Naš ponos je u hidžretskom kalendaru

Poruka hidžretskog kalendara

Imamsedin

18-Muharrem-1439

Okt-09-2017

Interesantno je kako smo olahko izbacili i zaboravili, da li namjerno ili u neznanju, a prije će biti u neznanju, jer mnoge stvari mi ustavri neznamo, a neznanje je jedan od glavnih ljudskih neprijatelja današnjeg modernog čovjeka!

Recimo, kako se desilo da smo mi potisnuli hidžretski kalenda i računanje vremena po hidžretskom alendaru, zašto, zašto se to i danas događa kada mnogi od nas govori, ma ne treba nam hidžretski kalendar kad već imamo ovaj (gregorijanske) imamo ovaj njihov a ne naš!

Činjenica je da je islamski ummet trenutno slabo vezan za hidžretsko računanje vremena za razliku od doba procvata, prvih generacija ili kako mi to uobičajno kažemo, ”zlatna generacija”.

Ako pratimo našu povijest i povjesno bilježenje, vidjet ćemo da se prije pada hilafeta bilješke pisale hidžretskim datumima. Prije samog pada hilafeta kada se podijelilo Osmansko carstvo. Nakon slabljenja islamske vlasti i gašenja velikog hilafeta, muslimani su zamijenili svoj kalendar sa gregorijanskim kalendarom, kojeg cijenimo

i poštujemo.

S obzirom da je kršćanski kalendar u biti rimski kalendar, kojeg su preuredili neki kršćanski vladari i monasi i pripisali ga rođendanu Isaa, a.s., šest stoljeća nakon njegova rođenja, ili čak približno osam stoljeća. Mjeseci ovog kalendara, po kojem računamo vrijeme u svojim izvedenicama i značenjima imaju primjese paganstva, jer su povezani sa grčkim božanstvima i velikanima.

Naš identitet je u hidžretskom kalendaru

Nema sumnje da je računanje po hidžretskom kalendaru identitet ummeta. Povijest civilizacije pruža se kroz 13 stoljeća i u tom periodu nikada nije korišten neki drugi kalendar osim hidžretskog, tako su se vezali dani naše slave uz ovaj kalendar, kojeg smo se odrekli zbog našeg stanja i položaja te kao rezultat idejne okupacije.

U kontinuitetu nekoliko stoljeća nastavlja se zavjera s ciljem uklanjanja  hidžretskog kalendara i stavljanje istog u zaborav kod naroda. U 12. stoljeću po Hidžri ili 18. st po rođenju Isaa, a.s., kada je Osmanska država htjela da modernizira vojsku i oružje, tražili su pomoć od velikih evropskih zemalja (Francuske, Njemačke, Engleske…). Pristali su da im pomognu pod određenim uvjetima. Jedan od tih uvjeta bio je i ukidanje hidžretskog kalendara u Osmanskoj državi, pa su pod pritiskom i popustili.

U 13. st. po Hidžri ili 19. st. po Isau, a.s., kada je vladar Egipta tražio zajam u zlatu od Engleske i Francuske, kako bi pokrio troškove otvaranja Sueckog kanala, dali su im šest uvjeta od kojih je jedan bio i ukidanje hidžretskog kalendara, pa su ga i ukinuli 1292. hidžretske ili 1875. po Isau, a.s., a zamijenili su ga sa koptskim i gregorijanskim kalendarom.

Ako je njima toliko stalo da mi napustimo sljeđenje i računanje vremena po hidžretskom kalendaru, zašto su onda toliko tražili i zahtjevali da se ukine? A kako je olahko nama da prihvatimo tuđe. Nije čudno, jer se vidi njihov trud a naš zaborav, rezultat je tu, čak smo i mi spremno da se suprostavimo hidžretskom računanju vremena, ali vjerovatno iz neznanja.

Zbog toga historičari i mudri učenjaci kažu: “Ko nauči historiju, produžio je sebi život, a ko je ne nauči neće okusiti slast života od njegove gorčine!” To je zato što je historija dodatno iskustvo, i njegovo iskustvo postaje mnogostruko veće i na taj način produžuje čovjeku život, postaju mu jasne zamke, nedostaci, pokazuju mu se znakovi moći i životne snage. Historijom otkrivamo ono što je bilo, postaje nam jasna naša sadašnjost, i s njom predviđamo našu budućnost.

Molim Allaha dž,š, da nam da snage da se vratimo svome, da čuvamo i njegujemo svoje, a da tuđe oštujemo.

Ramazanko pripremanje: proljetno čišćenje duše

Ramazanko pripremanje: proljetno čišćenje duše

Čišćenje inače čini čovjeka da se osjeća bolje! Mnogo što šta ćete naći što vam ne treab, bacite što vam ne valja, dadnete ono što valja, ali na kraju znaš da si dobio na prostoru, čisto je i više se ne sikirate.

Upravo tako nešto možemo da uradimo u ovom mjesecu ramaznau, koji nastupa od sutra. Ramazna je prilika da se mi očistimo, da očistomo svoje duše, svoja srca, svoje nijete, da bi se na kraju (ramazana i ahireta) osjećali rasterećeno, odmorno i raspoloženo.

Koje negativne osjećaje ili misli sakrivamo u sjeni naših srca? Kad se oslobodimo emocionalnih “prtljaga’ briga” mi oslobodimo prostor u našim srcima da se utopimo u ramazan.

Za početak ovog proljetnog čišćenje, korisno je da se osvrnemo na sledeći ajet iz sure Hašr 18: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.

To je samo kada dozvolimo sebi da zaista uzmemo u obzir ono što je u našim srcima i da smo u mogućnosti da obrađujemo ono što smo pronašli. Onda kad smo u mogućnosti da se suočimo sa onim što nas vreba iznutra, tek tada ustvari možemo da to prevaziđemo. Pogledajmo kako nam uzvišeni propisuje proces pročišćavanja u suri Ali Imrna 134: Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine:

Zašto Allah dž,š, spominje davanje novca, prvo onda kad smo u izobilju, a drugo kad smo u oskudici, prije nego što upotrijebiomo emocijalu prednost i snagu. Ili pak zašto je Allah dž,š, spomenuo vršenje kontrole u srdžbi pa tek onda opraštanje ljudima.

Možda, jer praktikovanje zahvalnosti u izobilju i vremenu prosperiteta ustvari priprema insana za sposobnost da prizna blagodati, čak i u teškim vremenima. Kakav je efekat ove vrste treninga na nečije razumijevanje? Možemo uzeti u obzir mogućnost da učestvovanje u stalnom stanju i halu zahvalnosti ustvari razvija stanje zadovoljstva.

Osim toga, zahvalnost u obliku donacije (dijeljenja i davanja) potiče osjećaj samilosti – biti u mogućnosti da se poveže s drugima to je ustvari povezivanje sa nečim sličnim u nama samima. Zahvalnost, koja vodi do zadovoljstva i suosjećanja, stvara okruženje u kojem je ljutnja manje izražena i manje su šanse da se razvije, jer ljutnja je odraz nemirai meteža koja postoji unutar pojedinca.

Vidimo vrlo inspirativnu primjenu dio ovog ajeta u sljedećim razmjenama između Ali ibn Al-Huseina (poznat i kao Zejnul-Abideen), praunuk poslanika Muhameda a,s, i njegovog sluge. Abdur-Rezzaq Es-San’ani (d.211 AH) je rekao: Služavka od ‘Alija bin Huseina r,a, je posipala vodu dok je se pripremao za namaz. Slučajno vrč (ibrik) skliznuo je iz njenih ruku i pao na lice (glavu) zejnulabidina, tako da je zadobio neke ogrebotine. Podigao je pogled prema njoj onako srdit i ljut. A ona je proučila; ((Oni koji su obuzdati u ljutnju – koji srdžbu savlađuju)). On je rekao: “Ja sam obuzdao svoju srdžbu’. Ona je tada rekla ((i ljudima praštaju)). On je rekao: “Oprostio sam ti”. Ona je dalje nastavila; ((a Allah voli dobročinitelje)). On je rekao: “Idi sada ste slobodni ‘.

Ove tri osobine, biti od onih koji dijele, kontrola ljutnje, i oprostiti drugima, ustvari nas stavljui vodi ka putu ihsana (izvrsnosti – dobročinstva). A Allah voli one koji pokazuju ihsan (kao što je spomenuto u ajetu gore, 3: 134).

Da li mi možemo ovog ramazana postići deredžu dobročinitelja? Možemo li preće preko svog ”ja” preko svoga ega, samoumišljenosti, možemo li ovog ramazana očistit svoje zalihe negativnosti? Možemo li očistiti srce od tih zaraza?

Molim uzvišenog Gospodara da nam pomogne u tome, amin.

Rate this:

Adem a,s, i Havva: ljudska priča

U prvom ajetu sure En-Nisa uzvišeni kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.

Draga braćo i sestre: Priča o Ademu a,s, i Havvi, poslanik Adam a,s, i Havva nije samo “drevna priča” u Kur’anu. To je od vitalnog značaja priča o našem ljudskom stanju, priča koja potvrđuje praiskonsku nevinost, ljudsku slabost, žaljenje i kajanje; borba za otkup, oprost i Božansku milost. To nije samo priča o dvoje ljudi koji su izrodili ljudsku rasu nakon nepoštivanje njihovog Stvoritelja. To je priča svakog ljudskog bića koji je ikada bio, koji jest i koji će uvek biti. To je tvoja priča i moju priču.

To je priča našeg porijekla i naše sudbine, odakle smo došli i kuda idemo. Priča o Adamu a,s, i Havvi zaslužuje razmišljanje!. I nakon razmišljanja, zaslužuje da se nešto poduzme, dobra djela koja će nas dovesti bliže Allahu dž,š.

Šta nam ovo kazivanja govori? Prema Kur’anu, Allah dž,š, je rekao melekima da će da Stvori namjesnika na Zemlji, predstavnika, ambasadora, odnosno halifu. To je prva lekcija.

Mi smo ljudska bića prirodnog svijeta, a ne predatori ili grabljivci i siledžije. Mi nismo ovdje na ovoj planeti Zemlji samo da bi se hranili i uzgajali kao zvijeri. Naši životi imaju veći smisao od toga. Dobili smo plemeniti odjeću: imenovani smo kao povjerenici, staratelji, ambasadori, halife Allaha dž,š, Gospodara svjetova.

Kada su meleki upitali Allaha dž,š, zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? Odgovor je bio: Ja znam ono što vi ne znate! [Bekare 30]

Adem a,s, je bio podučen svim stvarima, tj; znanje inspirisano od Allaha dž,š, znanje koje meleki nisu znali. Šta više Allah dž,š, je naredio melekima se pokore Ademu a,s,. Iz ovoga saznajemo da u našem najčistijem ljudskom obliku, služeći jednio Allahu dž,š, možemo biti bolji u statusu od meleka.

Svi smo čuli o Iblisu prokletom, kako je odbio da se pokloni Ademu a,s, jer je bio ponosan i ohol, on je rekao: Ja sam bolji od njega, ja sam stvoren od plamena vatre, a on je stvoren od prašine, blata oblikovanog!

Još jedna poruka: Moramo izbjegavati sujetu i oholost koji nas vode da mislimo da smo bolji od nekog drugog. Ako ikada čujete te riječi u vašim glavama, “Ja sam bolji od njega ili nje,” sjeti se odakle su došle!. Imajte na umu da je Iblis bio prvi u povijesti koji se uzoholio. Ne dozvolite da mi sljedimo stopama šejtana. On je “zakleti neprijatelj”.

Čak i tada, Adem a,s, i Havva su zaboravili. Oni su bili zavedeni, i oni su zaboravili da se paze došaptavanja šejtanskih. koji zle misli unosi u srca ljudi? I mi isto tako, da nastavimo konstantno bdijenje nad samim sobom i svojih vlastitih želja, nefs el emmaretun bis su: nefs koji je sklon zlu.

Ovdje smo dakle, većina nas padne pod šejtanski utjecaj. Kao ljudska bića i kao bani Adem, djeca Adema a,s, ne možemo pobjeći od naše sudbine. Ne možemo pobjeći od iskušenja života koji je Allah odredio za nas.

Dobra vijest je da, sve dok gajimo i jačamo naš iman, i vjerovanje, našu vjeru u Allaha dž,š, dok se čvrsto držimo Allhovo užeta, možemo inšaAllah, proći test iskušenja. Možemo trijumfovati (pobjediti) nad nedaćama i možemo zaista zaslužuju plemenit status koji nam je dodjeljen kao halifama.

Da rezimiramo: Mi smo djeca Adema a,s, i Havve, imenovani i postavljeni kao ambasadori nad svim stvaranja.

Priča o Ademu a,s, i Havvi je i naša priča. I mi smo takođe rođeni nevini, bez grijeha. I mi smo takođe, sebi dopustiti da budemo ometeni i zavedeni, da postanemo neposlušni, da zalutamo sa siraatul mustakim, sa pravog puta. Također ii mi padamo u griješno ponašanje. I kao Adem a,s, i Havva, mi ćemo priznati naše greške. Ako smo istinski vjernici, mi ćemo priznati naše greške iskreno, i traži oprost.

poslanik Adem a,s, naučio nas je kako da počnemo ovaj proces sa ovom predivnom dovom, vrlo kratkom, ali moćnom molitvom da svako treba učiti tokom činjenja ibadeta: Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.

Kao i svaki drugi poslanik, Adem a,s, je bio je učitelj. Mi imamo mnogo važnih lekcija koje trebamo naučiti od njega.

Naš put od rođenja do smrti, od nevinosti do grijeha, zaboravnosti, grijeha, kajanja, i pronalaženje Allahovg dž,š, oprosta i milosti, to su Ademske poruke života. Svakom ljudskom biću je suđeno da uči iz ove lekcije.

Na žalost, neće svako ljudsko biće pokušati da popravi svoje greške. Neće svi moliti za oprost i za milost Allahovu. To su gubitnici. Nemojmo biti među njima!

Iznad svega, priča o Ademu a,s, i Havvi ima sretan kraj. To je priča o nadi, o milosti koju uzdiže iznad očaj. To je priča o poniznosti koja uništava ponos i oholost, to je kazivanje o podizanju ljudskog duha u nebeske visine.

Putujmo kroz život, nadajmo se Milosti Allahovoj, bojeći se Njegove srdžbe, i budimo zahvalni Njegovoj ljubavi prema nama i Njegovom izdržavanja stvorenja.

Rate this:

Autentičnost hadisa o mjesecu redžebu kao Allahovom mjesecu

Pitanje:

”Redžep je Allahov mjesec,Šaban je Resulallahov mjesc a Ramazan je mjesec moga ummeta”.

Da li je ova predaja ili hadis vjerodostojan?

Odgovor:

Imam Ahmed ibn Hambel r,h, je rekao da je ovo munker predaja (ne prihvatljiva) dok su učenjaci hadisa rekli da je ovo fabricizirana (lažna) predaja.

Kaže Imam El-Hafiz El-Iraki u komentaru na tirmizijevu zbirku hadisa; Ovaj hadis je jako slab, dok učenjaci hadisa (muhaddisi) kažu da nije ispravno koristiti ovaj hadis kao dokaz o fadiletima mjeseca redžeba.

– Ovaj hadis se prenosi od Ebu Beka El-Nakaša, inače ovaj Nakaš je slab prenosilac hadisa, kaže Imam Ez-Zehebi u MIZANU. Talha ibn Muhammed bin Dža’fer El-Hafiz kaže: Nakađ je lažljivac kad su u pitanju hadisi.

_______

Napomena:

Bilo bi lijepo da se ljudima ukaže na tu predaju kao nesigurnu, ne pouzdanu, i ne prihvatljivu, kad govorimo o mjesecu redžebu daj da ukažemo na ono što će ummet probuditi, ne da ponavljamo istu grešku iz godine u godinu. 

I namaz o kome se priča koji se sastoji od 12 rekata itd do kraja, taj hadis je lažan, čudno je da se ljudi oslanjaju na lažne predaje a neće da prihvate one koje su autentične, i još čudnije je kad mnogi imami to navode sa mimbira i pričaju o tome kako je to poslanik rekao. Zaboravlja se hadis u kom Poslanik a,s, kaže: Ko slaže na mene namjerno, neka sebi pripremi mjesto u džehennemu! 

Dokle ćemo ići za zabludama? Hadis o navodnom namazu je lažan, i iznesena je laž i potvora na našeg Poslanika a,s. 

Molim Allaha dž,š, da nam ukaže na pravi put! Amin

Rate this:

Značenje sure En-Nas

Iako su ove dvije (En-Nas i El-Felek). Kur’anske sure zasebne cjeline i u Kur’anu su razdvojene i pod zasebnim imenima, ali one su tako duboko međusobno vezane, njihov sadržaj je sličan jedan drugome. (slično ovome se spominje u tefsiru alima Sejida ebu Ala Mevdiudija u tefhimul Kur’anu, značenje Kur’ana)

Tako su dobile zajednički naziv, Mu’awwezzaetejni (dvije sure u kojima se utočište kod Allaha dž,š, traži).

Imam Bejhakki u Dala’il an-Nubuwwat spominje je da su ove sure zajedno objavljene (En-Nas i El-Felek).

Imam Hasan El-Basri, Ikrime, Ata ibn Rebbah, Džabit bin Zejd r,a, se slažu da su ove sure Mekanske.

Povod objave ove dvije sure: Imam Nesefi, Imam Bejhakki, Hafiz Ibn Hadžer, Hafiz Badr-uddin El-Ayni i drugi, kažu da su ove dvije sure objavljene kada su se jevreji bavili magijom protiv poslanika a,s, u Medini i kad je pao bolestan na postelju. Ibn Sa’d prenosi od Vakidija da je se to desilo 7 godine po hidžri. Ali sihr ili vračanje se desilo prvo u Mekki, prije medine.

Tema ovih sura je eksplicitna da su ove sure objavljene u Mekki na samom početku, kad se pojavila grupa ili opozicija koja je radila protiv poslanika a,s. Kasnije kad je oluja protivljenja se još više digla koju su pokrenuli munafici, Jevreji i mnogobošci, tad je naređeno poslaniku a,s, da ponovo uči ove sure.

Nakon što je magija (sihr) utjecala na poslanika a,s, i to samo Allahovom voljom, te mu se bolest pogoršala, melek Džibril a,s, je došao i naredio poslaniku a,s, da uči ove dvije sure (En-Nas i El-Felek)

U ovoj suri su istaknuta 3 svojstva Allaha dž,š,

Gospodarstvo – Rububijjet

Vlast – Mulk

Božanstvenost – Uluhijjet

O ovim svojstvima smo već govorili kad smo govorili o vjerovanju, akidetu. Allah dž,š, je Gospodar, Vladar, i Bog svega što postoji.

Allah dž,š, naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana, napasnika, koji nabacuju zle misli i koji čovjeku uljepšavaju grijeh, jer nema nijednog čovjeka a da nema svog šejtana. (slično se spominje u tefsiru Imama Ibn Kesira)

Hadis: Nema niko od vas a da nema svog druga (šejtana) rekli su; Ni ti o Allahov poslaniče! Ni ja, odgovori poslanik, samo što me je Allah dž,š, pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro. Imam Buhari i Muslim.

Hadis: Od Enesa r,a, se prenosi da je poslanik a,s, rekao: Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv. Imam Buhari i Muslim.

Ako se nekome nešto desi, ne treba reće propao šejtan! Jer se on time povećava i raste, već treba reći ” u ime Allaha” on se tada smanji i postane sitan kao mušica.

Dakle kad god se srce sjeti Allaha dž,š, šejtan biva pobjeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah dž,š, onda šejtan pobjedi i biva veći.

Šejtan nanosi zle misli a to radi ljudskim srcem, kada je čovjek u stanju tuge ili radosti, a ako čovjek spomene Allahovo ime tada šejtan nestane.

Hadis: Ebu Zerr r,a, kaže; Došao sam kod poslanika a,s, a bio je u džamiji, pa mi je rekao: O Ebu Zerre, jesil klanjao? Rekoh nisam, on reče; Ustani i klanjaj, ebu Zerr dalje kazuje, pa kaže; Ustao sam i klanjao, a zatim sam sjeo, a poslanik a,s, ponovo reče; O Ebu Zerre, traže od Allaha zaštitu od zla ljudi šejtana, i zla džina šejtana. Ja sam ga upitao: O Allahov poslaniče, zar ima među ljudima šejtana? A on a,s, reče; Da. Imam Ahmed.

1. Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi. 2. Vladara ljudi. 3. Boga ljudi. 4. od zla šejtana-napasnika. 5. koji zle misli unosi u srca ljudi. 6. od džina i od ljudi!

 

Rate this:

Ljubav je unutarnja suština islama

Hvala Allahu dž.š. Svjedočimo da postoji samo jedan Bog, Allah dž,š, koji nema partnera niti druga, i svjedočimo da je Muhammed a,s, Njegov rob i Njegov poslanik.

Od Enesa ibn Malika r,a, se prenosi da je jedan čovjek je došao kod Poslanika a,s, i pitao ga o Sudnjem Danu, kada će Sudnji Dan?. Poslanik ga upita: A šta si ti pripremio za Sudnji Dan? Čovjek odgovori: Ništa posebno, osim što volim Allaha i volim Allahovog poslanika. Poslanik a,s, mu reče: Ti si sa onima koje voliš. Bilježi ga Imam Muslim i Ahmed.

Poslanik a,s, nije samo bio dobar prema ovom čoveku, on ga je podučio kao i nas, nečemu što je vrijednom. Pojasnio je, da je ljubav krajnji ispit naše sposobnosti kao ljudskih bića. I on nam daje način da razumijemo vlastitu ljubav. Da znamo šta je to što stvarno volimo, jer mudraci kažu nije cilj voljeti, već je cilj biti voljen.

Draga braćo, uputa islama je uputa ljubavi. Islam je vjera ljubavi. Poslanik a,s, je došao da nas poduči da volimo, i da nam učini jasnim da je ljubav ustvari srži svih religija. Naš cilj, kao ljudskih bića je, da svjesno manifestujemo Allahovu dž,š, ljubav u našim životima.

Ovo je najznačajnije značenje Ibadeta (robovanja Allahu dž,š) koje može dovesti do svrhe i vrhunca da nas transformiše i naše živote. Kada razmislimo o historiji Poslanika a,s, i širenja njegove poruke (risale), shvatit ćemo da islam nije mogao uzeti maha u svijetu bez ljubavi, koja je ispunjavala srce Poslanika i koja je bila manifestovana u njegovim načinima i odnosima sa ljudima koji su osjećali duboku ljubav prema njemu a,s. Bez te uzajamne ljubavi, niko od nas ne bi bio ovdje danas. Bez ove ljubavi islam ne bi bio moguć, bio bi neostvariv.

Danas, vrlo često čujemo ili pročitamo mnogo toga što je grubo i bezdušano o islamu, razne potvore. Činimi se da postoji previše poruka i predrasuda, doslovnosti, legalizama, nasilja, i ugnjetavanja. Površnosti, ružnoće i tame koja je previše prevladava u današnjem islamskom razgovoru je ustvari ništa onako kao što nam je Poslanik dostavio.

Čuješ li riječi ljubavi u njegovim riječima? Možete li čuti njegov hitan poziv našim srcima? Možete li osjetiti svrhu u njegovom učenjenju i podučavanju?

Ljubav je tako centralna u islamu da bez nje ne može biti prave vjere. Kur’an nam jasno govori šta znači sljediti poslanika a,s; u suri Ali Imran 31: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i samilostan je.

U suri El-Maide 54: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.!

 Iz ova dva veličanstvena ajeta možemo shvatiti neke izvanredne stvari. Možemo shvatiti da je vjera i vjernost ustvari kao ljubav između Gospodara i vjernika.

Mu’min (vjernik) je onaj koji je duboko u ljubavi s Gospodarom. To je ta ljubav koja nas motivira da težimo, da tražimo, da se vratimo Allahu dž,š, da odustanemo od naših zemaljskih prohtjeva i da se vratimo našem Rabbu (Gospodaru).

To je ta ljubav koja nam daje snagu i moć, da se suočimo sa raznim iskušenjima u veri tokom našeg života. To je ta ljubav koja nas uči poniznosti, suosjećanju, povjerenju, poslušnosti i poštenju.

To je ta ljubav koja nam omogućava da žrtvujemo, da damo nešto od sebe radi Allaha dž,š. To je to ljubav koja nam otvara vrata poslušnosti. Takođe, možemo shvatiti da je ova veza ljubavi posebana, plemenita i da je dar, kojeg nam je Allah dž,š podario.!

Bez Njegove volje i velikodušnosti mi bi bili nemarni naspram Njegove ljubavi u našim srcima. Također možemo shvatiti da je napuštanje vjere u kontekstu ovog ajeta, ustvari okretanje od ljubavi, jer je posljedica ovog napuštanja i okretanja od Allahove ljubavi, zamjena!

A ta zamjena je ustvari dolazak ljudi koji će voljeti Allaha dž,š, i koje će On dž,š, voljeti!

Kao što možemo razumiti da je stjecanje Allahove dž,š, ljubavi, ustvari u sljeđenju poslanika a,s. Kročenje njegovim stazama!

Ljubav između nas i Allaha dž,š, između nas i drugih, kao i između nas i svih stvorenja je od suštinskog značaja za postizanje potencijala kao ljudskih bića. Kad njegujemo naša srca ljubavlju, kad manifestujemo Allahovu dž,š, ljubav u našim životima; sa našim porodicama, s našim prijateljima, u našem radu, u našim molitvama, u svemu što radimo, čitav smisao života se promjene i naše vlastito iskustvo, naša ljudskost se pretvori i postaje ukras prekrasnim karakteristikama poslanika a,s.

Ovo je značenje stopama poslanika a,s; mi ga sljedimo da bi se ukrasili sa kvalitetima poslanika a,s. sljedimo ga težići da budemo kao on u našoj ljudskosti, u našim odnosima, u našem ponašanju u društvu, javno i tajno, u našem služenju ljudima.

Braćo, Sunnet (tradicija) poslanika a,s, je o lijepom karakteru koji manifestuje Božju ljubav. Njegov Sunnah je ono što nas oplemenjuje, ono što nas transformiše u bolja ljudska bića. Da volimo i da budemo voljeni.

Poslanikova a,s, ljubav, strahopoštovanje i čežnja za Allahavom ljubavlju, kaže poslanik a,s: Evo samo jedan primjer: Gospodaru daj mi da Tebe volim, učini me da volim one koji Tebe vole, podari mi da volim sve ono što me približava Tvojoj ljubavi. Gospodaru podari mi da Tebe volim, Tvoje Meleke, Tvoje poslanike, i sva Tvoja stvorenja.

Gospodaru, učini moju ljubav prema Tebi najdrožom, dražom više nego prema sebi, porodici, imetku i djeci.

imamsedin
Mart 10 2017
11 Dzumdel ahir 1438

Rate this:

Postizanje Allahove dž,š, ljubavi kroz određene faktore

1 dio, prvi faktor– učenje Kur’ana

Da bi postigli Allahove ljubav, za to postoji više faktora.

No, međutim jedan od najvažnijih i najkorisnijih kad je u pitanju približavanje Allahu dž,š, jeste svakako Kur’an, kao što znate Kur’an je veličanstvena knjiga na koju je ukazao Allahov poslanik a,s.

Muslimani ne mogu uspjeti osim pomoću učenja Kur’ana i razmišljanja o njegovim značenjima. Onda kad se muslimani okrenu od Kur’ana i nađu nešto drugo kao zamjenu – da li to bilo pjeseme, muzika, igra, zabava ili neka druga vrsta razonode- Allah dž,š, kazni ih tako što im pusti da se raspravljaju.

Imam Tirmizi i Ahmed i Ibn Madže bilježe predaju od Ebu Umame r,a, koji prenosi od poslanika a,s, da je rekao: Nijedan narod neće zalutati nakon upute a da se neće početi t+raspravljati bez dokaza.

Svaki narod koji se odmetne od Kur’ana i sunneta ima poremećen sistem vrijednosti, odgoj i obrazovanje ne temelje se na ispravnim temeljima. Recimo njihova okupljanja i dogovaranja nisu produktivna, beskorisna su, neće donijeti dobro ni na ovom ni na budućem svijetu.

Narod koji temelji svoju kulturu na nečemu drugom a ne na Kur’anu je narod koji je zalutao, nema zdravo promišljanje. Zato nam je potrebno da se prisjetimo prvih generacija koji su živjeli u ”zlatnim stoljećima” uvidjet ćemo da su se oni pridržavali granica koje su uspostavili Kur’an i sunnet. Oni su bili najplodonosniji, najčasniji kada je u pitanju činjenja ibadeta i okretanje ka Allahu dž,š.

Onog trenurka kad smo se mi okrenuli od Kur’ana (osim onih kojima se Allah smilovao) naša srca su umrla i izgubili smo taj nur to svjetlo i istinski obožavanje Allaha dž,š.

Allah dž,š, naređuje svome poslaniku a,s. I da Kur’an kazujem. Neml 92. Dakle poslanikova obaveza je da kazuje Kur’an ljudima, interesantno je da je u početku bilo zabranjeno zapisivanje hadisa jer bi moglo odvratiti ljude od Kur’ana.

Ako bi se mmi danas ičim trebali ponositi, onda bi se trebali ponositi svojim hizmetom islamu, služenjem vjeri. No, međutim mnogi se danas ponose svojim porijeklom, ugledom, položajem, titulom, poslom koji obavlja, takav je poput faraona i njemu sličnim, jer se i on tako hvalio i uzdizao nad drugim.

Sad ibn Hišam bin Amir r,a, kad je upitao Aišu o moralu poslanika a,s, kazala je; Njegov moral je bio Kur’an. Imam Muslim. Ovaj hadis daje naj-jači i najriječitiji opis poslanika a,s, nakon Kur’ana. Kaže uzvišeni u suri Kalem 4; Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. Neki učenjaci kažu, kada učiš Kur’an kao da učiš život Allahovog poslanika a,s.

Zatim uzvišeni kaže u suri Ali Imran 159: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbjegli bi se iz tvoje blizine.

Zatim kaže u suri Earaf 199: Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se klonite.

Zatim kaže u suri Tevbe 128: Došao vam je poslanik, jedna od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

Poslanik a,s, je podučio ashabe kako živjeti s Kur’anom (nije ni vas ni mene izostavio) ali se i mi moramo pridržavati kao što su i oni.

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Umame r,a, koji prenosi da je poslanik a,s, rekao: Učite Kur’an jer će se on na Sudnjem Danu zauzimati za one koji su ga učili.

Imam Buhari bilježi predanje od Osmana r,a, koji kaže da je poslanik a,s, rekao: Najbolji među vama jesu oni koji su sebe podučili Kur’anu i druge tome podučavaju. Dakle, jesu najbolji oni među nama koji se druže s Kur’anom i prakticiraju ga u svom životu.

Poslanik a,s, je cijenio ljude shodno njihovoj bliskosti s Kur’anom. Enes r,a, pripovjeda; Poslanik a,s, je želio da pošalje izvidnicu koja se trebala boriti na božijem putu, pa je upitao: Ima li neko ko zna cijeli Kur’an napamet? Međutim svi su šutjeli! Pa je ponovo upitao ima li iko ko zna nešto napamet iz Kur’ana, jedan reče ja Allahov poslaniče, upita ga šta znaš, kaže suru el-Bekare! Reče poslanik a,s, ti ćeš im biti zapovjednik. Imam Tirmizi.

nastavit će se inšaAllah

 Imamsedin

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

NEĆU KLANJATI DOK MI NE ODGOVORITE NA TRI PITANJA

Otišao mladić na studije u jednu od komunističkih država i tamo se zadržao neko vrijeme. Po povratku kući, roditelji i rodbina pripremili mu svečani doček, što ga izuzetno obradova. Ubrzo nastupi vrijeme namaza, i njegovi se spremiše da idu u mesdžid, a kada njemu bi rečeno da se i on spremi za namaz, hrabro se usprotivi i reče: “Neću klanjati sve dok mi ne dovedete najvećeg učenjaka iz našeg mjesta i on ne odgovori na moja tri pitanja!”

Ne preosta im ništa drugo nego da se daju u potragu za učenjakom, i nakon kraćeg vremena dovedoše učenjaka koji odmah stupi u razgovor sa mladićem, koji mu postavi sljedeća pitanja: “Da li Allah stvarno postoji, i ako postoji, kako izgleda? Šta je to Božija odredba i kako se ona dešava? Ako je šejtan stvoren od vatre, zašto će njome biti kažnjen kada mu ona ne može nauditi?”

Samo što je završio, učenjak ustade i jako ga udari po licu, toliko da se zatresao od bola. “Zašto si me udario”, upita ga ljutito, “sigurno nemaš odgovor na moja pitanja, pa ti nije preostalo ništa drugo, osim to?”

“Ne, odgovor na tvoja pitanja leži upravo u ovom šamaru”, odgovori on.

“Ne razumijem”, zbunjeno će mladić.

“Šta si osjetio poslije udarca?”, upita ga učenjak.

“Jaku bol!”, odgovori.

“Vjeruješ li stvarno da bol postoji, i ako postoji, kako izgleda, opiši mi je?”, nastavi sa svojim pitanjima učenjak.

“Kako da ne postoji, još uvijek je osjećam. A nisam u stanju da ti je pokažem niti da je opišem”, odgovori on.

“E, u tome leži odgovor na tvoje prvo pitanje, dokaz Božijeg postojanja je u tragovima i znacima Njegovog stvaranja koje svuda oko sebe vidimo, a na ovome svijetu Ga je nemoguće vidjeti”, zaključi učenjak, a zatim reče: “Da li si i u snu mogao zamisliti da će ti se ovo danas dogoditi? Da li te je neko prethodno obavijestio i da li si imao ikakvog znanja o tome?”

“Ne”, odgovori mladić.

“To ti je Božija odredba, ništa ne znaš o njoj dok se ne dogodi”, reče učenjak, dajući odgovor na njegovo drugo pitanje.

“Od čega je stvorena ruka kojom sam te udario?”, ponovo će učenjak.

“Od ilovače (zemlje)”, odgovori mladić.

“A lice po kojem sam te udario?”, nastavi on.

“Isto tako”, mladić će.

“I pored toga si osjetio bol, tako će i šejtan osjećati bol dok ga bude pržila džehennemska vatra, iako je od vatre stvoren”, završi učenjak sa svojim odgovorima, što bi dovoljno ovom mladiću da odagna šejtana od sebe i ponovo padne na sedždu Allahu, dželle šanuhu.

izvor: akos.ba

Rate this:

Doći će svjetlo

Svi smo čuli Allahovo ime El-Afuv, ”Onaj koji prašta” (Koji briše grijehe), i vrlo dirljiv kudsi hadis koji kaže: Allahov rob koji je počinio grije je rekao: Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž, reče: Moj rob je počinio grijeh, i priznao da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji kažnjava. Zatim čovjek ponovo učini grijeh, i reče; Gospodaru, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Čovjek ponovo počini grijeh i reče:Gospodarau, oprosti mi moj grijeh! A Allah dž,š, reče; Moj rob je počinio grijeh i priznao je da ima Gospodara Koji prašta i Koje kažnjava! Robe Moj! Radi kako hoćeš, zaista Sam ti oprostio! Imam Buhari i Muslim.

Dakle ovo nije karta za činjenje grijeha, kako to mogu neki razumit,  ali me ovo tako postaklo da mi ustvari uvjek moramo imati nadu da će nam Allah dž,š, oprostit i da će nas uputit i da ćemo biti bolji muslimani.

Koliko puta smo sjeli da prebrojimo svoje pogreške ili grijehe, da li smo možda primjetili koliko ustvari puno mi činimo grijeha tako da ustavri je to nemoguće haman i prebrojat! Možda mislimo da ne postoji način da nam Allah dž,š, oprosti, jer u našim mislima kruže misli da ustvari mi i ne zaslužujemo oprost..

Ovo nam pokazuje obim Allahove dž,š, Milosti, koju ljudski um i razum nemože ni zamislit. Kaže uzvišeni u suri Jusuf 87: ”I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.”

Uzmi u obzir: Nada nije luksuz da učinimo svoje živote boljim! To je ustvari obaveza svakog muslimana i muslimanke, sastavni dio vjere. Nakon uočavanja da mi nesmijemo očajavati i gubiti nadu u Allahovu Milost, isto tako nam je potrebno da razumijemo da očajavanje u bilo kojoj formi je ne prihvatljivo u muslimanskom životu.

Kad je život i u najgoroj situaciji, osjećamo gorčinu u grlu, težinu u stomaku, koji raste i ide prema srcu i koji obuhvaća i preuzima kontrolu nad svim, financijsko opterećenje, poslovni problemi, komunikacijski problemi koji nam se čine kao vrhunac svih problema. Kako ćemo se oporaviti i osloboditi prekomjernog duga, otpuštanja s posla ili razvoda, ili problema sa djecom? Izgleda da naša budućnost ide nazad, lišeni smo nade, i izgleda poprilično ružno! Iskušenje da se odreknemo i da odustamo je uveliko poraslo, a krevet nam se čini za dobro opuštanje  i dugo ležanje, razmišljajući o ničemu.

Spomenut ću neka kazivanja koja će nam ukazati, da je gubljenje nade i očajavanje ustvari loše i da je u škripcu!!!

Hronike ili vjesti, od kojih je jedna od naj-ljepših koje se bilježe u Kur’anu o Musa a,s. Šta bi moglo biti naj-uznemiravajućije od neprijateljske vojske koja je za petama a more ispred. I onda kad su jedni druge vidjeli, ashabi Musa’a a,s, rekoše kako to spominje i Kur’an: Pa kad jedni druge ugledaše, ashabi Musaovi povikaše: Samo što nas nisu stigli! Neće! Reče on, Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”

U istom dramatičnom škripcu, većina nas bi podlegla osjećajima potpune bezpomoćnosti. Naša srca nebi čak ni vidjela svrhu u nadi za izlaz. Ali Allah dž,š, kazuje Musau a,s, šta da čini: I Mi objavismo Musau: Udari štapom svojim po moru! I ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo. (63). Ko je mogao zamisliti takav bjeg! Možda mi nekada ne vidimo izlaza iz problema, ali Allah dž,š, Vidi, jer je On taj Koji nas stavlja na kušnje.

Uzmi u obzir takođe kazivanje o poslaniku Junusu a,s, kojeg je riba (kit) pojela i koji je bio u njenom stomaku u sred mora, ali ipak nije ni on izgubio nadu i nije očajavao i odustajao od Allahove Milsosti. On je se konstantno molio, i od njega a,s, smo i naučili dovu koja je jedna od najboljih dova. U suri Enbija 87 Allah dž,š, kaže: I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”

To je zbog nade i duboke iskrenosti njegovog obraćanja Allahu dž,š, pa ga je Allah dž,š, spasio. U suri Safat 143-144 Allah dž,š, kaže: I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.

A što se tiče našeg poslanika Muhammeda a,s, on je otišao do Taifa da ih obavjesti o uputi. Ali ga je njegov narod porekao te su ga protjerali i kamenjem gađali. Allah dž,š, mu je poslao Meleka da upita poslanika a,s, ako hoće da Taif uništi sa dva brda, ali je poslanik a,s, to odbio, jer je on a,s, imao nadu da će nekad jednog dana biti neko od njihove djece ko će prigrliti islam.

U kur’anskim kazivanjima je velika važnost, čak i u najcrnjim satima, nada poslanika a,s, je bila nepokolebljiva, jer su oni bili pomagani objavom. Dakle očaj nije naša opcija. Naša iskušenja i tegobe nikada neće biti kao što je bio slučaj s poslanicima a,s. To znajmo i smirimo se.

Razmišljaj o prirodi noći i dana, najcrnji sati dolaze neposredno pred zoru, dakle kad je život težak i osjećaš se kao da si u tami i pokušavaš da nađeš izlaz, znaj da će se novo svjetlo zadržati na najbližem horizontu.

Imamsedin August 5^th, 2016 / 2^nd, Dhul- Qa’dah 1437

Rate this:

Važnost obrazovanja

Svakako da je danas najlakše manipulisati sa narodom kad nemaju ili nisu dovoljno edukovani, svejedno da li se radi o religiji ii ne, isto se može nama manipulisat ako ne poznajemo svoju vjeru onda dođu manipulatori pa nam ispiru mozak, a ako ne poznajemo društvenenauke bar osnovu isto se dešava da manipulatori nas okreću i ispiru mozak kako hoće, pogotovo u današnjem vaktu! zato!

Početak nove školske godine je uzbudljivo vrijeme i odlična prilika za novi početak. U narednih nekoliko dana našoj djeci i mladima će trebati naša potpora i ohrabrenje, podrška, uputstva savjeti i molitve. Zato želim da našim učenicima i njihovim roditeljima kažem par nasihata (savjeta) kako bi mogli ove nove akademske godine pretvoriti u obrazovne i produktivne koristi koliko je to moguće.

Jedna od mojih savjeta je, da nas podsjeti, kako islam pridaje veliku pažnju kada je u pitanju obrazovanje i ssticanje istog, i drugo da nas ohrabri da prihvatimo više holistički (ili cjelokupni) koncept obrazovanja.

Islam je u velikoj mjeri naglasio važnost obrazovanja. U Kur’anu riječ ILM ili znanje i njene izvednice koje se spominju više od 800 puta. Osim toga, prva riječ Kur’ana poslaniku Muhamedu (savs) je u obliku naredbe: Ikre! – Bukvalan prevod je “recituj” ili “čitaj“. Čitaj! U ime svog Gospodara – Koji satvara od ugruška? (Sura al-Alek, poglavlje 96, ajet 1)

Tu su i brojni poslanikovi hadisi koji uče muslimane da se osnaže sa znanjem i educiranjem. Prema jednom hadis kojeg bilježi Enas ibn Malik r,a, od poslanika Muhammeda (as) da je rekao: Traženje znanja je obaveza svakog muslimana. (Imam Ibn Madže).

U drugom hadisu kog prenosi Abdullah ibn Umar r,a, kad je poslanika Muhammed (as) ušao u mesdžid i primijetio dvije grupe ljudi. Jedna grupa je obavljala namaz i učila Kur’ana a druga je bila angažovana u podučavanja i učenju. Poslanik (as) je pohvalio obadava skupa, ali radije bi da se pridruži grupi koja je angažovana u obrazovnim aktivnosti. Zatim je proglasio: “Ja sam poslan kao učitelj“.

Stoga je jasno da su primarni izvori islama Kur’an i Hadis, koji su najpreči u traženju znanja i da su jedan od najviših i najplemenitija djela ‘Ibadeta’ (obožavanja Allaha dž,š). Svejsni Musliman je neko ko čita svakodnevno i stalno nastoji da podigne svoj nivo obrazovanja i bazu znanja.

Osim toga, traženje znanja je jedan od načina da se postigne uspjeh na ovom i budućem životu. Poslanik Muhammed a,s je rekao da: Ko krene putem traženja i sticanja znanja, Allah dž,š, će mu olakšat put do Dženneta. (Imam Buhari i imam Muslim).

U svjetlu gore navedenog jasno je da Ikre (pismenost) je naš put do uspjeha na ovom svijetu i na Ahiretu. Pozivam vas da pokušate da poboljšate svoje znanje o islamu putem predavanja i čitanja knjiga o islamu.

Poštovana Braćo: Drugo pitanje želim podijeliti s našim učenicima, kao i njihovoj podršci roditelja, da prihvatimo islam kao holistički (cjelokupni, ne-razdvojini) koncept obrazovanja.

U islamskoj koncepciji obrazovanja se ne odvaja znanje između vjerskog i sekularnog. Islam nas je oslobodio ovog dualizma. Islamski koncept (Tevhid) jedinstvo Allaha dž,š nas ohrabruje da sve znanje dolazi iz jednog izvora. Islamski kriteriji za razlikovanje znanja je da li je korisno ili štetno znanje.

Ranije generacije muslimana jasno su shvatile ovaj holistički (jedinstveni i cjelokupni) koncept obrazovanja i oni su bili pioniri u mnogim disciplinama znanja i nauke. Na primjer, Al-Havarizmi (u.847) – koji je živio u 9. stoljeću – osnovao je algebra. Džabir ibn Hayyaan (u.813) koji je živio u ranom 9tom stoljeću se smatra ocem moderne kemije. Al-Bejruuni (u.1051) – koji je živio u 11stom stoljeću – utvrdio obim zemlje. Al-Raazi, Ibn Sina i Ali Ibn Rabbaan napisali su velike knjige na kojima se temelji moderna medicina. Svi ovi muslimanski naučnici bili su veliki religijski učenjaci i ulema i oni nisu pravili kontradikciju niti razliku između dvije grane znanja.

Jedan od glavnih uzroka slabosti ummeta danas je da smo izgubili ovo holističko (jedinstveno i cjelokupno) razumijevanje obrazovanja. Mnogi muslimani još uvijek smatraju društvene i prirodne nauke kao ne-vjersko znanje. To treba ispraviti, sve veći broj muslimana počinje mijenjati tu pogrešnu percepciju obrazovanja u islamu.

Ja bih da završim sa riječima ohrabrenja našim učenicima dok se pripremaju za povratak u školu. Pozivam sve učenike da marljivo uče i da budu uspješni u svojim studijama, da budu najbolji studenti u školama i univerzitetima. Povratak u škole, osnovne, srednje i fakultete zahtjeva više pažnje, da bi na kraju uspjeli. I znajte da vaš uspjeh nije samo vaš, već i vaših roditelja, prijatelja i vaše zajednice kojoj pripadate, i svakako cijelog muslimanskog ummeta.

Želim završiti sa jednom od najboljih dova koju bi  svako od nas trebao da uči kad traži znanje. Možete je naći u suri Taha 20 poglavlje u ajetu 114 koja glasi; Gospodaru povećaj mi znanje.