoga koji ne stane pred Allaha. Ili kako neko može da nastavi sa činjenjem grijeha a stoji pred Allahov dž,š, pet puta devno.

Namaz obogaćuje dušu: Čovjek je zaboravko, a posebno u današnjem vaktu zautetosti, namaz zadovoljava naše duhovne potrebe, a to daje duši mir i zadovoljstvo. Kaže Uzvišeni u suri Ra’d 28: One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!”

Namaz nas čini skrušenim: Prepoznavajući Allahovu veličinu i našu ovisnost o Njemu, čovjek se pokori te bude skrušen i čuva se oholosti. U namazu čovjek spušta svoj naj-uzvišeniji dio tijela i intelekta na tlo, i izgovara riječi; Hvaljen neka je moj Gospodar!!

Skrušenost je jedna od osobina koje Allah dž,š, spaja sa uspjehom, kaže dž,š u suri Mu’minun 1-2: Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.

Namaz briše grijehe: Svako čini grijehe, no, kako god, Allah dž,š, nam briše iste. Kaže uzvišeni u suri Hud 114: I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. Poslanik a,s, nam navodi lijep primjer kada je rekao ashabima r,a: Šta mislite o tome da je rijeka ispred vrata nekoga od vas, te da se u njoj pet puta dnevno okupa, da li bi na njemu ostalo prljavštine? Rekoše: Ne bi ostalo na njemu nimalo prljavštine. Poslanik a,s, reče: To je primjer pet dnevnih namaza kojima Allah briše grijehe. Buhari i Muslim.

Namaz liječe naše probleme: Čovjeka okružuju raznorazni problemi i iskušenja, jednom kad se fokusiramo na učvršćivanje naše veze sa Allahov dž,š, On dž,š, će riješiti naše dunjalučke probleme. Kako to naši učenjaci kažu: Ko učvrsti vezu sa Allahom dž,š, Allah će učvrstiti njihovu vezu sa ostalim stvorenjima. Allah dž,š, kaže. Tražite pomoć u strpljenju i namazu.

Namaz ujedinjuje muslimane: Kada se namaz obavlja u džematu, to označava, jedinstvo, bratsvo i jednakost među muslimanima. Klanjači stoje u safovima, rame uz rame, ne obraćajući pažnju na rasu, nacionalnost, boju, jezik, bogatstvo ili siromaštvo, svi klanjaju zajedno kao jedno tijelo. Ovakav način klanjanja uništava sve perde koje stoje među ljudima. Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik a,s, rekao: Klanjanje u džematu je vrijednije i bolje za 27 ili 25 deredža. Buhari i Muslim.

S druge strane negiranje namaza, o tome kaže Uzvišeni u suri Infitar 6: O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit. Tako na taj način si nepokoran svome Gospodaru! Naše postojanje na ovom svijetu je samo radi robovanja odnosno obožavanja Allaha dž,š svaki dan. Kaže Uzvišeni u suri Merjem 59-60: A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući. Ljudi u Džehennemu će biti upitani: “Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali.

Nezahvalnost: Odbiti pozivnicu Gospodara i uspostavljanja bliske povezanost sa Njim je zaista čin ne zahvalnosti. Allah je taj Koji nas je stvorio i sve dao. Kaže Uzvišeni u suri Mulk 23: Reci: “On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!” Poslanikova stopla su oticala od dugog stajanja u namazu, a kad je upitan on bi rekao: Pa zar da ne budem zahvalni rob.

Biti lijen: Koju vrstu izgovora ćeš dati svom Gospodaru, na Danu Sudnjem? Onaj koji ti je podario 24 sata, a Koji od tebe traži da odvojiš za Njega nekih tridesetak minuta na dan.

Bit ćeš mizeran: Oni koji nemaju konekciju sa Allahom dž,š, oni traže alternativu da se smire na neki drugi način. Ali ta vrsta potrage je nedostižna i bez plodna je. Kaže Allah dž,š, u suri Taha 124-6: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. “Gospodaru moj” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?” “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”

Molim Allaha da nas pomogne i učini iskrenim.

Ko klanja 40 dana u džematu!

Enes bin Malik r,a, prenosi da je Poslanik a,s, rekao: Ko klanja 40 dana (svih 5 namaza) u džematu, prispjevajuće na prvi tekbir (početni tekbir) bit će mu upisana dva oslobađanja; 1- Oslobođenje od vatre. 2- Oslobođenje od licemjerstva (nifaka)Hadis bilježi Imam Tirmizi.

Ovo je nama prijeko potrebno pogotvo u ovom zemanu, jer namaz je spas vjernika, za namaz ćemo biti pitani pa ako namaz bude valjan i ostala djela će valjati a ako namaz bude ne ispravan ni ostala djela neće valajt. Posalnik a,s, nam je uvasijetio namaz kada je rekao čuvajte namaz!

Anas ibn Malik r,a, narrated that the Messenger of Allah said: Whoever prays forty prayers (forty days with the congregation always being present for the first takbeer) in a mosque with the imam (in first takbeer) missing no prayer, it will be recorded that he is safe from the 1- Fire and 2- Safe from the hypocrisy.    Imam Tirmitdi.

ولفظه كما في الترمذي: من صلى لله أربعين يوماً يدرك التكبيرة الأولى كتبت له براءتان: براءة من النار، وبراءة من النفاق.

Novi izazov

Novi izazov

Enes b. Malik prenosi da je Allahov Poslanik, alejhi-s-salatu we-s-selamu, rekao: “Ko u ime Allaha, dželle še’nuhu, KLANJA 40 dana (svih 5 dnevnih namaza) U DŽEMATU, prispijevajući (uvijek) na PRVI TEKBIR (početni tekbir) – bit će mu upisana dva OSLOBOĐENJA:

– 1. Oslobođenje od VATRE
– 2 .Oslobođenje od LICEMJERSTVA.” (Izvot Imam Tirmizi, 241.)

Pa bujrum, ima svako 40 dana prakse da se odazove ovo izazzovu!!

Esseelamu alaejkum, nek ste mi živi i zdravi!!!

Imam Sedin Agć

Klanjanje u šorcevima

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Primjećujem u mesdžidu da sve više dolaze oni koji imaju neku svoju fetvu ili nečije odobrenje da dolaze na namaz u šorcevima i bermudama da klanjaju namaz. Istina je da su malo ispod  koljena sa dužinom. Međutim nikako ne mogu da prihvatim takav način gusarskog klanjanja. Ono se prije naduravalo što su kraće hlače a ovo je prešlo na šorceve tj. bermude. Pozivaju se na ashabe i njihovo klanjanje, na dozvoljenost i ispravnost ali ne mogu da to prihvatim. Često su iza žene i to naravno da gledaju u njihove noge. Često su, kako mi rekoše, i tijesne da se puno toga ocrtava. Dok se ja znojim u džubetu i sa ahmedijom ili kapom bjelicom oni se maltene raskomotili kao na plaži. Sve ovo može i biti da stoji ali ja ne prihvatam jer imaju hlače ali se hoće nešto prikazati ili pokazati. Znate kada nekome nešto još olakšate, žele i drugi da se povedu s tim. Molim Vas pomozite da umirim makar svoju savjest i dušu.

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Svevišnji u Kur’anu kaže:”Obucite lijepu odjeću kada obavljate namaz!” Sasvim je sigurno da šorcevi i slična odjeća ne zadovoljava spomenutu kur’ansku odredbu, bez obzira što pokriva nužni avret kod muškarca. To može u nuždi, ali  ne treba biti stalna praksa. Prema tome, imami trebaju savjetovati omladinu da se prikladno odijevaju kada ulaze u džamiju, iz poštovanja prema džamiji i namazu. Šorc nije prikladna odjeća za namaz. Ulazak u takvoj odjeći u džamiju znak je bahatog odnosa prema džamiji kao i prema samom namazu. Nije isto ući u džamiju i u nekakvu prodavnicu i sl.

izvor: rijaset.ba

Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza?

Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza?

Mišljenja pojedinaca bez uvida u stavove učenjaka

Autor Edin Dedić

Safovi i DzematU posljednje vrijeme iznova je aktualizirano pitanje klanjanja podne-namaza nakon džuma-namaza. Nažalost, većina tekstova i komentara je površna i tendenciozna. Pod površnim mislimo na to da se iznose subjektivni doživljaji i vlastita mišljenja bez uvida u stavove poznatih islamskih učenjaka i pravnika. Kad kažemo tendenciozna, mislimo na to da se od strane nekih krugova na svaki mogući način pokušava omalovažiti islamska tradicija kod Bošnjaka, a IZ u BiH predstaviti kao pokrovitelja novotarija u islamu. Ovom prilikom samo želimo ukazati da ono što se praktikuje u našim džamijama ima utemeljenja u islamskom pravu.

Klanjanje džuma-namaza u jednom mjestu

Postoje tri vrste uslova za džuma-namaz: uslovi valjanosti, uslovi obaveznosti i uslovi valjanosti i obaveznosti istovremeno. Ovdje ćemo, zbog ograničenosti prostorom, navesti samo uslove valjanosti: hutba, džemat, omogućen pristup namazu svim ljudima. Ovaj uslov postavljaju samo hanefije i da se džuma-namaz obavlja u jednom gradu ili naselju na samo jednom mjestu. Stav Imama Šafije, Imama Ahmeda i poznatiji stav Malika jeste da nije dozvoljeno klanjati više od jedne džume u gradu, svejedno bio veliki ili mali grad. Ovog stava je i Imam Ebu Hanife, dok se od njegovih učenika Ebu Jusufa i Muhammeda prenosi drugačiji stav, ali većina hanefijskih pravnika prihvata stav Ebu Hanife. Svaki od spomenutih uslova ima svoje utemeljenje u sunnetu Poslanika, s.a.v.s., i praksi prvih generacija muslimana. Tako je i sa ovim posljednjim uslovom ispravnosti, tj. da se džuma-namaz klanja samo u gradovima i većim naseljima i to samo na jednom mjestu. Ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se klanja džuma u selima oko Medine, i pored njihovog mnoštva, jer je neophodno da se ovaj namaz uspostavlja u gradovima ili u onome što je unutar granica jednog grada (Tuhmaz, 2002: 1/393). Kao što se prenosi od ashaba da nakon osvajanja nekih krajeva nisu bili okupirani postavljanjem minbera i uspostavljanjem džuma-namaza. Džuma-namaz su uspostavljali samo u gradovima i većim centrima (Šurunbulali, 2004:190).

Cilj je bio da se sačuva jedinstvo muslimana i da se muslimani okupljaju i upoznaju. „Da se džuma obavljala na više mjesta, ne bi bio ispunjen njen najznačajniji cilj, a to je okupljanje muslimana i međusobno zbližavanje. Da je ostavljeno svakoj skupini da se skuplja u svom dijelu grada, ne bi se upoznavali i zbližavali i jedan dio grada ne bi poznavao drugi. Iz ovog razloga nije se klanjala džuma na više mjesta za vrijeme Ebu Bekra, ni Omera, ni Osmana, ni Alije, niti u vrijeme tabi’ina, već se to desilo u trećem stoljeću, otprilike nakon 276. godine po hidžri. Sve do ovog vremena muslimani su klanjali za jednim imamom. Kada je Imam Ahmed upitan za uspostavljanje džume na više mjesta, rekao je: «Nije mi poznato da su muslimani obavljali džumu na više od jednog mjesta…» Poslanik, s.a.v.s., je klanjao džumu u samo jednoj džamiji tokom svog života, tako su postupali i halife i ashabi poslije njega, iako su znali da su se gradovi proširili. Za vrijeme Osmana, r.a., Medina se proširila pa je dodao treći ezan, tako da je bio prvi ezan, zatim ezan kod dolaska imama, i onda ikamet, ali nije klanjao džumu na više mjesta. Dio Medine poznat kao El-‘avali je za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., bio udaljen od mjesta klanjanja džume pa su ipak dolazili u Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju. Nažalost, danas se u većini muslimanskih gradova ne pravi razlika između džume i podne-namaza, tj. džuma se klanja u svakoj džamiji. Tako se zajednica podijelila i ljudi obavljaju džumu kao da je to podne-namaz. Ovo je, bez sumnje, suprotno intenciji šerijata i uputi Poslanika, s.a.v.s., i zbog toga autor kategorično tvrdi da je zabranjeno klanjati džumu na više od jednog mjesta u gradu“ (Ibnul-Usejmin, 2002: 5/70-72).

Ovo je činjenica kod koje trebamo zastati i dobro razmisliti. I pored svih nemilih događaja, smutnji i razdora koje su zadesile i prve generacije muslimana, oni nisu dopustili da se dijeli i razjedinjava zajednica na džuma-namazu. Poznato je iz prakse prvih generacija da su klanjali namaz za osobama koje su bile nedostojne predvođenja namaza kako bi sačuvali jedinstvo i spriječili podjele. Apsurdno je da se danas pod izgovorom oživljavanja sunneta i prakse prvih generacija neke skupine izdvajaju od ostalih muslimana, formiraju tzv. sunnetske mesdžide i obavljaju džume i bajrame po privatnim prostorijama, podrumima i livadama! Takođe, nedopustivo je da se radi hirova i inata pojedinaca uspostavlja džuma-namaz tamo gdje nema potrebe za tim i da se u neposrednoj blizini nalaze poluprazne džamije na džuma-namazu i na taj način dovodi pod znak pitanja ovaj veličanstveni ibadet i simbol islama. Ovakav odnos prema džuma-namazu kod prvih generacija ukazuje nam da džuma-namaz pored duhovne posjeduje društvenu i političku dimenziju. S obzirom da su džuma-namaz predvodili halife ili njihovi namjesnici, prve generacije muslimana su uspostavljanje džume na nekom mjestu mimo dozvole vladara smatrali činom pobune protiv vlasti i širenjem smutnje i razdora. Zbog toga su hanefijski pravnici prisustvo ili dozvolu vladara postavili kao uslov valjanosti i obaveznosti džuma-namaza, a hanbelijski pravnici smatraju da ukoliko se klanja džuma-namaz na dva mjesta bez potrebe, ispravna je ona džuma na kojoj prisustvuje vladar ili se obavlja s njegovom dozvolom. U ovome je i odgovor na pitanje zašto se za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija nije klanjala podna nakon džume. Oni to nisu činili jer su strogo vodili računa da džuma-namaz obavljaju na samo jednom mjestu u gradu.

Klanjanje podne nakon džume iz predostrožnosti

Kao što smo spomenuli, pred sami kraj 3. stoljeća po hidžri, zbog novih okolnosti i nemogućnosti da se džuma-namaz obavlja na samo jednom mjestu u velikim gradovima, islamski učenjaci su dozvolili da se džuma-namaz klanja na više mjesta u jednom gradu, ali samo na onoliko mjesta kolika je stvarna potreba. To znači, ako su dovoljna dva mjesta, nije dozvoljeno uspostavljati džumu na trećem mjestu itd. Ukoliko bi se, na primjer, negdje klanjala džuma na dva mjesta bez stvarne potrebe, onda je samo jedna džuma ispravna. Jedni učenjaci smatraju da je to onda ona kojoj prisustvuje predstavnik vlasti, a drugi ona koja se ranije obavi i završi. Ukoliko se to ne može utvrditi, onda se smatra da su obje džume neispravne. (Ibn Kudame, 1997: 3/213-214). U tom slučaju, umjesto džume, obavezno je klanjati podne. Ovako će se postupiti ukoliko nije ispunjen bilo koji od uslova valjanosti (Ibn Kudame, 1997: 3/209).

Zbog ovog razloga veliki broj islamskih pravnika je smatrao da iz predostrožnosti treba nakon džume klanjati podne-namaz. Poznati hanefijski pravnik Ibn Abidin (1784 – 1836) iznosi stavove učenjaka hanefijskog mezheba o ovom pitanju i na kraju rasprave kaže: “Na osnovu navedenog, nakon džume će se klanjati deset rekata i to: četiri rekata (sun)sunneta, četiri ahiri-zuhra i dva rekata sunnetul-vakta“ (Ibn ‘Abidin, 2003: 3/18). Dakle, upravo onako kako se to radi kod nas. Veliki šafijski pravnik i kadija Šama, Šejhul-islam Tekijjud-din Subki (683 – 756 h.) je smatrao da je, u najmanju ruku, poželjno radi predostrožnosti poslije džume klanjati i podne-namaz (Subki, 1987:1/183).

Prema šafijskom mezhebu, klanjanje podne-namaza nakon džuma-namaza može biti obavezno, pohvalno ili zabranjeno. Ukoliko se bez potrebe klanja više džuma u jednom mjestu, onda je obavezno. Ukoliko se na osnovu potrebe klanja na više mjesta, onda je pohvalno da se klanja podne-namaz iz predostrožnosti. A ukoliko se džuma-namaz klanja samo na jednom mjestu u gradu ili naselju, onda je takav džuma-namaz ispravan prema koncenzusu svih učenjaka i nije dozvoljeno poslije nje klanjati podne-namaz. Slične stavove možemo naći i kod pravnika hanbelijskog i malikijskog mezheba (Zuhajli, 1985: 2/279-280). Dr. Vehbe Zuhajli, jedan od vodećih savremenih islamskih pravnika, nakon što je spomenuo ovaj stav većine ranijih učenjaka, smatra da klanjanje podne-namaza poslije džume nije obavezno, ali ni zabranjeno ako neko želi da to čini iz ranije spomenutih razloga (Zuhajli, 1985: 2/311). Ovaj stav dr. Zuhajlija, koji pomiruje suprostavljena mišljenja i sagledava realnost savremenog svijeta, stav je kojeg zauzima i IZ u BiH, kako je to obrazložio fetva-i-emin dr. Ljevaković.

Zaključak

Džuma-namaz ima posebno mjesto u islamu i posebne uslove valjanosti i obaveznosti. Najvažnija svrha njenog propisivanja jeste okupljanje muslimana radi zbližavanja i jačanja jedinstva. Za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija muslimana džuma-namaz se obavljao samo u većim centrima i gradovima, u centralnim džamijama, i predvodio ga je vladar ili onaj koga on ovlasti. Iz toga su imami Ebu Hanife, Malik, Ahmed i Šafija izvukli zaključak da se džuma-namaz može obavljati samo na jednom mjestu u gradu. Nakon širenja gradova i povećanja broja stanovnika kasniji učenjaci su dozvolili da se džuma-namaz može obavljati na više mjesta, ali samo onoliko koliko je stvarna potreba. Ukoliko se džuma-namaz obavi na više mjesta nego li je potrebno, postoje različita mišljenja oko toga koja džuma će biti ispravna.

Zbog toga je veliki broj islamskih pravnika zauzeo stav da poslije klanjanja džuma-namaza treba iz predostrožnosti klanjati podne-namaz. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da klanjanje podne-namaza nakon džuma-namaza ima svoje obrazloženje i utemeljenje u relevantnim fikhskim djelima i da se ne radi o nekoj „bosanskoj“ ili „balkanskoj“ novotariji. Radi se o pitanju oko kojeg već odavno postoji dilema i razilaženje među islamskim pravnicima, što znači da ne smijemo osuđivati one koji zauzimaju ili slijede drugačiji stav od našeg. Umjesto da vodimo rasprave oko toga ko je u pravu u pogledu ovog pitanja, nastojmo da ispunimo svrhu i smisao propisivanja džuma-namaza, a to je zbližavanje i jačanje muslimanske zajednice.

 Literatura: El-Mevsu’a El-Fikhijje (1983), Vizaretul-evkaf veš-šuun el-islamijje: Kuvajt; Ibn ‘Abidin (2003), Reddul-muhtar, Daru alemil-kutub: Rijad; Ibn Kudame (1997), El-Mugni, Daru alemil-kutub: Rijad; Ibnul-Usejmin (2002), Eš-Šerh El-Mumti’, Dar Ibnul-dževzi: Ed-Demmam; Subki (1987), Fetava, Darul-ma’rife: Bejrut; Šurunbulali (2004), Merakil-felah, Darul-kutubil-ilmijje:Bejrut; Tuhmaz, A.M. (2002), Hanefijski Fikh 1, Haris Grabus: Sarajevo; Zuhajli, V. (1985), El-Fikh el-islami ve edilletuhu, Darul-fikr: Damask.

Izvor: Preporod.com