OPREZ: NEMOJTE NASJEDATI NA PRAZNOVJERJA ‘LAŽNO PISMO KOJE DONOSI ‘SREĆU’

November 26, 2014 Leave a comment

PITANJE

Molim Vas ljubazno da mi date savjet vezano za pismo koje sam dobio.  Ono nudi sreću ako ga dalje šaljem i istovremeno prijeti i proklinje ako se tako ne uradi. Vjerujte mi da sam kao vjernik zaokupljen poslom i željom da prehranim moju porodicu i nemam vremena za dopisivanja, a pogotovo da moje prijatelje obavezujem da nečije ideje o slanju ovakvih pisama provode u djelo. Molim da mi od strane kompetentnih dužnosnika Rijaseta date objašnjenje, a dobro bi bilo i javno usmjeriti vjernike kako da postupaju. Ovo nije prvo pismo, do sada su se krijomice ubacivala i u poštanske sandučiće, pa se insan zapita ima li iko osjećaja da ljudima vjernicima da savjet kako da se ponašaju u ovakvim sistuacijama. Ne želim da bih sa sebe skinuo potencijalnu “krivicu” koju ovo pismo nosi,  opterećavati braću , jer mislim da imaju dovoljno svojih briga, a privrženost vjeri se može na puno više boljih načina i djela pokazati. Zahvaljujem i u prilogu dostavljam ono što sam dobio .

BISMILAH-IR-RAHMANI-R-RAHIM Draga braćo i sestre po vjeri, neka je hvala Allahu Dželešanuhu i neka je selam dragom Muhamedu A.S. Kad dobijete ovo pismo imate obavezu i dug da ovo istinski prihvatite. Ovo nije nikakva bajka niti pripovjetka. Ovo je stvarni doživljaj jedne djevojčice od 13 godina.. Tešku sam bolest i patnju imala u svom malom životu. Sve sam doktore obišla tražeći pomoć,uzalud i bez uspjeha. Samo mi je Allah Džellešanuhu pomogao i pomoć Allaha nije ničemu ravna. Ja sam otišla na jedno mjesto gdje je bilo turbe. Tu je ukopana Zejneba Hazreti Huseina.
Plakala sam i molila Allaha za pomoć. Tu veče sam spavala i u snu plakala moleći Allaha da mi pomogne. Tu sam usnila vojnika kako plače, moli i viče :”Ja sam šehid.” Prišla sam i obrisala mu suze, i najedanput predamnom se ukaza žena sa čašom vode u ruci. Kaže mi: ”Draga moja ti si mene zvala. Ja sam Zejneba, uzmi od mene ovu čašu vode i popij uz Allahovu pomoć. Ti više nisi bolesna.” Rekla mi je da ovaj slučaj pišem i šaljem ljudima koji vjeruju u Allaha Dželešanuhu. Ovo pismo sam poslala jednom siromahu koji je bio dobar vojnik i on je to istinski prihvatio. I nije više bio siromašan. Drugo pismo sam poslala čovjeku koji je dugo bio bez posla i nakon 13 dana poslao je pismo i našao posao i počeo raditi. Treće pismo sam poslala jednom čovjeku sijede kose. On na pismo nije obraćao pažnju. Nakon 13 dana sve je izgubio, i imanje i porodicu. Zato Vas zadužujem da ovo pismo pošaljete u 10  mjesta, obavezno vjernicima ”Amin”. Ovo ti je pismo poslano da bi ti donosilo sreću. Original ovog pisma je u Džedi. Već devet puta je prešlo svijet. Sada je sreća poslata Vama. Stići će Vas sreća nakon sedam dana pošto dobijete ovo pismo. Samo ga morate dalje poslati. Ovo nije šala. Stići će Vas sreća nenadano. Nemojte slati novac. Pošalji kopije pisma ljudima za koje smatrate da im je sreća potrebna. Nemojte ostavljati ovo pismo. U roku od tri dana morate ga poslati dalje. Pošaljite molim Vas 10  kopija i pratite šta će Vam se desiti u narednih sedam dana. Lanac je krenuo iz Kuvajta, a napisao ga je Teufik Tabanfar iz Irana. Zato što pismo mora proći cijeli svijet morate poslati 13 ovakvih kopija svojim prijateljima i znancima. Za nekoliko dana doći će do nekih iznenađenja čak i ako ste praznovjerni. Evo primjera: Mahmud bin Ali je dobio ovo pismo i rekao je svojoj sekretarici da napravi 10  kopija i da ih pošalje. Za nekoliko dana dobio je glavnu premiju na lutriji. Ibrahim Sarakoglu, službenik u Turskoj dobio je pismo i zaboravio ga poslati. U roku od tri dana dobio je otkaz sa posla. Nakon što je ponovo pročitao pismo mislio je da se to slučajno dogodilo, ali ga je ipak umnožio i poslao. Dobio je posao bolji od prethodnog. Oficir Ahmed Brbasani dobio je ogromnu svotu novaca nekoliko dana prije nego li će dobiti pismo . Opčinjen bogatstvom odlučio je da prekine ovaj lanac i uskoro je ostao bez novca. Dalon Fairieh nije vjerovao ovom pismu i bacio ga je, da bi nakon 9 dana imao tešku saobraćajnu nesreću. Poučen slučajnošću, zamolio je suprugu da ga pronađe i da ga pošalje prijateljima, želeći da otkloni nošen slučajnost. Godine 1987 pismo je došlo jednoj mladoj ženi iz Anadolije. Pismo je bilo nejasno i nečitko. Obećala je da će ga prepisati i poslati dalje, ali je ostavila za poslije. Počeli su da je okupljuju problemi. Morala je da plati veliku štetu na svom autu. Dok je skupljala novac, u međuvremenu je poslala pismo. Nakon nekoliko dana je na nagradnoj igri dobila nov auto. Ovo ne izgleda čudno, bilo je objavljeno u jednom turskom listu. Mislite na to, nemojte slati novac i nemojte zapostaviti ovo pismo. Ovo Vam šalje osoba koja Vam želi sreću. AMIN!

 ODGOVOR

Na pisma slične sadržine muslimani ne trebaju obraćati pažnju, već ga trebaju ignorisati i nipošto ne upadati u zamku njegove lažne sadržine. Da je riječ o običnoj izmišljotini i šejtanskoj raboti najbolje potvrđuje navod da je jedan od onih koji su poslali pismo dobio na lutriji, a znamo da je haram igrati lutriju i slične igre na sreću. Indikativno je i spominjanje broja trinaest, što ukazuje da se radi o praznovjerju, te da autor pisma potiče iz Irana. S vremena na vrijeme pojave se takva pisma koja samo unose nemir i smutnju među vjernike. Zabranjeno je vjerovati u ono što se u njemu navodi kao i slati takvo pismo na druge adrese. Radi se o smutnji čiji je cilj okretanje vjernika ka praznovjerju, sujevjerju i sličnim glupostima. Vjerovatno da ta pisma šalju pripadnici neke zabludjele sekte, ili potiču iz nekog obavještajnog centra. Muslimani se oslanjaju samo na Allaha, u Njega vjeruju i od Njega pomoć traže, a ne ni od kakvih “Zejneba”, slanja nekih pisama, poruka i sl.

rijaset.ba

ČUVAJTE SE FADILETA ‘NUR-DOVE’

November 26, 2014 Leave a comment

Pitanje: Molimo vas da nam nešto kažete o Nur-dovi.

Odgovor: Na ovo pitanje sam detaljno odgovorio u časopisu “Hilal” br. 8, januar 1997. Imajući u vidu da je do tog broja mnogim našim čitaocima nemoguće doći, a da mi, možda najviše pitanja dolazi upravo na tu temu, prenosim vam pomenuti odgovor u cijelosti.

Kada sam prije nekoliko godina vidio “Nur-dovu” i pročitao njenu svrhu i značaj (tj. njene “fadilete”) i čuo za još neka slična pisma (kao što je pismo sejjide Zejneb u kojem se kaže da svako do koga to pismo dođe mora da ga umnoži u trinaest primjeraka i to podijeli kako bi bio sretan, a ukoliko to ne uradi biće nesretan), zatim neke specijalne namaze koji ne postoje u šerijatu itd, shvatio sam, još bolje, vrijednosti znanja i Allahovih, dž.š., riječi: “… A Allaha se boje od robova Njegovih učeni…” (Kur‘an, XXXV:28).

Porijeklo Nur-dove je meni nepoznato. Kako je ona nastala i ko ju je napisao mi možemo samo pretpostavljati. Ono što osjećam je da takve novotarije (naročito tako podle novotarije) mogu biti pripremljene od strane vrlo lukavih neprijatelja islama koji iz iskustva znaju da je nemoguće muslimana odvratiti od vjere time što ćeš na islam navaljati drvlje i kamenje, dakle, govoriti loše protiv islama, ali ga možeš vrlo lahko odvratiti ako mu pogrešno tumačiš islam i u ime islama ubacuješ u vjeru ono što s islamom nema nikakve veze, pa čak i ako se to dijametralno suprostavlja učenju islama, kao što je Nur-dova.

U nekim slučajevima novotarije budu uvode nesvjesni muslimani koji žele da urade dobro djelo i koji imaju lijepu namjeru. Primjer za to, imamo knjigu u kojoj je za svaku suru napisano za što treba da se uči. Mada u hadisu nalazimo samo nekoliko sura za koje su spomenute prilike u kojima ih je lijepo učiti, pisac spomenute knjige je za sve ostale sure izmislio “fadilete”, s najljepšom željom da podstakne muslimane da uče Kur‘an.

Što se Nur-dove tiče, postoji i jedna i druga mogućnost. No, bez obzira ko je dovu napisao, njena “svrha i značaj” nose izuzetno opasne poruke koje mogu čovjeka izvesti iz islama i zbog toga smo dužni na to da upozorimo muslimane i da im objasnimo da ta dova nema temelja u islamu i da ju je haram propagirati i u nju vjerovati.

Naime, kada se pogledaju “svrhe i značaj” Nur-dove, jasno je svakom ko poznaje islam i njegove propise da je Nur dova izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s, te da se njena “svrha i značaj” suprostavljaju islamskim učenjima.

Dokaz da Nur-dova nema osnove u islamu i da je suprotna islamskom učenju nude sljedeće činjenice:

1- U “svrsi i značaju” ove dove piše da je ona uzeta iz “starog kitaba sa strane 255 pisanog na staro-turskom jeziku”.

Svaki iole učen musliman zna da mi svoju vjeru ne uzimamo iz tako neprovjerenih izvora kao što su “stari kitabi” pa makar bili pisani, ne na staro-turskom, nego čak i na arapskom jeziku, jer u tim starim kitabima, čiji autori nisu provjereni i učeni mu‘mini, mogao je pisati šta ko hoće i lagati i izmišljati šta ko hoće. Mi muslimani islam uzimamo iz potpuno sigurnih izvora: Kur‘ana i ispravnih (sahih) hadisa Poslanikovih, s.a.v.s. Nur-dova ne nalazi se u Kur‘anu niti u Alejhisselamovim hadisima, pa je prema tome izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s. To je laž na Poslanika, s.a.v.s, a laganje na njega je veliki grijeh.

2- U “svrsi i značaju” dove piše”: “Ko ovu dovu prouči pušući u vodu, pa tu vodu pije biće zejrek i pametan”.

To je izmišljotina, jer pamet čovjeku daje samo Allah, dž.š, a kome On to ne da, taj je ne može ni imati. Normalno je da jedna izmišljena dova u tome ne može pomoći bez Allahove, dž.š. dozvole, pa kako se onda može ovako kategorički tvrditi da će onaj ko tako uradi postati pametniji. Koliko su postali pametniji oni koji su to probali mogu se i sami uvjeriti.

3- U “svrsi i značaju” te dove piše: “Ko ovu dovu nosi uza se, njemu Allahovim emerom ne škodi nikakav narod, oružje, pa ni vjetar, voda i ostale sile čovjekove kao što su sihiri i sl.”

Da je to puka laž i da se to suprostavlja Allahovim, dž.š, zakonima koje je on uspostavio na nebesima i Zemlji treba da je jasno svakom muslimanu. Kada takvu zaštitu čovjeku ne obećava Kur‘an, Allahova, dž.š, riječ, kako to može da obeća dova za koju se ne zna ni ko ju je izmislio i pripisao Poslaniku, s.a.v.s.

Nadalje, kada bi Nur-dova pružala takvu zaštitu, dovoljno bi bilo podijeliti je ljudima i oni bi zavladali svijetom. Znam da su mnoga naša braća u Bosni izginula mada su sa sobom imali ovu dovu, pa su se čak, na osnovu toga, na paljanskoj televiziji ismijavali nama muslimanima.

Muslimanima treba da bude uzor Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi. Jeste li ikad čuli da je Poslanik, s.a.v.s, kada bi postrojio svoje ashabe pred bitku, dijelio im napisanu Nur-dovu i govorio im ono što u Nur-dovi piše?!! Je li historija islama zabilježila da je neko od ashaba nosio Nur-dovu? Tako nešto nije zabilježeno u historiji islama. Uostalom, ko tvrdi da na ovu dovu neće metak, neka to pokuša i praktično na sebi dokazati. Ja nisam čuo da je to nekom uspjelo.

4- U “svrsi i značaju” ove dove piše o nekakvom namazu koji treba klanjati u pola noći itd., zatim proučiti ovu dovu i čovjek će u snu vidjeti gdje mu je ukradena stvar.

Poslanik, s.a.v.s, nas takvome namazu nije naučio, a on je naš uzor i mi vjeru od njega učimo. Ukoliko se desi da neko, pomoću Nur-dove nešto i pronađe, to ne znači da je Nur-dova ispravna, jer kad čovjek radi novotarije (bid‘ate) (kao što je pomenuti namaz sa Nur-dovom) njega potpomaže šejtan. Prema tome, njegov san je od šejtana, a ne od Allaha, dž.š.

5- U “svrsi i značaju” ove dove dalje piše da ko je uči ili nosi uza se za njega sedamdeset hiljada meleka u Meki i Medini tespih čine i sevape mu poklanjaju.

To je takođe neosnovana tvrdanja koja nema podlogu u šerijatu, s obzirom da Nur-dova nije od Alejhisselama, pa prema tome on tako nešto za nju nije ni rekao.

6- Čini mi se da su najopasnije šesta i sedma stavka “svrhe i značaja”. Naime u šestoj se kaže da ako se ova dova napiše i stavi mejjitu na prsa, Allah će ga osloboditi ispita meleka Munkera i Nekira u kaburu i svaki od meleka će mu reći da se ne boji i da su oni njegovo društvo do Kijametskog dana.

Dalje se kaže da će od Allaha doći glas: “O moj Munkeru i Nekiru, taj mejjit je upio Nur dovu pa je stavio na prsa, stoga nemojte ga azab činiti, niti ga ispitivati.”

Opasnost leži u činjenici što se iz toga razumije da je dovoljno čovjeku da sebi obezbijedi Nurdovu da mu stave na grudi u kaburu i on je spasen kaburskog ispita i kaburskog azaba. Po ovome, čovjek može biti najveći ćafir, može ubijati, zinaluk činiti, piti i sve ostale velike grijehe raditi i da mu opet bude sve oprošteno samo zbog lista papira koji mu se stavi na prsa u kaburu.

Oni, koji svjesno ili nesvjesno šire i dijele Nur-dovu, oni kao da govore ljudima da ne moraju vjerovati, klanjati, postiti, dakle, ne moraju biti muslimani. Važno je samo da sebi obezbijede Nur-dovu i nema problema…

7- U zadnjoj stavci “svrhe i značaja” kaže se da ko ovu dovu nosi i uči, Allah će mu želje ispuniti, a na kijametskom danu će ga dočekati sedamdeset hiljada meleka tako da će se svijet čuditi kome se tolika počast daje. Uz to grijesi će mu biti oprošteni i Allah će mu upisati umjesto grijeha sevape.

Ta zadnja “vrijednost” najveća je laž na Allahovu, dž.š, vjeru dini-islam, i podli poziv ljudima da ostave islam i prihvate se Nur-dove. U tom pozivu kao da se kaže: “O ljudi, šta će vam Kur‘an i sunnet, kad imate nešto vrednije, a to je Nur-dova koju kada nosite i učite želje će vam se ispuniti, a grijesi biti zamijenjeni sevapima. Radite grijehe, i to što više, jer će vam ti grijesi biti zamijenjeni sevapima. Prema tome, što više grijeha budete radili, više ćete sevapa imati na Kijametskom danu.”

Poštovana braćo i sestre, Nur-dova je podvala muslimanima, bilo da se to svjesno ili nesvjesno radi. Ona se kosi sa svim principima islama, laže na Allaha, dž.š, i Njegova Poslanika, s.a.v.s, i poziva u kufr i činjenje grijeha. Znam da mnogi muslimani nisu svjesni tog njenog značenja, nisu svjesni onoga čemu ona poziva i oni su prevareni te nesvjesno šire Nur-dovu među svijetom, misleći da tako rade jedno dobro djelo.

Koristim se prilikom da poručim muslimanima i muslimankama da je obaveza svih nas da se držimo Kur‘ana i sunnneta i da sve ono što nema osnova u šerijatu odbacimo kao novotariju koja nema mjesta u našoj čistoj vjeri. Što se same Nur-dove tiče, nju je haram dijeliti i
propagirati, a onaj ko to svjesno radi, neka zna da on poziva u kufr, da nas Allah dž.š. toga sačuva. Oni muslimani koji to nisu znali, pa su vjerovali u Nur-dovu i njome se bavili, njima će Allah, dž.š, oprostiti ako se iskreno pokaju, jer Allah, dž.š, prima iskrena pokajanja.

Svakom muslimanu i muslimanki dužnost je da upozore svoju braću i sestre na veliku opasnost Nur-dove i njoj sličnih poziva kojima se pokušava izvesti muslimane iz vjere, a da oni to ni ne osjete.

Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da povećamo naše znanje iz islama, kako bismo mogli razotkriti i izbjeći mnogobrojne zamke na koje nailaze sljedbenici Allahove, dž.š, vjere. Amin!

Na pitanja odgovara: dr. Šukrija Ramić

ČUVAJTE SE HAMAJLIJE “OKO HAZRETI FATIME”

November 26, 2014 Leave a comment

Pitanje:

Selam alejkum!
Jasan mi je stav Islama oko talismana i hamajlija, objasnite mi šta je sa tzv. “okom hazreti Fatime”, koje je kod Bošnjaka dosta zastupljeno, posebno me interesuje simbol oka koji inače pripada masonima i njima sličnim?

Odgovor:
Esselamu alejkum!
Vjerovatno se tim simbolom misli na zaštitu od uroka i sl. Međutim, takvo vjerovanje nema šerijatsku osnovu i utemeljenje, već spada u oblike sujevjerja i praznovjerja, ako ne i širka, te ga muslimani ne bi trebali koristiti u bilo koje svrhe i bilo kojim povodom i razlogom.

Na pitanje odgovorio dr Enes Ljevaković

ZAR IMA POTREBE ZA IZMIŠLJANJEM DOVA PORED KUR’ANA I HADISA?

November 26, 2014 Leave a comment

dua101.jpgGotovo da nema zbirke hadisa koja nema poglavlje o dovi. Međutim, pored kur’anskih i hadiskih dova naši ljudi su skloni učiti razne dove bez nekog sadržaja i značaja, a neke znaju biti i štetne. O ovome pisao je i rahm. Mehmed ef. Handžić, naš uvaženi muhaddis. U njegovoj poznatoj ‘Zbirci izabranih dova’, džepnog formata, stoji zapisano i ovo: „Dovama koje su sastavljali razni pojedinci, mnogo puta bez minimuma potrebnog obrazovanja u vjeri, ima ih vrlo glupih, pa i besmislenih i potpuno krivih i naopakih. I za ovakve su dove izmišljali razne ‘fadilete’ i vrjednote i pripisivali ih lažno Božijem Poslaniku. I tako sami griješili, druge zavodili i izgled ove uzvišene vjere u očima razumnih ljudi unakazili. Ovakvih dova ima i u nekim tiskanim ‘hamajlijama’.“

Nakon ovoga možemo se upitati: Zašto je potrebno izmišljati dove kada imamo dovoljno onih koje su zapisane u Kur’anu i hadisima? Zašto učiti one dove koje su sastavili ljudi pored Alejhisselamovih dova? Ovo nije atak na sastavljače, niti one koji ih slušaju, već opći poziv razumu islamskog vjernika da se vrati svojim izvorima koje je dužan slijediti. Niko nas na Sudnjem danu neće pitati: „Da li si slijedio tog i tog učenjaka, ili hodžu ili šejha, ali pitat će nas da li smo slijedili Alejhisselama. Od izmišljenih dova kod nas je „Nur dova“ i „Tundžina salavat“, kao i još neke, koje nemaju nikakvo pouzdano porijeklo.

Autor: Mirsad ef. Mahmutović

Iz knjige: ”Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa”

Poglavlje: ”Općenito o dovi”

Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2011.god.

Categories: Dove, Islam

Čitanje prevoda značenja Kur’ana bez abdesta

November 26, 2014 Leave a comment

Pitanje: Esselamu alejkum!
Pitala me je jedna žena smije li uzeti Kur’an da čita prijevod, ali bez abdesta jer ona ne zna uzeti abdest?

Rijaset.ba –
Odgovor:
Esselamu alejkum!

Dozvoljeno je čitati prijevod Kur’ana bez abdesta, ali je bolje da čitač bude pod abdestom. Veoma je lahko naučiti abdestiti se.

Odgovorio: Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Žena i učenje Kur`ana bez marame

November 26, 2014 Leave a comment

Pitanje: Selam. Da li mi možete reći da li trebam biti pokrivena (imati maramu na glavi) kada učim sure iz Kur’ana koja sam naučila napamet (na primjer kad se uznemirim, pa želim nešto proučiti – sure En-Nas da se smirim ili navečer kad legnem, pred spavanje pa proučim sura koja znam napamet)? Ja dosad nisam to činila, je li mi to grijeh? I još nešto, da li je obavezno imati maramu dok izgovaram zikr, pa makar i u kući kad se ne nosi marama, osjetim tako jaku želju i potrebu da se zahvalim Allahu dž.š., da iskažem poštovanje, da kažem od srca La-ilahe Illallahu?

Rijaset.ba –  Odgovor: Esselamu alejkum!
Dozvoljeno je ženi da uči Kur’an bez mahrame, mada je bolje da bude pokrivena kao u namazu. Također, nema smetnje da uči dove i zikr bez mahrame na glavi.

Odgovorio: Prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Imati lijepo mišljenje o Allahu u vremenu iskušenja

November 21, 2014 Leave a comment

Imati lijepo mišljenje o Allahu u vremenu iskušenja

Imam Sedin Agic U hadisu kojeg bilježi imam Muslim, od Džabira, r.a., stoji da je kazao: Tri dana prije Poslanikove, s.a.v.s., smrti sam ga čuo kako kaže: ‘Neka niko od vas ne umre, a da o Allahu nema lijepo mišljenje.’ Draga braćo kao muslimani mi uvjek trebamo imati lijepo mišljenje o Allahu, sve dok radimo dobra djela, trebamo se nadati dobru, i da će nam Allah ukabuliti dobra djela, i iz njegove milosti On će nam oprostit i dati da živimo lijep život na ovom svijetu.

Imati lijepo mišljenje, pozitivno i optimistično o Allahu dž,š, je možda i teško kad je u pitanju neko od iskušenja ili u vremenu kušnji! Mnogo puta ta iskušenja dolaze uzastopno jedno iza drugog, ili čak mnoga dolaze u isto vrijeme odnosno istovremeno. Tokom tog vremena srce se slomi i iskomada se na djelove, tako da ima osjećaj da su se zidovi ovog svijeta srušili na njega, i da su se vrata pozatvarala.

U takvom stanju čovjek može da osjeća brigu i nervozu, koji mogu da poremete spavanje, čak i da poremeti cijeli ljudski život. U takvom vremenu kad se nađe insan i kad osjeća da je provalija ispod njega a svijet ga hoće progutat, tada moramo imati dobro i ispravno, pozitivno mišljenje o Allahu dž,š. Jer znamo da je to jedno od njegovih iskušenja i to je jedna mjera da se ispita naša izdržljivost, snaga i mogućnosti, jer On dž,š, nas poznaje bolje nego mi sami sebe.

Allah dž,š, zna tačno šta je u našim srcima i šta se nalazi u dubini naših srca. Kaže Allah dž,š, u suri Bekare 155: Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive. U ovom veličanstvenom ajetu Allah dž,š, nam ne obećava bogatstvo, zdravlje i prosperitet cijelo vrijme (tokom našeg života) već nam govori da će nas zasigurno iskušavati sa mnogim stvarima kao što su; strah, glad, gubljenje života, gubljenje bogatstva, ali u isto vrijeme nam daje radosne vijesti a to je utjeha, ako na tim iskušenjima budemo strpljivi.

Allah dž,š, kaže u suri Bekare 214: Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

Kroz historiju čovječanstva, bogobojazni, pokorni kao i slabi su bili iskušavani, s hodno njihovom kapacitetu vjerovanja i Allahove dž,š, mudrosti. Naši preci su bili iskušavani sa azličitim iskušenjima a koja su ujedno bila teška i konstantna, kao što nas Allah dž,š, obavještava u suri Bekare 214: Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

No, i pored tolikih iskušenja i njihove veličine i jačine ipak su ostali čvrsti u svom vjerovanju, i Allah dž,š, daje odgovor na njihovo pitanje; “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” kada kaže: Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

Zato dragi brate budi strpljiv na Allahovim odredbama, sačuvaj svoje misli, sačuvaj svoje srce od ružnog mišljenja o Allaha. Jer ti vidiš u tom iskušenju belaj za sebe, ali Allahovu odredba je veća i mudrija od toga! Kao što nas Allah dž,š, obavještava da poslije svake teškoće dolazi olakšica, i to potvrđuje ponavljajući to u istoj suri ajet iza ajeta. Ovaj ajet je tako bitan i jasan da ga može svako razumiti, u suri Šerah Allah kaže: Zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je i olakšanje!

Ovdje u ovim ajetima Allah dž,š, koristi riječ ”meal” što znači ”sa” a koja je drugačija kada Allah dž,š, kaže u drugom ajetu u suri Talak 7: Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšicu dati. Ovdje je korištena riječ ”ba’d” ”poslije”. U suri Šerah i riječima tegoba korišteno je određeni član ”el-usr” što označava jedninu tegobe, za koju se zna i koja je specifična (kao što je recimo rečeno za glad, gubljenje života, usjeva itd). Dok je riječ ”jusr” ”olakšica” ne određenog člana i koja nije specifiča olakšica i zato ih može biti mnogo, i raznilikih olakšica.

Učenjaci muffesiri kažu: Kada Allah iskušava roba svog sa nekim iskušenjem, u isto vrijeme, Allah dž,š, će mu dati mnogo vrsta olakšica. Dakel jedna tegoba ne može prevladati dvije olakšice, pa zbog toga, iskušenja ne bi nas trebala potresti i oslabiti naše vjerovanje, umjesto toga bi trebali biti stabilniji i iskoristiti tu priliku da se približimo Allahu dž,š, sa teobom i pokajanjem, dovom, zikrom, namazom, učenjem Kur’ana i svim ostalim vidovima robovanja, ako nas išta približi Allahu to bi trebala niti iskušenja, jer ako to ne uspijemo kroz iskušenja onda sumnjam da ćemo to postići sa blagostanjem.

Allah dž,š, iskušava svoje robove zbog razloga samo Njemu poznatog, i to je Njegova apsolutna mudrost, svaki insan bi trebao biti zauzet sa dobrim stvarima i sa pozitivnim mislima, jer nam Poslanik a,s, kaže: Od Ebu Hurejre r,a, prenosi se da je Vjerovjesnik a,s, rekao: ”Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ja sam prema Svome robu onakav kakvo on ima mišljenje o Meni. Ja sam sa njim kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi. Ako Me spomene naglas u društvu, Ja njega spomenem u društvu koje je bolje od njegovog društva. Ako Mi se približi za pedalj, Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za dužinu raširenih ruku. Ako Mi on hodeći dolazi, Ja njemu dolazim trčeći.”  Imam Buhari.

Imam Ibn Hadžer kaže: To znači, Ja sam moćan da uradim šta god moj rob očekuje da uradim. A Imam Nevevi kaže: Učenjaci kažu da je očekivanje onog najboljeg od Allaha ustvari, očekivati da spusti svoju milost na insana i da otkloni od njega tegobu.

U ovom hadisi kudsiju koji nas tjera na razmišljanje njegovog teksta, na prvi pogled Allah nas poziva ka posjedovanju pozitivng mišljenja o njemu u svim situacijama i okolnostima.. kada rob ima lijepo mišljenje o svom Gospodaru i nada se Njegovoj milosti i oprostu, Allah dž,š, ga neće razočarati.

Kada molimo Allaha dž,š, u našim dovama, moramo biti sigurni da će nam biti uslišano, kada se iskreno pokajemo i napustimo grijehe, moramo biti sigurni u Allahaov oprost i da će nam oprostiti. Kada radimo neko dobro djelo moramo imati pozitivno mišljenje da će Allah to primiti od nas, sve je ovo pod našom temom; imati lijepo mišljenje o Allahu.

Zato poslanik a,s, kaže: Kada molite i upućujete dove, budite sigurni da će vam biti udovoljeno. Imam Tirmizi. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu sastavni je dio ljepote ibadeta.“ Imam Ebu Davud i Tirmizi.

Zato dragi brate ne dozvoli da te bilo kakvo iskušenje ili belaj koji te snađe da imaš ružno mišljenje o Allahu dž,š. Molim Allaha dž,š, da nas spasi lošeg mišljenja, da nam podari upute, berićeta u vremenu, imetku i djeci. Ami ja Rabbel alemin.

Put dobročinstva, put ka napredku

November 14, 2014 Leave a comment

Put dobročinstva, put ka napredku

Imam Sedin Agic Allah dž,š, nam naređuje da se držimo puta dobročinstva, puta uspjeha. Kaže uzvišeni u suri Hadž 77: O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite. Kako vrijeme prolazi, sve što ostavimo od hajra i dobra je ono dobro koje smo učinili samo radi Allaha.

Ko je najzaslužniji da bude sljeđen, da to slučajno nije neka filska zvijezda, ili možda neki pjevač ili pjevačica, ili možda neki poznati govornik! Ne, niko od takvih, niko od onih koji samo pričaju a djelu čine suprotno. Allah dž,š, kaže u suri Enbija 73: I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

E zbog toga su oni koji su željni i žedni Allahove blizine, oni su takođe željni da se trude da urade kakva hajra u svome životu, kaže uzvišeni u suri Bekare 148: Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!

Ebu Bekr r,a, je bio jedan od brilijantnih primjera koji je radio dobro. Jedne prilike naš Poslanik a,s, je upitao; Ko je od vas danas zapostio? Kaže Ebu Bekr ja, o Allahov Poslaniče. Zatim poslanik a,s, ponovo upita; Ko je od vas danas pratio dženazu namaz? Ebu Bekr ponovo reče ja, o Allahov poslaniče: Poslanik ponovo upita; Ko je od vas danas posjetio bolesnika? Kaže Ebu Bekr ponovo ja, o Allahov poslaniče. Tada poslanik a,s, reče: Kod koga god se nađu ova djela ući će u Džennet.

Znak uspjeha: Znak uspjeha da te Allah voli, je u onome s čim te je učinio zauzetim! Zato brate, ako hoćeš da znaš svoj rank i mjesto kod Allaha dž,š, onda pogledaj svjoje mjesto koje ti je dao, i gdje je Gospodar kod tebe?. Ako ti je Allah (neuzu billah, da Allah sačuva) deseti po redu ili bilo koji a ne prvi, onda ćeš i ti biti kod Allaha dž,š, zadnji. Zato su se ashabi nadmetali u dobročinstvu.

Omer ibn Hattab r,a, je jedne prilike želio da pretekne Ebu Bekra u dobročinstvu. Kaže Omer ibn Hattab r,a: Jednog dana je poslanik a,s, zatražio od nas da damo sadaku. Tada sam imao nešto imanja, i rekao sam; danas ću preteći Ebu Bekra r,a, i ako ga ikad preteknem to je danas. Tog dana sam donio pola svog imanja, poslanik me je upitao a šta si ostavio svojoj porodici, rekao sam isto ovoliko. Zatim je došao ebu Bekr r,a, i donio cijeli svoj imetak, poslanik a,s, ga upita što si ostavo svojoj porodici, rekao je Allah i poslanika a,s. Tada sam rekao kaže Omer; Nikada neću moći prestići Ebu Bekra.

Putevi činjenje dobra su raznovrsni, Ebu Zerr El-Gifari r,a, prenosi da je poslanik a,s, rekao: Sadaka se daje za svaki dan u kom sunce iziđe. Ebu Zerr reče: O Allahov poslaniče, a odakle ćemo mi dati sadaku ako smo siromašni? Poslanik a,s, reče: Vrata sadake su i izgovaranje tekbira (Allahu ekber) ili Tehlila (SubhanaAllah) ili Tahmida (El-Hadulillah) ili La i lahe illaAllah, ili estagfirullah.

Preporučivanje dobra, odvraćanje od zla (ili opominjanje), odklonjanje trnja i kamenja s puta kud narod hoda, upućivanje ili pomaganje slijepom, slušanje gluhog i nijemog sve dok ih ne razumiješ (dakle biti strpljiv s ljudima posebne potrebe) upućivanje i pomaganje onome ko nešto traži a ti znaš mjesto, pomaganje iznemoglom i onome koji tržai pomoć, sve ovo su vrata dobročinstva.

Najbolje i najvažnije dobro koje mi možemo uraditi jeste da napustimo loše i zabranjeno u našim životima. Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: ”Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.”

Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: ”Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uvjeta.” ”Koji su to uvjeti?”, upita čovjek. Ibrahim mu reče: 1- ”Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.” Čovjek mu reče: ”Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!”

Zatim mu reče: 2- ”Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.” Čovjek reče: ”Ali kako kad je sva zemlja Allahova!” Ibrahim ibn Edhem je nastavio: 3- ”Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.” Čovjek uzviknu: ”A zar sva opskrba nije od Allaha! 4- ”Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.” ”A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.” 5- ”Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.”

A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?” Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: ”Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!” Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: ”Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.”

Molim Allaha dž,š, da nas sačuva grijeha javnih i tajnih, da nam podari snage da ne pogriješimo prema Njemu i da nas učvrsti na putu istine i pokornosti, amin ja Rabbel Alemin.

Mudra poruka

November 13, 2014 Leave a comment

Jedna premudra hikaja nam kazuje da je jedan od mudrih halifa sa svojom svitom šetao parkovima drevnog Bagdada kada je u jednom vrtu ugledao starca koji u ruci drži mladicu palme sa jasnom namjerom da je posadi.

Halifa mu kaža, čestiti čovječe, deder mi reci zašto ciniš uzaludan posao? Šta te nagnalo da ciniš ono od čega ti pouzdano nikakve koristi neceš imati? Starac se nije dao zbuniti vec je halifi kazao da je tačno da on neće plodove ubirati sa ovog drveta ali je on za svoga života jeo plodove koje su zasadili njegovi preci pa i on isto cini za buduca pokoljenja.

Začudi se halifa dubokoumnošcu starca pa mu reče aferim, čestitam ti na tome. Napomenimo da je u taj vakat bio običaj da onoga koga halifa javno pohvali iz državne hazne bude nagrađen sa 1000 dukata. Starac primivši pare nastavi da govori.

Vidiš cestiti halifa moja palma koju još ni posadio nisam plod mi već dade. Halifa se nasmija i ponovo kaza aferim i starom baštovanu bude isplaćena još 1000 dukata. Stari baštovan još dometnu na svoje rijeci sljedecu mudrost. Svaka palma raca u godini dana tek jedanput ova moja, uzoriti halifa, evo rodi dva puta za jednu godinu. Halifa rece još jedanput aferim i uskliknu svojim dvorjanima. Požurimo odavde, ovaj starac kako je krenuo cijelu državnu blagajnu ce nam isprazniti.

:) uživajte

Ne dozvoljeni emulgatori !!!

November 7, 2014 1 comment
Categories: Općenito, Poučno, Zanimljivo
Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 72 other followers

%d bloggers like this: