Category Archives: Poučno

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA
Otišao mladić na studije u jednu od komunističkih država i tamo se zadržao neko vrijeme. Po povratku kući, roditelji i rodbina pripremili mu svečani doček, što ga izuzetno obradova. Ubrzo nastupi vrijeme namaza, i njegovi se spremiše da idu u mesdžid, a kada njemu bi rečeno da se i on spremi za namaz, hrabro se usprotivi i reče: “Neću klanjati sve dok mi ne dovedete najvećeg učenjaka iz našeg mjesta i on ne odgovori na moja tri pitanja!”
Ne preosta im ništa drugo nego da se daju u potragu za učenjakom, i nakon kraćeg vremena dovedoše učenjaka koji odmah stupi u razgovor sa mladićem, koji mu postavi sljedeća pitanja: “Da li Allah stvarno postoji, i ako postoji, kako izgleda? Šta je to Božija odredba i kako se ona dešava? Ako je šejtan stvoren od vatre, zašto će njome biti kažnjen kada mu ona ne može nauditi?”
Samo što je završio, učenjak ustade i jako ga udari po licu, toliko da se zatresao od bola. “Zašto si me udario”, upita ga ljutito, “sigurno nemaš odgovor na moja pitanja, pa ti nije preostalo ništa drugo, osim to?”
“Ne, odgovor na tvoja pitanja leži upravo u ovom šamaru”, odgovori on.
“Ne razumijem”, zbunjeno će mladić.
“Šta si osjetio poslije udarca?”, upita ga učenjak.
“Jaku bol!”, odgovori.
“Vjeruješ li stvarno da bol postoji, i ako postoji, kako izgleda, opiši mi je?”, nastavi sa svojim pitanjima učenjak.
“Kako da ne postoji, još uvijek je osjećam. A nisam u stanju da ti je pokažem niti da je opišem”, odgovori on.
“E, u tome leži odgovor na tvoje prvo pitanje, dokaz Božijeg postojanja je u tragovima i znacima Njegovog stvaranja koje svuda oko sebe vidimo, a na ovome svijetu Ga je nemoguće vidjeti”, zaključi učenjak, a zatim reče: “Da li si i u snu mogao zamisliti da će ti se ovo danas dogoditi? Da li te je neko prethodno obavijestio i da li si imao ikakvog znanja o tome?”
“Ne”, odgovori mladić.
“To ti je Božija odredba, ništa ne znaš o njoj dok se ne dogodi”, reče učenjak, dajući odgovor na njegovo drugo pitanje.
“Od čega je stvorena ruka kojom sam te udario?”, ponovo će učenjak.
“Od ilovače (zemlje)”, odgovori mladić.
“A lice po kojem sam te udario?”, nastavi on.
“Isto tako”, mladić će.
“I pored toga si osjetio bol, tako će i šejtan osjećati bol dok ga bude pržila džehennemska vatra, iako je od vatre stvoren”, završi učenjak sa svojim odgovorima, što bi dovoljno ovom mladiću da odagna šejtana od sebe i ponovo padne na sedždu Allahu, dželle šanuhu.
izvor: akos.ba
Advertisements

Važnost obrazovanja

dua101.jpgSvakako da je danas najlakše manipulisati sa narodom kad nemaju ili nisu dovoljno edukovani, svejedno da li se radi o religiji ii ne, isto se može nama manipulisat ako ne poznajemo svoju vjeru onda dođu manipulatori pa nam ispiru mozak, a ako ne poznajemo društvenenauke bar osnovu isto se dešava da manipulatori nas okreću i ispiru mozak kako hoće, pogotovo u današnjem vaktu! zato!

Početak nove školske godine je uzbudljivo vrijeme i odlična prilika za novi početak. U narednih nekoliko dana našoj djeci i mladima će trebati naša potpora i ohrabrenje, podrška, uputstva savjeti i molitve. Zato želim da našim učenicima i njihovim roditeljima kažem par nasihata (savjeta) kako bi mogli ove nove akademske godine pretvoriti u obrazovne i produktivne koristi koliko je to moguće.

Jedna od mojih savjeta je, da nas podsjeti, kako islam pridaje veliku pažnju kada je u pitanju obrazovanje i ssticanje istog, i drugo da nas ohrabri da prihvatimo više holistički (ili cjelokupni) koncept obrazovanja.

Islam je u velikoj mjeri naglasio važnost obrazovanja. U Kur’anu riječ ILM ili znanje i njene izvednice koje se spominju više od 800 puta. Osim toga, prva riječ Kur’ana poslaniku Muhamedu (savs) je u obliku naredbe: Ikre! – Bukvalan prevod je “recituj” ili “čitaj“. Čitaj! U ime svog GospodaraKoji satvara od ugruška? (Sura al-Alek, poglavlje 96, ajet 1)

Tu su i brojni poslanikovi hadisi koji uče muslimane da se osnaže sa znanjem i educiranjem. Prema jednom hadis kojeg bilježi Enas ibn Malik r,a, od poslanika Muhammeda (as) da je rekao: Traženje znanja je obaveza svakog muslimana. (Imam Ibn Madže).

U drugom hadisu kog prenosi Abdullah ibn Umar r,a, kad je poslanika Muhammed (as) ušao u mesdžid i primijetio dvije grupe ljudi. Jedna grupa je obavljala namaz i učila Kur’ana a druga je bila angažovana u podučavanja i učenju. Poslanik (as) je pohvalio obadava skupa, ali radije bi da se pridruži grupi koja je angažovana u obrazovnim aktivnosti. Zatim je proglasio: “Ja sam poslan kao učitelj“.

Stoga je jasno da su primarni izvori islama Kur’an i Hadis, koji su najpreči u traženju znanja i da su jedan od najviših i najplemenitija djela ‘Ibadeta’ (obožavanja Allaha dž,š). Svejsni Musliman je neko ko čita svakodnevno i stalno nastoji da podigne svoj nivo obrazovanja i bazu znanja.

Osim toga, traženje znanja je jedan od načina da se postigne uspjeh na ovom i budućem životu. Poslanik Muhammed a,s je rekao da: Ko krene putem traženja i sticanja znanja, Allah dž,š, će mu olakšat put do Dženneta. (Imam Buhari i imam Muslim).

U svjetlu gore navedenog jasno je da Ikre (pismenost) je naš put do uspjeha na ovom svijetu i na Ahiretu. Pozivam vas da pokušate da poboljšate svoje znanje o islamu putem predavanja i čitanja knjiga o islamu.

Poštovana Braćo: Drugo pitanje želim podijeliti s našim učenicima, kao i njihovoj podršci roditelja, da prihvatimo islam kao holistički (cjelokupni, ne-razdvojini) koncept obrazovanja.

U islamskoj koncepciji obrazovanja se ne odvaja znanje između vjerskog i sekularnog. Islam nas je oslobodio ovog dualizma. Islamski koncept (Tevhid) jedinstvo Allaha dž,š nas ohrabruje da sve znanje dolazi iz jednog izvora. Islamski kriteriji za razlikovanje znanja je da li je korisno ili štetno znanje.

Ranije generacije muslimana jasno su shvatile ovaj holistički (jedinstveni i cjelokupni) koncept obrazovanja i oni su bili pioniri u mnogim disciplinama znanja i nauke. Na primjer, Al-Havarizmi (u.847) – koji je živio u 9. stoljeću – osnovao je algebra. Džabir ibn Hayyaan (u.813) koji je živio u ranom 9tom stoljeću se smatra ocem moderne kemije. Al-Bejruuni (u.1051) – koji je živio u 11stom stoljeću – utvrdio obim zemlje. Al-Raazi, Ibn Sina i Ali Ibn Rabbaan napisali su velike knjige na kojima se temelji moderna medicina. Svi ovi muslimanski naučnici bili su veliki religijski učenjaci i ulema i oni nisu pravili kontradikciju niti razliku između dvije grane znanja.

Jedan od glavnih uzroka slabosti ummeta danas je da smo izgubili ovo holističko (jedinstveno i cjelokupno) razumijevanje obrazovanja. Mnogi muslimani još uvijek smatraju društvene i prirodne nauke kao ne-vjersko znanje. To treba ispraviti, sve veći broj muslimana počinje mijenjati tu pogrešnu percepciju obrazovanja u islamu.

Ja bih da završim sa riječima ohrabrenja našim učenicima dok se pripremaju za povratak u školu. Pozivam sve učenike da marljivo uče i da budu uspješni u svojim studijama, da budu najbolji studenti u školama i univerzitetima. Povratak u škole, osnovne, srednje i fakultete zahtjeva više pažnje, da bi na kraju uspjeli. I znajte da vaš uspjeh nije samo vaš, već i vaših roditelja, prijatelja i vaše zajednice kojoj pripadate, i svakako cijelog muslimanskog ummeta.

Želim završiti sa jednom od najboljih dova koju bi  svako od nas trebao da uči kad traži znanje. Možete je naći u suri Taha 20 poglavlje u ajetu 114 koja glasi; Gospodaru povećaj mi znanje.

Continue reading

Poruke iz Sure Džumuah 1 dio

Sura Džumuah

Sura El-Džumuah – petak- ima svega 11 ajeta! Dakle na izgleda vrlo mala i kratka sura, no, međutim kada pogledamo u njen sadržaj, puke i poruke onda tek shvatamo njemu veličinu i dužinu.!

يُسَبِّحُ لِلَّـهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ الْمَلِكِ الْقُدُّوسِ الْعَزِيزِ الْحَكِيمِ ﴿١ هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ ﴿٢ وَآخَرِينَ مِنْهُمْ لَمَّا يَلْحَقُوا بِهِمْ ۚ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ ﴿٣ ذَٰلِكَ فَضْلُ اللَّـهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَاءُ ۚ وَاللَّـهُ ذُو الْفَضْلِ الْعَظِيمِ

Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga! On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se još nisu priključili – On je Silni i Mudri. To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.

Ovo su prva 4 čjeta iz kojih učimo sljedeće; Sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji hvali Allaha dž,š. Hvala prije svega Vladara tj; Allaha dž,š, hvali Svetoga i Silnoga i Mudrog Allaha dž,š, Jer je jedini Vladar, istinski vladar Allah dž,š, Koji je i Svet, Koji je i Silan i Koji je Mudar, sve je to Allah dž,š.

Takođe učimo iz ovih ajeta; Da je On dž,š, poslao poslanika jednog od nas, koji je dobro poznat ljudima njegova narav, porjeklo i ponašanje, Njegova Mudrost je da takvog poslanika pošalje ljudima, tako da ljudi nebi imali dileme u ono što taj poslanik govori i čemu poziva. A zašto ga je poslao? Iz razloga da nam kazuje ajete iz Kur’ana, da razumijemo Kur’an da ne budemo od onih koji imaju uputu a ne razumiju je! O tome se govori u nastavku ove sure!  Da nas poduči knjizi tj; Kur’anu, te da nas poduči mudrosti tj; Sunnetu njegovom, jer je i sunnet jedna vrsta objave, a to je ujedno i mudrost, ono što nam danas fali je mudrost.

Prije slanja poslanika Muhammeda a,s, ljudi su bili u očitoj zabludi, sljedili su svoje strasti, svoje prohtjeve, svoje običaje i tako gradili i izgrađivali bolesna društva, a šta vidimo danas, koliko nas je danas da sljedimo svoje prohtjeve, svoje običaje, svoje kulture, sljedimo sve osim onoga što bi trebali sljediti a to je Kur’an i Sunnet poslanika a,s.

To je Allahova Milost! Dakle Allahova Milost je da Njega sve hvali i na nebesima i na Zemlji, koji je jedini istinski Vladar, koji je Sveti, Silni i Mudri, Allah dž,š. To je stvarnost i suština blagodati! To je Allahova Milost što nam je poslao poslanika Muhammeda a,s, koji je nama poznat, znamo njegovu porodicu, njegovo pleme itd. To je Allahova Milost Što nam je poslao poslanika koji će nas očistiti od stranputica, i koji će nas podučiti istini Kur’anu i koji će nas podućiti mudrosti, čak i ako smo bili na zabludi ipak ima selameta za nas, samo moramo postupiti onako kako nam poslanik a,s, kaže. A tako i oni koji dođu kasnije koji će se priključiti ovim prvima i to je Allahova Milost! Jer je On dž,š, Silni i Mudri. To je Allahova Milost; što nam daje konstantno, i stalno nam ukazuje na pravi put.

To su Allahove blagodati koje ukazuje i daje onimo kome On hoće.

Molim Allaha dž,š, da nam podari da ustrajemo na putu istine, amin.

Koji izbor muslimani imaju na zapadu!

Imam Sedin Agic Ova teme je postala posebno važna, s obzirom na delikatnu i opasnu situaciju u kojoj se mi muslimani nalazimo ovih dana. Moderni svijet je okupirao ljude različitih kultura u jedno veliko selo, a mi muslimani na zapadu moramo napraviti neke ključne odluke u našim odnosima sa susjedima u užoj i široj zajednici.

U SAD ima oko 7 miliona muslimana od ukupnog stanovništva, ipak smo mala zajednica u odnosu na broj. Međutim, mi nismo prvi muslimani koji se suočavaju sa izazovom koji žive kao manjina na zapadnom sekularnom okruženju.

Prisjetimo se da je i poslanik a,s koji je bio vođa prve muslimanske manjine koja je još i bila u vrlo neprijateljkim plemenskim zajednicama. Mekanske kurejšije su bile ogorčene protiv islama, oni su progonili muslimane i to poprilično na mrkotrpan način, čak šta više, postojala je realna opasnost da bi islam mogao biti zbrisan u potpunosti.

Kao mjera opreza, poslanik a,s, je poslao malu delegaciju u Abesiniju, oni su postali prva muslimanska manjina u prijateljskom kršćanskom društvu. Tu je bio mudar, pravedan i tolerantan kralj koji je učinio dobrodošlicu i koji je garantovao njihovu sigurnost.

U proteklih pola stoljeća, manjak radne snage u Britaniji SAD i Evropi su doveli muslimanske imigrante u velikom broju. Turci su došli u Njemačku, Alžirci i Marokanci u Francusku i Pakistanaci i drugi u Britaniju i SAD.

Uz to, došlo je stalan protok studenata i profesionalnih muslimana koji žele da unaprijede svoje karijere, kao i politički azilanata koji su pali u nemilost svoje vlade. Dok Europi i Sjevernoj Americi koristi od ovog priliva stručnih kadrova iz muslimanskih zemalja, nove zajednice moraju se suočiti sa nekim teškim odlukama: Mnogi od njih nisu upoznati sa zapadnim načinom življenja, kulture itd. Često njihov dolazak nije dobro-doašao ili nije za pohvalu. Kako bi mi trebali da odgovorimo na to?

Muslimani koji dolaze na Zapad su uglavnom odabrali jednu od 3 opcije: Asimilacija, Izolacija ili selektivna interakcija.

1.Asimilacija ili Izjednačavanje: Oni koji su odlučili da se asimiliraju, obično pate od masovnog kompleksa inferiornosti odnosno manje vrijednosti. Oni napuštaju svoj identitet; oni oponašaju kulturu domaćina zajednice na svaki mogući način. Njih je sramota ko su i odakle su došli. Oni poriču svoje porijeklo i oni pokušavaju da budu malo smeđi Englezi ili malo smeđi Evropljani.

2: Izolacija: U drugoj grupi, koji su izabrali izolaciji, su užasnuti onim što vide što je postalo od prve grupe. Oni ne žele da nestanu u kulturnom smislu. Oni žele da sačuvaju svoj islamski identitet, koji često brkaju sa svojim kulturnim i etničkim identitetom. Nadalje, oni misle da je najbolji način da se zaštiti islam i njihov muslimanski identitet je ustvari da nemaju nikakav kontakt, ili da imaju minimalan kontakt sa svojim nemuslimanskim susjedima, samo onoliko koliko je njima potrebno.

Taj strah od ovih izolacionista je razumljiv, ali to ne može biti rješenje!. Islam ne može biti skriven kao neka dragocjena istorijska relikvija u muzeju (ili ukras). To se nikada nije ni smatralo da bude religija geta, islam nije religija samo za “nacionalne manjine”. Islam je religija za cijelo čovječanstvo, za sva vremena i sva mjesta. Allahu je prava vjera jedino islam.

3: Selektivna Interakcija: Treća grupa je izabrala srednji put, selektivne interakcije. Oni vjeruju da muslimani mogu i treba da se slobodno udružuju s ljudima drugih vjera, ili čak sa onima bez vjere, kao što može biti slučaj. Oni se osjećaju ugodno sa svojim susjedima, kod kuće, na poslu i u slobodno vrijeme, tako da mogu njegovati prijateljstvo koje koristi obje strane. Ova grupa ima za cilj da se prilagode zapadnom društvu, apsorbuje na dobro i utječe na dobro a izbjegava loše i lošeg uticaja.

Također, ova grupa smatra da njihova interakcija omogućava muslimanima da generiše islamski utjecaj na naše susjede i sugrađane. Šta je ispravan izbor za nas? U Suri El-Enbija 127, Kur’an opisuje misiju našeg pslanika Muhameda a,s u ovim riječima: “Mi smo te, [O Muhammad] poslali, samo kao milost svim narodima“. A Allah je rekao u suri Ali Imran 19: Allahu je prava vjera jedino islam.

Jasno je draga braćo, da Islam nikada nije bio namijenjen za bilo koje rase ili grupe. Islam je za cijelo čovječanstvo od samog početka, za sva vremena, i za sva mjesta. To je naša dužnost kao muslimana da ga dijelimo s drugima. Postavlja se pitanje kako? Kako ćemo pokazati drugima ljepotu vjere? Kako ćemo ih uvjeriti da islam ima najbolja rješenja za probleme našeg vremena?

Uzmimo naše zlatne primjere iz naše vlastite istorije. Da je poslanik Muhamed a,s ograničavao svoju pažnju samo prema muslimanima, islam se ne bi proširio kao što je to danas. Naš poslanik Muhamed a,s započeo je svoju misiju i nastavio do kraja svog života, pripovijedanje, učenje te odličan lični primjer, svojim prijateljima i neprijateljima, muslimanima i ostalim isto tako. “Zaista u Allahov Poslaniku, imate najbolj primjer”. Nije bilo kontradikcija u onome što je govorio i u onom što je on radio. I riječi i djela su iste supstance. U stvari, delo je vidljiva riječ.

Promjene

Promjene

Zahvala Allahu dž,š, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda a,s, njegovu porodicu uzorite i čestite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg Dana.

Vidimo draga braćo da svako ovih dana poziva u promjene! Prave se razni pokreti, razni mitinzi i prezentacije! No, međutim postavlja se pitanje nama ”hoćemo li se mi promjenuti! Hoćemo li poraditi na sebi?

Allahova dž,š, je volja i Njegovo pravilo da onaj ko posije dobro i obrat će dobro, a onaj ko sije loše će isto i obrati loše! Kaže uzvišeni u suri Zilzele 7-8: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.

A što se tiče muslimana, kakvo god nas dobro potrefi znamo da je to blagodat od Allaha dž,š. Jer musliman zna da on ne zaslužuje ništa od Allaha dž,š, i da će ga njegovo vjerovanje i ubjeđenje dovesti do zahvale Allahu dž,š. Isto tako ako ga kakvo zlo zadesi on će istrajati i tražit će nagradu od Allaha dž,š, jer zna vjernik da je rezultat činjenja lošeg djela, ustvari podizanje na veći nivo na Ahiretu. Rekao je uzvišeni u suri Šura 30: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. Kao što uzvišeni kaže u suri Ra’d 11: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.

Muslimani kroz historiju su prolazili kroz razna vremena i periode, neki su bili teži od nekih drugih u iskušenjima i čak su bili protjerivani i izgonjeni. Ali su učinili nešto važno a to je ”učinili su iskreno pokajanje” vratili su se znanju i vjeri, vratili su se Allahu dž,š. Tada su povratili sigurnost, ponos i čast, jedinstvo koje je bilo predvođeno praksom islama. Danas, iskušenja i belaji su veliki za današnji ummet generalno, ali ipak ostaje neosporna istina da se stanje kasnijih generacija neće popraviti osim sa onim s čim je se popravila i prva generacija, a to je ”POKAJANJE”.

Zato optuživati neprijatelje islama za ove belaje i iskušenja i oslobađanje muslimana za neodgovornost za svoje stanje je neprihvatljivo i nezamislivo. Kako da tražimo da neko drugi riješi naše probleme! Ko je odgovoran da riješi naše probleme? Riješenje za naše probleme nalazimo u Kur’anu i Sunnetu poslanika a,s, u vođama i predstavnicima muslimanskih skupina, imamima i učenim da se ljudima kaže istina, i da se potpomognu u rađenju generalnog dobra te upozorenje na loše i odvraćati od lošeg. Ovo je velika odgovornost koja zahtjeva jaku volju i iskrenost.

Draga braćo! Kad god neko iskušenje i belaj zadesi neku zajednicu, prvo što treba svako uraditi je da učini iskreno pokajanje ili teobu. Kaže uzvišeni u suri Nur 31: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. U ovom ajetu je imperativ, što značoi da nam je se obaveza svima kako pojednincima tako i grupama da se pokajemo!

Svaki muslim bi se trebao iskreno pokajati, ako bi neko kojim slučajem rekao: Šta pokajanje ima samnom i mojim osobnim stanjem i kako se odslikava na ostatak muslimana!? Takvom bi se trebalo reće; da je izvor svakog dobra i rezultat svakog dobra ustvari pokornost i poslušnost Allahu dž,š, a isto tako svaka korupcija i nepokornost je izvor ustvari neposušnosti prema Allahu dž,š. Isto tako bi mu se trebalo reće; da pokajanje pojedinačno donosi veliko dobro i smanjuje propast muslimana.

Dini islam naređuje muslimanima da budu ujedinjeni i isto tako islam nam zabranjuje da se razjedinjujemo! Interesantna je ova činjenica, islam nam govori jedno a mi ipak radimo drugo! Kaže uzvišeni u suri Ali Imran 103: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!

Takođe nam uzvišeni govori u suri El-Enfal 46: i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.

Dok islam naređuje jedinstvo između muslimana to nikako ne znači da mi možemo napadati one koji nisu musliamani ili da im branimo njihova prava u kojima oni uživaju pod islamskom vlašću. Ako bi ovo mnogi ne muslimani razumili, onda oni nebi optuživali islam zbog nekih zlodjela muslimana. Kaže uzvišeni u suri En’am 151: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.

Bojmo se Allaha, budimo bogobojazni , tražimo da budemo u Njegovoj blizini čineći dobra djela a ostavljajmo zabranjeno. Pošalji sebi kakvo dobro za Ahreta prije smrti kako bi ga pronašao jer kaže uzvišeni u suri El-Hašr 18: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.

Pripremi sebi odgovore koji će te spasiti na Dan Proživljenja! Poslanik a,s, je kazao: Ni jedan čovjek na Sudnjem Danu se neće pomjeriti sa svog mjesta sve dok ne bude upitan; o svom života kako ge je proživio, o mladosti ušta ju je potrošio, o bogatsvu kako je zaradio i gdje ga je potrošio, o znanju i da li je postupao po njemu!.

Imamsedin April 22nd 2016 – Rajab 15th 1437

HOĆEMO LI SE, KONAČNO, ZASTIDJETI?!

HOĆEMO LI SE, KONAČNO, ZASTIDJETI?!
Ebu Hanife, je pored velikog broja učitelja u raznim islamskim centrima, koristio odlaske na hadž kao metodu susreta sa svojim učiteljima, kako bi se što više družio s njima, učio od njih i razmjenjivao mišljenja.
Zna se, kako navode brojni autori, da je Ebu Hanife 55 puta obavio hadž. Nije, onda, ni čudo što je sreo toliki broj učitelja i od njih crpio znanje. Neki navode da je broj njegovih učitelja dosegao 4.000!!!
Koliko mi imamo danas povjerljivih učitelja?!

Najviše koristimo sumnjive učitelje i šejhove s googla i facebook-a!

Zato i imamo pomamu “sveznalaca” na društvenim mrežama i ovoliko mržnje i netrpeljivosti prema dokazanim islamskim učenjacima kroz našu historiju!

Ranija ulema je imala one koji su provjeravali njihovo znanje, a “znanje” facebook-“sveznalica” niko ne provjerava niti im pamet provjetrava!!!

Zato imamo danas takve “sveznalice” koji omalovažavaju čak i autoritet i znanje jednog intelektualnog kolosa kao što je bio Ebu Hanife a koji nisu do sada ni poselamili 40 učenjaka, a on učio pred 4.000 najvećih učenjaka toga vremena!

Kada ćemo se već jednom, naše drage “sveznalice”, zacvenjeti i zastidjeti pred ovim velikanima?!
Izvor: Dr.Šefik Kurdić
(oficijalna stranica facebook)

Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur’an i umro

 Mladić iz Meke koji je pljunuo na Kur’an i umro

Jedan mi je čovjek ispričao sljedeće: “U gluho doba noći telefonirali su mi iz bolnice tražeći da odmah dođem. Rekli su mi da je moj brat imao tešku saobraćajnu nesreću i da se nalazi u veoma kritičnom stanju… Odmah sam pošao onamo, nisam nimalo oklijevao. Zatekao sam svog brata, koji nije klanjao ni postio, na krevetu; bilo je očito da je na samrti. Gledao me neko vrijeme, a zatim je zatražio Mushaf, koji sam držao u prednjem džepu galabije. Obradovao sam se: moj brat, koji je živio poročnim životom, koji se odavao grijesima, traži od mene Mushaf! Ovo je radosna vijest… Uzeo je Mushaf i prinio ga ustima, pa sam pomislio da će ga poljubiti. Znaš li šta je učinio? Pljunuo je na Mushaf i plačući vikao: ‘Ja sam nevjernik!’ Zatim je ispustio dušu.”

 

(Šejh Fajiz es-Sehli)

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umre !!

Običaj u pojedinim mjestima kad neko umr !!!
—      da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda, koja se zatekla u posuđu;
—      da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogle­dala;
—      da se odmah čim se umrla osoba okrene prema kibli ili pokrije čaršafom, donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to stavi više glave umrle osobe. To sve tako stoji dok se mrtvac ne iznese iz sobe, a zatim se to dadne nekoj sirotinji;
—     da se kuća ne mete dok se umrla osoba ne iznese iz te kuće, pa ma­kar tu ležao i 2 – 3 dana, jer vjeruju – ako se bude melo da će se »za­mesti« cijela porodica;
—      kad imam ili bula budu krojili ćefine — ne smiju se služiti ma­kazama, niti kod šivenja ćefina smije biti uzlova, jer će se – vjeruju – makazama prerezati daljnji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude uzlova, da će im time biti zavezana sreća;
—  čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se — vele — mogao povampiriti. Ne treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije povam­pirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba bojati, ako su naopake naravi.
— da iz sobe do mjesta kupanja umrlu ženu iznose s tekbirima i još nekim drugim učenjem, i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem manjem gradiću i to pod »dirigovainjem« mjesne bule koja neće da zna da kod umrle osobe prestaje svako učenje dok se ista ne ukopa. Čudne li demagogije?!
—      da iza umrle osobe spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako ništa drugo da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiran je cijelog stana, a ne samo po­steljine, odjeće i obuće, ali odjeću ne treba spaljivati.
—      kad umrla osoba bude okupana i u ćefine zamotana – zakolju brava i prenesu ga preko iste, dok još nije podignuta iz tenešira. Ovo čine – vjerujući – da će bitii veći berićet u sitnoj stoci;
—       da se iskupi sav hajvan pred kuću pa kad se mrtvac ponese da se pronese između hajvana – vjerujući –  da onda neće ni jedan komad uginuti ili na bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;
—      da muškom djetetu – koje je umrlo neosunećeno – dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci;
—      imam se ne smije obazrijeti kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini – vjeruju – mogao bi ubrzo još neko umrijeti;
—      zahtijevaju da prvu noć poslije sahrane umrle osobe imam prenoći u sobi u kojoj je dotični umro;
—      kad se ponese dženaza da se za istom razbije bokal ilil nešto slično od stakla, da bi se – vele – na toj žalosti sve završilo;
—      muž ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u kabur spustiti, jer je za nju postao tuđin, a svako drugi smije. Čudna li rezonovanja?!
—      kad se dijete spušta u kabur treba ga tri puta pomaknuti napri­jed – da mu majka ne bi postala nerotkinja;
—     prilikom zakopavanja mrtvaca neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja bacaiti na zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Za to se ne govori: »Daj mi lopatu« — nego: »Baci lopatu«!
—       dijele novac — sadaku na kaburu i (to svakome odreda – bio siromah ili bogat). Podijeliti nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu umrle osobe ne samo da je pohvalno, nego u najviše slučajeva  potrebno, ali ne i oni­ma koji su imućni.
— kada se vraćamo s dženaze – vele – ne valja se nikome svraćati, niti se valja, kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;
—      onom koji nam je povodom smrti došao na žalosti, kada ga pra­timo ne smijemo reći: »Dođi«, kao što se obično čini, kad pratimo posje­tioce, jer ga – vele – zovemo na ponovnu žalost;
—      stavljaju posudu s vodom na prozor u kući umrle osobe i to 40 dana da bi se – vele – duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur posudu s vodom;
—      stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se na­vrati kući u kojoj je živjela dok nije umrla;
—     pale svijeću u kući umrle osobe sedam, a ponegdje i po 40 noći za dušu umrle osobe;
—      ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu umrle osobe. Na novome groblju u Barama na mno­gim grobovima muslimana vide se svijeće koje gore kao i na grobovima nemuslimana. Mislim da to čine nemuslimanke i njihova djeca, koje su bile udate za muslimane. Ne bismo smjeli dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede.
—      peku halvu i dijele je sa somunima po selima;
—       posjetiocima, koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red učiniti, kad dođu gosti i prijatelji;
—       otac, majka, brat, sestra i žena uzimaju grumen zemlje s gro­ba i nose uzase, da bi umrlu osobu što prije prežalili i zaboravili.
Vjerujem, da još tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izra­žaja kad umre bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam i rekao hvala Allahu dž. š. – svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema smisla povezivati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.
Istina, ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od sviih nave­denih običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju jedan čisto kršćanski običaj, a to je: da kod kuće umrle osobe časte rakijom sve one koji su došli da isprate do groba umrlu osobu ili kada se povrate s kabura.
Ne mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu. Naime, u Sarajevu je običaj da se skoro sve dženaze donose pred Begovu džamiju – obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaze namaz.
Međutim, među onima kogii žele da isprate umrlu osobu do kabura – ima velik broj i onih koji neće da umrlom klanjaju dženaze namaz, pa makar im to bio: roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa protiv toga. Put istine je jasan a svakome otvo­ren, a islamsko geslo glasi: »LEKUM DINUKUM VE LIJE DIN = Va­ma vaša vjera, a meni moja vjera«.
 Ali im otvoreno zamijeravamo što u dvorištu Božijega hrama uz ramazanske dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži dio vjere – to je njegova stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici do­laze da obave namaz i da baš oni njihovim roditeljima i rodbini kla­njaju dženaze namaz – morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne činiti, jer se to ne može nikako drugačije shvatiti nego kao otvoreni prkos, a tu mu nije mjesto. Ukoliko se ne radi o prkosu, onda je to pomanjkanje lične kulture.
Bože! Obasjaj nam duše svjetlom Tvoga nura, pa da krenemo putem Istine, putem, koji vodi Tvome rizaluku i Tvome rahmetu.
Autor: hafiz Sinanudin Sokolović
Iz knjige: “Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana”
Izdavač: autor 1972. godine u Sarajevu
Priredili: Admir Iković i Voloder Sanadin
Akos.ba

 

POUČNA PRIČA !

POUČNA PRIČA !

Kada se približio kraj jednom uglednom i jako bogatom muslimanu pozvao je svoja dva sina i predao im dva zapečaćena pisma. Rekao im je da prvo pismo smiju otvoriti kad on umre i prije nego što ga ukopaju a drugo pismo tek nakon njegove dženaze.

Nakon što je otac umro braća se sakupiše i otvoriše prvo pismo da vide očevu oporuku. U njoj je pisalo: “Dragi moji sinovi, kad umrem ogasulite me, zamotajte u ćefine i obujte mi čarape. Nemojte me zakopavati bez čarapa!
 
Braća se poćeše prepirati. Mlađi reče da bi trebali ispuniti očevu želju, dok stariji reče da se niko od muslimana ne kopa u čarapama pa neće ni njihov otac. Tako i bi, i oni ukopaše oca bez čarapa.
 
Nakon dženaze otvoriše drugo pismo da vide šta im je otac oporučio. U njemu je pisalo: “Dragi moji sinovi! Bio sam jako bogat i vidite šta sam sve na dunjaluku imao, a u mezar ni čarape nisam ponio!”

Poruka: Dragi brate ma šta od dunjaluka imao i posjedovao, nećeš sa sobom ponijeti, samo ono što podjeliš ostaje tebi kao sadaka, zato djeli dok još možeš da bi imao koristi i nakon svoje smrti, čovjeku će biti od koristi samo ono što udjeli kao trajnu sadaku!