Category Archives: Predavanja

Značenje sure En-Nas

Iako su ove dvije (En-Nas i El-Felek). Kur’anske sure zasebne cjeline i u Kur’anu su razdvojene i pod zasebnim imenima, ali one su tako duboko međusobno vezane, njihov sadržaj je sličan jedan drugome. (slično ovome se spominje u tefsiru alima Sejida ebu Ala Mevdiudija u tefhimul Kur’anu, značenje Kur’ana)

Tako su dobile zajednički naziv, Mu’awwezzaetejni (dvije sure u kojima se utočište kod Allaha dž,š, traži).

Imam Bejhakki u Dala’il an-Nubuwwat spominje je da su ove sure zajedno objavljene (En-Nas i El-Felek).

Imam Hasan El-Basri, Ikrime, Ata ibn Rebbah, Džabit bin Zejd r,a, se slažu da su ove sure Mekanske.

Povod objave ove dvije sure: Imam Nesefi, Imam Bejhakki, Hafiz Ibn Hadžer, Hafiz Badr-uddin El-Ayni i drugi, kažu da su ove dvije sure objavljene kada su se jevreji bavili magijom protiv poslanika a,s, u Medini i kad je pao bolestan na postelju. Ibn Sa’d prenosi od Vakidija da je se to desilo 7 godine po hidžri. Ali sihr ili vračanje se desilo prvo u Mekki, prije medine.

Tema ovih sura je eksplicitna da su ove sure objavljene u Mekki na samom početku, kad se pojavila grupa ili opozicija koja je radila protiv poslanika a,s. Kasnije kad je oluja protivljenja se još više digla koju su pokrenuli munafici, Jevreji i mnogobošci, tad je naređeno poslaniku a,s, da ponovo uči ove sure.

Nakon što je magija (sihr) utjecala na poslanika a,s, i to samo Allahovom voljom, te mu se bolest pogoršala, melek Džibril a,s, je došao i naredio poslaniku a,s, da uči ove dvije sure (En-Nas i El-Felek)

U ovoj suri su istaknuta 3 svojstva Allaha dž,š,

Gospodarstvo – Rububijjet

Vlast – Mulk

Božanstvenost – Uluhijjet

O ovim svojstvima smo već govorili kad smo govorili o vjerovanju, akidetu. Allah dž,š, je Gospodar, Vladar, i Bog svega što postoji.

Allah dž,š, naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana, napasnika, koji nabacuju zle misli i koji čovjeku uljepšavaju grijeh, jer nema nijednog čovjeka a da nema svog šejtana. (slično se spominje u tefsiru Imama Ibn Kesira)

Hadis: Nema niko od vas a da nema svog druga (šejtana) rekli su; Ni ti o Allahov poslaniče! Ni ja, odgovori poslanik, samo što me je Allah dž,š, pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro. Imam Buhari i Muslim.

Hadis: Od Enesa r,a, se prenosi da je poslanik a,s, rekao: Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv. Imam Buhari i Muslim.

Ako se nekome nešto desi, ne treba reće propao šejtan! Jer se on time povećava i raste, već treba reći ” u ime Allaha” on se tada smanji i postane sitan kao mušica.

Dakle kad god se srce sjeti Allaha dž,š, šejtan biva pobjeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah dž,š, onda šejtan pobjedi i biva veći.

Šejtan nanosi zle misli a to radi ljudskim srcem, kada je čovjek u stanju tuge ili radosti, a ako čovjek spomene Allahovo ime tada šejtan nestane.

Hadis: Ebu Zerr r,a, kaže; Došao sam kod poslanika a,s, a bio je u džamiji, pa mi je rekao: O Ebu Zerre, jesil klanjao? Rekoh nisam, on reče; Ustani i klanjaj, ebu Zerr dalje kazuje, pa kaže; Ustao sam i klanjao, a zatim sam sjeo, a poslanik a,s, ponovo reče; O Ebu Zerre, traže od Allaha zaštitu od zla ljudi šejtana, i zla džina šejtana. Ja sam ga upitao: O Allahov poslaniče, zar ima među ljudima šejtana? A on a,s, reče; Da. Imam Ahmed.

  1. Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi. 2. Vladara ljudi. 3. Boga ljudi. 4. od zla šejtana-napasnika. 5. koji zle misli unosi u srca ljudi. 6. od džina i od ljudi!

 

Advertisements

Postizanje Allahove dž,š, ljubavi kroz određene faktore

1 dio, prvi faktor– učenje Kur’ana

Da bi postigli Allahove ljubav, za to postoji više faktora.

No, međutim jedan od najvažnijih i najkorisnijih kad je u pitanju približavanje Allahu dž,š, jeste svakako Kur’an, kao što znate Kur’an je veličanstvena knjiga na koju je ukazao Allahov poslanik a,s.

Muslimani ne mogu uspjeti osim pomoću učenja Kur’ana i razmišljanja o njegovim značenjima. Onda kad se muslimani okrenu od Kur’ana i nađu nešto drugo kao zamjenu – da li to bilo pjeseme, muzika, igra, zabava ili neka druga vrsta razonode- Allah dž,š, kazni ih tako što im pusti da se raspravljaju.

Imam Tirmizi i Ahmed i Ibn Madže bilježe predaju od Ebu Umame r,a, koji prenosi od poslanika a,s, da je rekao: Nijedan narod neće zalutati nakon upute a da se neće početi t+raspravljati bez dokaza.

Svaki narod koji se odmetne od Kur’ana i sunneta ima poremećen sistem vrijednosti, odgoj i obrazovanje ne temelje se na ispravnim temeljima. Recimo njihova okupljanja i dogovaranja nisu produktivna, beskorisna su, neće donijeti dobro ni na ovom ni na budućem svijetu.

Narod koji temelji svoju kulturu na nečemu drugom a ne na Kur’anu je narod koji je zalutao, nema zdravo promišljanje. Zato nam je potrebno da se prisjetimo prvih generacija koji su živjeli u ”zlatnim stoljećima” uvidjet ćemo da su se oni pridržavali granica koje su uspostavili Kur’an i sunnet. Oni su bili najplodonosniji, najčasniji kada je u pitanju činjenja ibadeta i okretanje ka Allahu dž,š.

Onog trenurka kad smo se mi okrenuli od Kur’ana (osim onih kojima se Allah smilovao) naša srca su umrla i izgubili smo taj nur to svjetlo i istinski obožavanje Allaha dž,š.

Allah dž,š, naređuje svome poslaniku a,s. I da Kur’an kazujem. Neml 92. Dakle poslanikova obaveza je da kazuje Kur’an ljudima, interesantno je da je u početku bilo zabranjeno zapisivanje hadisa jer bi moglo odvratiti ljude od Kur’ana.

Ako bi se mmi danas ičim trebali ponositi, onda bi se trebali ponositi svojim hizmetom islamu, služenjem vjeri. No, međutim mnogi se danas ponose svojim porijeklom, ugledom, položajem, titulom, poslom koji obavlja, takav je poput faraona i njemu sličnim, jer se i on tako hvalio i uzdizao nad drugim.

Sad ibn Hišam bin Amir r,a, kad je upitao Aišu o moralu poslanika a,s, kazala je; Njegov moral je bio Kur’an. Imam Muslim. Ovaj hadis daje naj-jači i najriječitiji opis poslanika a,s, nakon Kur’ana. Kaže uzvišeni u suri Kalem 4; Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. Neki učenjaci kažu, kada učiš Kur’an kao da učiš život Allahovog poslanika a,s.

Zatim uzvišeni kaže u suri Ali Imran 159: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbjegli bi se iz tvoje blizine.

Zatim kaže u suri Earaf 199: Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se klonite.

Zatim kaže u suri Tevbe 128: Došao vam je poslanik, jedna od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

Poslanik a,s, je podučio ashabe kako živjeti s Kur’anom (nije ni vas ni mene izostavio) ali se i mi moramo pridržavati kao što su i oni.

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Umame r,a, koji prenosi da je poslanik a,s, rekao: Učite Kur’an jer će se on na Sudnjem Danu zauzimati za one koji su ga učili.

Imam Buhari bilježi predanje od Osmana r,a, koji kaže da je poslanik a,s, rekao: Najbolji među vama jesu oni koji su sebe podučili Kur’anu i druge tome podučavaju. Dakle, jesu najbolji oni među nama koji se druže s Kur’anom i prakticiraju ga u svom životu.

Poslanik a,s, je cijenio ljude shodno njihovoj bliskosti s Kur’anom. Enes r,a, pripovjeda; Poslanik a,s, je želio da pošalje izvidnicu koja se trebala boriti na božijem putu, pa je upitao: Ima li neko ko zna cijeli Kur’an napamet? Međutim svi su šutjeli! Pa je ponovo upitao ima li iko ko zna nešto napamet iz Kur’ana, jedan reče ja Allahov poslaniče, upita ga šta znaš, kaže suru el-Bekare! Reče poslanik a,s, ti ćeš im biti zapovjednik. Imam Tirmizi.

nastavit će se inšaAllah

 Imamsedin

Insan u Kur’anu

Insan u Kur’anu

Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’‘ana spomenuto je 65 puta[1]. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: Adem, bešer, redžul, ‘‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju[2].

U ovom tekstu naša pozornost je usmjerena ka riječi insan kako bismo stekli uvid u kur’‘ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način ćemo, barem površno, zaimati kur’‘ansku predodžbu o tome šta jeste čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi[3], već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu.

Kroz obilje kur’‘anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur’‘anskog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kur’‘ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti… kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana.

U kur’‘anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima.[4]..

No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Jezikoslovac Ragib Isfahani nudi tri etimologijske mogućnosti deriviranja ove riječi: ¨Insan je nazvan tako jer je on stvoren kao biće koje jedino može opstati u međusobnom druženju sa drugim insanima . Drugo mišljenje veli, kako ga navodi Isfahani, da je čovjek nazvan insanom jer se on druži sa svim onim za čim osjeća ljubav. I treće, tvrdi se da je riječ insan povezana sa oblikom if’‘ilan čiji je korijen insijan.

Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š, dao polog pa je on zaboravio (fenesije)[5]. Vjerno riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko.

Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’‘anu: “Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)…” (Ta-Ha,115).

Sljedeći kur’‘anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana:

  1.  Insan je slabašno biće: “A čovjek je stvoren slabim” (En-Nisa,28)
  2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: “Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada – kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi – svojim putem nastavlja!¨ (Junus, 12)
  3. 3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: “Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan.” (Hud, 9)
  4. 4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: “Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj.” (Jusuf, 5)
  5. 5. Insan je osion i nezahvalnik: “Doista, čovjek je osion i nezahvalan.” (Ibrahim, 34)
  6. 6. Insan je postupno stvoren: “A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale.” (Hidžr, 26) [9]
  7. 7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: “On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa čovjek odjednom – neprijatelj očiti.” (En-Nahl, 4)
  8. 8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: “I zaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja čovjek je nagao.” (El-Isra, 11)
  9. 9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov
    privezano biti: “A svakom čovjeku Mi ćemo djelo njegovo za vrat njegov privezati.” (El-Isra, 13)
  10. 10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: “Šejtan je doista čovjeku neprijatelj otvoreni.” (El-Isra, 53)
  11. 11. Insan je pravi nezahvalnik: “Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi.” (El-Isra, 67)
  12. 12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: “A kad Mi čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide.” (El-Isra, 83)
  13. 13. Insan je tvrdica: “Čovjek je doista tvrdica.” (El-Isra, 100)
  14. 14. Insan voli puno raspravljati: “… a čovjek raspravlja ponajviše.” (El-Kehf, 54)
  15. 15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: “A čovjek veli: I zar ću, zbilja, kad umrem, biti živ izveden.” (Merjem, 66)
  16. 16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: “A zar se čovjek ne sjeća da smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije!” (Merjem, 67)
  17. 17. Insan je stvoren od žurbe: “Čovjek je stvoren od žurbe.” (El-Enbija, 37)
  18. 18. Insan je poricatelj očiti Božijih blagodati: “Čovjek je zbilja nezahvalan.” (El- Hadž, 66)
  19. 19. Insan je stvoren od suštine zemlje: “Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo.” (El-Mu’‘minun, 12)
  20. 20. Insana šejtan upropasti i ostavi: “A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja.” (El- Furkan, 29)
  21. Insanu je oporučeno da svojim roditeljima dobro čini: “Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini.” (El-’‘Ankebut, 8)
  22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: “Čovjeku smo oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine.” (Lukman, 14)
  23. 23. Prvi insan je stvoren od gline: “I čovjeka prvog stvorio je od gline.” (Es-sedžde, 7)
  24. 24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: “Doista je čovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.” (El-Ahzab, 72)
  25. 25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š.:”Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj otvoreni.” (Jasin, 77)
  26. 26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kada mu je On otkloni zaboravan je i Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta:”A kad čovjeka zadesi nesreća, on zaziva svoga Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao – on zaboravi, i Allahu pridružuje takmace, da bi zavodio s Njegove Staze!” (Ez-Zumer, 8)
  27. 27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je hvalisav: “Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat podarimo on veli: ‘‘Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!’‘ Ne, nego je to iskušenje, ali ne za njih većina.” (Ez-Zumer, 49)
  28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen: “Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i bijeda pogodi.” (Fussilet, 49)
  29. 29. Insan se u blagodati okreće od Allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: “A kada na čovjeka blagodati prospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani! A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi!” (Fussilet, 51)
  30. 30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kada ga zadesi zlo zbog onoga što čini, nezahvalan je: “A kada zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke njihove pripravile, tad čovjek, zbilja, nezahvalan je!” (Eš-Šura, 48)
  31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: “Doista je čovjek otvoreni nezahvalnik.” (Ezzuhruf, 15)
  32. 32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: “A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima.” (El-Ahkaf, 15)
  33. 33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je bliži od vratne žile kucavice: “A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16) 34. Insanu pripada samo ono za šta se sam potrudi: “I da čovjeku pripada samo ono zašta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39)
  34. Insan bi da dobije sve šta poželi: “I zar da čovjek sve što poželi dobije?!” (En-Nedžm, 24)
  35. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: “Čovjeka stvara* govoru ga poučava!” (Er-Rahman, 3-4)
  36. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: “Čovjeka je stvorio od gline kao grnčanja što je.” (Er-Rahman,14)
  37. 38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: “Nalik su šejtanu kad veli čovjeku: ‘‘Ne vjeruj!’‘ Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada: ‘‘Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetovaGospodara!’‘” (El-Hašr, 16)
  38. 39. Insan je stvoren malodušnim: “Doista, čovjek je stvoren lahkomim.” (El-Me’‘aridž, 19)
  39. 40. Insan mnije da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: “Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati.” (El-Kijame, 3)
  40. 41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: “Dakako, čovjek želi da ono što je vremena pred njim u razvratu protraći!” (El-Kijame, 5)
  41. 42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: “Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti.” ( El-Kijame, 14)
  42. 43. Insan će na Danu Sudnjem tražiti da pobjegne: “Toga Dana čovjek će povikati: ‘‘Kuda da se bježi?!’‘” (El-Kijame, 10)
  43. 44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: “Čovjek će toga Dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio!” (El-Kijame, 13)
  44. 45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: “Zar to čovjek misli da će zaludu ostavljen biti.” (El-Kijame, 36)
  45. 46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: “Da li čovjeka neko doba vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi.” (El-Insan, 1)
  46. 47. Insan se stvara od smiješane kaplje sjemena a potom biva iskušavan: “Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo.” (El-Insan, 2)
  47. 48. Insan će se na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: “Na Danu kad se čovjek bude sjećao onoga što je stekao.” (En-Nazi’‘at, 35)
  48. 49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: “Proklet čovjek nek’‘ je, kako samo nezahvalan je!” (‘‘Abese, 17)
  49. 50. Insan u hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: “Deder nek’‘ čovjek u hranu svoju pogleda.” (‘‘Abese, 24)
  50. 51. Insan je obmanut glede svoga Gospodara: “O čovječe, šta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitog.” (El-Infitar, 6)
  51. 52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: “tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.” (El-Inšikak, 6)
  52. 53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahov znamen: “Nek’‘ čovjek pogleda od čega stvoren je.” (Et-Tarik, 5)
  53. 54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: “Zbilja čovjek, kad ga Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari svakojake, rekne: ‘‘Gospodar moj mene je počastvovao!’‘” (El-Fedžr, 15)
  54. 55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne, ali tad prisjećanje neće koristiti: “I kada se toga dana džehennem primakne, tada će čovjek opomenuti se – a rašta mu opominjanje?!” (El-Fedžr, 23)
  55. 56. Insan je stvoren da se trudi: “Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (El-Beled, 4)
  56. 57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: “Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu.” (Et-Tin, 4)
  57. 58. Insan se stvara od zametka: “stvara čovjeka od zametka.” (El-’‘Alek, 2)
  58. 59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: “Koji čovjeka podučava onome što ne zna.” (El-’‘Alek, 5)
  59. 60. Insan se uzobijesti: “Zbilja čovjek se uzobijesti.” (El-’‘Alek, 6)
  60. 61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: “I kada čovjek poviče: ‘‘Šta joj je?’‘.” (Ez-Zilzal, 3)
  61. 62. Insan je nezahvalan spram svoga Gospodara: “Zbilja, čovjek je nezahvalan spram svoga Gospodara.” (El-’‘Adijat, 6)
  62. 63. Insan je na gubitku: “Čovjek je na gubitku, doista.” (El ‘‘Asr, 2[6])

Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razotkrivaju nas same, i zato “Kur’‘an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne, krvoločne, ili pak kao prijevarne, podmukle osobePotom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira.” Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur’‘an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama. Da bismo došli do konačne kur’‘anske antropologije ili kur’‘anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur’‘anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.

[1] Muhammed Fuad Abdubaki, El – Mu’‘džemu – l – mufehres li elfazi – l – Kur’‘ani – l – Kerimi, 1996., str. 115 – 116.

[2] Enes Karić, Hermeneutika Kur’‘ana, Zagreb , – 1990., str. 157.

[3] V. više: Seyyed Hassein Nasr, Ideals and realities of islam, London , 1996. poglavlje I ¨Islam, the Last Religion and the Primordial Religion – Its Universal and Particular Traits¨ str. 15-40.

[4] Rešid Hafizović, O načelima islamske vjere, Zenica, 1996. str. 138.

[5] Ragib el-Isfahani, Muferedat elfazi-l-Kur’‘an, Damask, 1997., str. 94.

[6] Pod rednim brojevima 8. (El-Isra,11) i 30. (Eš-Šura,48) u navedenim ajetima riječ insan spomenuta je dva puta. Dakle, ukupno je riječ insane u Kur’‘anu spomenuta 65 puta, kako je već rečeno na početku teksta.

Ponašanje po Kur’anu

Ponašanje po Kur’anu

Aiša r,a, ka je bila upitanao moralu i karakteru Allahovog Poslanika a,s, rekla je: Njegov moral, i karakter je bio Kur’an. Ponašao se striktno po Kur’anu, dozvoljavao ono što je dozvoljeno a zabranjivao ono što je zabranjeno. Kaže Allah dž,š, u suri Isra 9: Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika. Zatim kaže u suri Bekare 2: Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;

Ako budemo nemarni i ne pažljivi na Kur’anskoj uputi onda smo zanemarili i sami Kur’an, jer smo ignosrisali uputu ili smo uputu stavili negdje po strani pa nam dođe kao sekundarna stvar, svejedno nam hćemo li ići pravim putem ili ne.

Kur’an je došao nama kao lijek, kao što i uzvišeni Allah kaže u suri Isra 82: Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. Dakle, Kur’an je sam po sebi lijek i za dušu i za tjelo, samo ga treba ispravno koristiti, na recept onakav kakv je Allah propisao i odamh je lijek sam po sebi! Ne međutim Kur’an više liječi bolesti srca, pohlepe, strasti, raznih filozofija i ideologija, raznih stanputica itd..

Nažalost, mnogi su dans skrenuli i stavili su sebe u škripac, pokušavaju da kreiraju sami sebi cilj, planiraju kojim putem da krenu a mi muslimani imamo samo jedan put. Neki uče Kur’an samo umrlim, dok sami sebe zaboravljaju. Zaboravljamo da je Kur’an za sve, i sve je to fino da ga učimo, lječimo se njime od uroka i sihira, itd, no, međutim njegova svrha je ustvari, njegov primarni zadak je hidajet tj, uputa, d nas uputi i pokaže pravi put.

Ko se ne liječi Kur’anom, on ga je odbacio, kako kaže imam Ibn Kajjim. Možda ne svjesno, ali tako izgleda tako, jer traži utjehu u nečemu drugom. Dakle, ko čuva Božije granice, zabranjiva zabranjeno i preporučuje dozvoljeno to se naziva slijeđenjem Kur’ana, ali ima još nešto što bi trebali raditi kako kaže Sindi r,h, u svojoj knjizi Hašije; Njegov karakter je bio Kur’an, a to znači da se pridržava njegovih propisa, naredbi i zabrana. Kaže Allah dž,š u suri Bekare 197: I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!

Zaključak:

Ako bi mi današnji muslimani pridržavali se, pojednici i grupe propisa koje se nalaze u Kur’anu, šta mislite kakvo bi stanje bilo, kod nas, u našim kućama, kakva bi nam djeca bila, omladina, šta bi sve imali, kakva bi naj zajednica bila itd. Allah dž,š, je objavio Kur’an nama svima i naredi nam da uđemo svi skupa, zajedno u MIR i to bez izuzetka. Kaže uzvišeni u suri Bekare 208: O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

Imam Sedin

Poslanikova sira (životopis) i izgradnja islamskog ummeta

Poslanikova sira (životopis) i izgradnja islamskog ummeta

Izučavanje, analiziranje sire Poslanika a,s, je od velike važnosti, te povratak koji će nas učiiti da se pridržavamo događaja koji će nam pomoći i s kojima ćemo se podpomoći da izgradimo ovaj ummet. Pa zbog toga i mi studiramo siru, ne zbog pukog studiranja i sakupljanja informacija, već zbog razumjevanja i svjesnosti da bi nam to bio dokaz na putu napredka i popravljanja.

Na ovaj način bi bilo ispravno postupiti kada je u pitanja siografija Poslanika Muhammeda a,s. Svakako objava je ta koja je oplemenila čovjeka i čovječanstvo, izbavila na s je iz tmina na svjetlo, iz zablude na pravi put, iz ratai ne sigurnosti u mir i sigurnost, iz sijanja nereda u činjenje dobročinstva, iz lošeg karaktera u plemenit i mnoge druge dobrote. Poslanikovi snovi se vežu za objavu, jer je ustvari njegova sira stvarni prevod Gospodarove objave.

Pripreme prije Poslanstva!

Prije poslanstva su se dešavale razne stvari Poslaniku a,s,, neke od njih su: Istinske viđenje snova: A to je da šta god usnije a,s, to bi se odmah ujutro i desilo.

Otvaranje prsa, vađenje srca iz njegovih plemenitih grudi, to se desilo još dok je bio dječak, dva meleka su mu došla dok je se igrao sa dječacima povalili su ga na zemlju i rasporili mu prsa te su izvadili srce, opali ga u zlatnoj posudi sa zemzem vodom, te su izvadili ugrušak tako da šejtan nema utjecaja na njega a,s. Zatim su vratili srce na mjesto i zašili ga. Enes ibn Malik r,a, je vidio tagove ušivanja na Poslanikovim a,s, prsima.

Počeo je Poslanik a,s, da poziva sebi najdraže i najvoljenije osobe, tako je pozvao Hadidžu r,a, ona je prihvatila i povjerovala u njegovo Poslanstvo. Nakon toga pozvao je najboljeg prijatelja, a to je bio Ebu Bekr Es-Siddik r,a, o tome nam Poslanik a,s, govori: Nisam nikoga pozvao u islam a da se nije domišljao i razmišljao o tome, osim Ebu Bekra on se nije dvoumio.

Zatim je pozvao Zejda ibn Harisa r,a, koji je takođe volio Poslanika a,s, a poslije je imao nadimak Zejd sin Muhammedov. Dok to nije bilo zabranjeno.

Životopis i izgradnja najboljeg ummeta

U ovom djelu želim da kažem nešto o izgradnji ummeta, i kako izgraditi islamski ummet koji će biti na Poslanikovoj stazi. Dakle ne da imamo proglašenu islamsku državu od pojedinaca, od neke maskirane grupe, i od oih koji siju nered, kao što to danas ima. i ovdje je upravo velika razlika, u čitanju sire kao priča i događaja koja su se desila jednom čovjeka od početka njegovog rođenja do njegove smrti. i iščitavanja, analiziranja sire i primjera koji nam pomažu da izgradimo ummet koji će biti na stazi Poslanika a,s.

Svakako za izgradnju je potrebno planiranje, ali prije planiranja moramo iščitavati, izučavati analizirati događaje i ujedno ih povezivati sa današnjicom, moramo gledati mjesto i vrijeme dešavanja. Zbog ovih ii mnogih drugih je potrebno studirati i analizirati siru Poslanika a,s, od samog početka do kraja.

Moramo se zaustaviti na svim događajima, i koristiti Poslanikovu mudrost u odabiru posebnih odluka. Sa ovim načinom razmišljanja i analiziranja sire možemo izgraditi najbolji ummet, kao što je i Poslanik a,s, uspio izgraditi, jer on je naš uzor, pa zbog toga bi ga trebali slijediti u svim stvarima.

Mnogi od nas znaju Poslanikovu biografiju od početka do kraja, kako se rodio, šta je se sve dešavalo tokom njegovog djetinstva, događaji oko hidžre, bitke i mnoge druge stvari, no, međutim to nam nije nikako cilj. Naš cilj je ono što se dešavalo iza svega toga: Dakle dubinsko razumjevanje dešavanja i tok dešavanja, zatim odluke Pslanika a,s, u tim slučajevima.

Kao što je; Poslanikovo pozivanje Ebu Bekra, zatim Zejda bin Harisa, Alija bin Ebi Taliba, i druge. Što nije recimo pozivao javno na samom početku, zašto se i kako borio protiv onih koji su se borili protiv njih. Moguli se isti ili vrlo slično povodi desiti i nama danas? Zašto se njegov narod borio protiv njeega poslije hidže, kako je Meka postala muslimanska, zašto je nardio ashabima da učine hidžru u Abesiniju dva puta, a što to nije recimo bilo, da odu u Egipat, Siriju, Irak, Jemen ili negdje u drugu arapsku zemlju?!

Što baš Abesinija? ! Zašto je Poslanik a,s, izabrao Medinu za Hidžru? Zašto je odabrao Musaba ibnUmejra i poslao ga u Medinu da podučava tamošnje stanovnike, što to nije bio Ebu Bekr, ili možda Omer ili Osma ili Alija itd?!

Ova dešavanja i sva druga su nam potrebna da ih stavimo kao pravilo koje će nam pomoći u izgradnji najboljeg ummeta. To je ono što nam treba, da znamo kako izgraditi umeet i na tan način se gradi a ne na način pojedinih maskiranih ljudi i njihovog proglašenja nekakve islamske države.

Molim Allaha dž,š, da nam podari znanja, upute, razumjevanja, mudrosti, amin ja Rabbell Alemin.

Imam Sedin Agić